U GUARDIANU je izašao članak o generalu Zalužnom. U tom članku objavljene su mnoge zanimljive informacije, poput toga da ga je pokušao kontaktirati američki potpredsjednik Vance koji je, kako se navodi, bio ključna osoba za izazivanje sukoba između predsjednika Trumpa i predsjednika Zelenskog u Ovalnom uredu. Također, spominju se predsjedničke ambicije generala, njegov diplomatski rad te njegovo odbijanje da se pridruži timu trenutnog ukrajinskog predsjednika.

Zalužni najavio invaziju

Posebno je zanimljivo što je u članku opisano kako su tekli sastanci prije nego što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu i kako je nastao sukob generala Zalužnog i predsjednika Zelenskog. General Zalužni je svega nekoliko mjeseci ranije imenovan za vrhovnog zapovjednika kada je Rusija počela s premještanjem vojnih snaga na granici. Tada je administracija predsjednika Bidena javno upozoravala da Rusija priprema napad na Ukrajinu.

U razdoblju od listopada 2021. godine do invazije u veljači iduće godine, general Zalužni je nekoliko puta upozoravao predsjednika Ukrajine i zagovarao intenzivnu pripremu za ruski napad.

Ključno je da predsjednik Zelenski nije bio uvjeren u stvarnost tog napada, a također je smatrao da bi intenziviranje priprema izazvalo paniku u narodu koja bi mogla pružiti Rusiji upravo onaj izgovor za invaziju koji su i tražili.

Očekivao se manji sukob

Tada je u svjetskoj javnosti vladalo veliko nepovjerenje prema izjavama tadašnjeg predsjednika Bidena, koji je tvrdio da će Rusija zaista krenuti u sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu. Ono što se možda smatralo realnim jest da je sukob vjerojatan, ali isključivo na području Donbasa. Jednostavno, na istoku Ukrajine rat se osjećao u zraku, konstantno se kršilo primirje, bilo je pitanje vremena kad će se situacija opet rasplamsati. Međutim, tada se nije moglo očekivati da će Rusija krenuti na Kijev i na cijeli jugoistok zemlje. Realno je bilo očekivati da će sukob ostati lokaliziran.

O tome govori i reakcija ukrajinskog predsjednika navedena u članku, da Kijev nije očekivao napad, odnosno možda i jest, ali ne u tom razmjeru. To također potvrđuje tezu da Ukrajina nije htjela "isprovocirati" Rusiju, tj. da tumačenje kako je Ukrajina "provocirala" Rusiju ne odgovara stvarnosti. Priča je, naime, složenija. Moskva je, pretpostavlja se, vjerovala da bi mogla nauštrb neslaganja u vrhu Ukrajine, na temelju nesnalaženja predsjednika Zelenskog u politici i na temelju određenog ruskog sentimenta ili ruskih elemenata u Ukrajini uspjeti brzo ostvariti određene ciljeve. Drugi plan bila je duža vojna operacija, a tek možda treći plan bio je dugotrajan rat.

Neslaganje vojnog i političkog vrha

U tekstu Guardiana opisuje se kako su se general Zalužni i tadašnji ministar obrane Reznikov na sastanku Vijeća sigurnosti Ukrajine jedini zalagali za uvođenje ratnog stanja 22. veljače 2022. godine (dva dana prije invazije), dok se predsjednik Zelenski bojao izazivanja panike. Dva dana kasnije Ukrajina je napadnuta, a razlike u stavovima pale su u drugi plan. Nakon invazije, predsjednik Zelenski isprva je prepustio vojnu strategiju svom zapovjedniku, dok se sam usredotočio na mobilizaciju međunarodne potpore Kijevu. Predsjednik Zelenski postao je međunarodni simbol ukrajinske otpornosti, a general Zalužni stekao je kultni status unutar zemlje kao ratni heroj.

Kako se rat odužio, tako je rasla i napetost na relaciji predsjednik - vrhovni zapovjednik. Prema navodima iz članka, gotovo je svaki strateški sastanak završavao sukobom. Počela je rasti i zabrinutost u Uredu predsjednika zbog rasta popularnosti generala, koji je stekao gotovo mitski status. Stoga je general smijenjen i poslan u London.

Odlazak Zelenskog u London

Zanimljivo je da je predsjednik Ukrajine nakon što je ponižen u Ovalnom uredu odletio upravo u London. Iako je Washington u tim trenucima tražio pravne mogućnosti da se nekako smijeni Zelenski, navodno je general Zalužni odbio mogućnost da on bude zaštitno lice struktura koje bi išle u smjenu ukrajinskog predsjednika. Iako ga je potpredsjednik Vance nazvao, general je odbio razgovor s njim.

Za Zalužnog je, iako je bio u sukobu s ukrajinskim predsjednikom, pridruživanje timu američke administracije trenutačno neprihvatljivo. Prema dostupnom tumačenju, pitanje Ukrajine je iznad njegovih osobnih pogleda prema ratu i prema politici u Kijevu. Čak i da to nije tako, nema jamstva da ne bi, ukoliko pristane na takvu ponudu američke administracije, na kraju postao i žrtva iste. Na kraju krajeva, u nekoj mjeri to je doživio i sam Zelenski.

Kako bi Zalužni dobio ikakvo jamstvo da ne bi bio "pušten niz vodu" ukoliko bi zadržao svoj stav, a koji se ne bi slagao sa stavom trenutne administracije u Washingtonu?

Vanjska politika Ukrajine

Ukoliko se drastično ne promijene okolnosti, teško je vjerovati da bi se Zalužni upustio u tako nešto. Na kraju krajeva, iako zaista postoje razlike u mišljenjima i tumačenju rata i svih ratnih zbivanja, ne postoji neka oporbena snaga u Ukrajini koja bi bitno drugačije vodila vanjsku politiku i koja bi pristala na sve američke i ruske uvjete za eventualni kraj rata. Tako da, iako se SAD trudi naći nekoga, upitno je koliko je to moguće. S druge strane, nije nerealno da, kada rat stane, general se ipak odluči na političku borbu i u miru javno pokaže svoje neslaganje sa sadašnjom državnom politikom.