JEDNA od teza koja se u posljednje vrijeme često pojavljuje u raspravama o američkoj pomoći Ukrajini odnosi se na sporazum iz 90-ih godina prošlog stoljeća, prema kojem je Ukrajina odustala od nuklearnog arsenala u zamjenu za sigurnosna jamstva. Dio korisnika društvenih mreža, među njima i američki odvjetnik Tristan Snell, tvrdi kako su Sjedinjene Američke Države time preuzele obvezu obrane Ukrajine te da sada krše svoja obećanja.

Kako bi se razumjelo o čemu se točno radi, važno je razjasniti povijesne činjenice o tome što je Ukrajina predala, što joj je zauzvrat obećano i tko se čega danas drži.

Što se dogodilo s ukrajinskim nuklearnim oružjem?

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991., Ukrajina je naslijedila treći najveći nuklearni arsenal na svijetu. Na njezinu teritoriju ostalo je oko 1900 nuklearnih bojevih glava, uključujući interkontinentalne balističke rakete i strateške bombardere. Riječ je bila o oružju koje je do tada bilo pod kontrolom Moskve.

Međutim, Ukrajina nikad nije imala punu operativnu kontrolu nad tim oružjem. Kodovi za lansiranje nalazili su se u Rusiji, a ključni tehnički sustavi bili su podređeni Moskvi. Ukrajina je, unatoč formalnom vlasništvu nad nuklearnim glavama, bila ograničena u mogućnosti da ih samostalno koristi.

Pod snažnim pritiskom Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, Ukrajina je pristala odreći se nuklearnog oružja. Godine 1994. potpisan je tzv. Budimpeštanski memorandum, kojim su se Sjedinjene Američke Države, Rusija i Velika Britanija obvezale da će poštovati suverenitet i postojeće granice Ukrajine te da neće upotrebljavati silu protiv nje.

U memorandumu se također navodi da će se države potpisnice suzdržati od ekonomske prisile i traženja teritorijalnih dobitaka, a Ukrajini su obećane konzultacije ako bi se pojavile prijetnje njezinom suverenitetu.

Je li SAD obećao braniti Ukrajinu?

Budimpeštanski memorandum nije obvezujući vojni savez niti ugovor koji jamči automatsku vojnu pomoć. Riječ je o političkom sporazumu koji je Ukrajini trebao jamčiti sigurnost u zamjenu za njezino odricanje od nuklearnog oružja.

U tekstu memoranduma nigdje se ne navodi da Sjedinjene Američke Države preuzimaju obvezu da će vojno braniti Ukrajinu u slučaju napada. Obveze su formulirane kao načelno poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta te obećanje konzultacija u slučaju prijetnji. Stoga, iz pravnog kuta gledanja, SAD nije prekršio formalnu obvezu iz Budimpeštanskog memoranduma, ali s političkog stajališta, mnogi u Ukrajini i šire taj dokument ipak vide kao moralnu obvezu za Zapad da pomogne Ukrajini.

Što je s Crnomorskom flotom?

Crnomorska flota Sovjetskog Saveza nakon raspada SSSR-a također je postala predmet spora između Ukrajine i Rusije. Flota, koja je bila stacionirana u Sevastopolju na Krimu, formalno je dijelom pripala Ukrajini, no većina brodova i infrastrukture ostala je pod ruskom kontrolom.

Godine 1997. Ukrajina i Rusija potpisale su sporazum kojim je Rusiji omogućeno korištenje baza na Krimu uz najam, a flota je podijeljena tako da je oko 80 posto brodova ostalo Rusiji, dok je Ukrajina dobila ostatak. SAD u tom dogovoru nije sudjelovao, niti je Ukrajini išta obećao u vezi s Crnomorskom flotom.

Kakva je uloga SAD-a danas?

Od početka ruske invazije u veljači 2022., Sjedinjene Američke Države postale su glavni partner Ukrajine u pružanju vojne, financijske i humanitarne pomoći. Do danas je SAD Ukrajini isporučio oružje i opremu u vrijednosti većoj od 75 milijardi dolara, uključujući protuzračne sustave, topništvo, oklopna vozila, streljivo i obavještajnu potporu.

Unatoč tome, američka pomoć nije neograničena, a u američkom Kongresu sve su češće političke borbe oko nastavka financiranja Ukrajine, osobito među republikancima bliskima aktualnom predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu.

"Za svaku nuklearnu bojevu glavu i brod, SAD bi trebao dati novi"

Takva poruka, kakvu je u objavi na mreži X iznio Tristan Snell, u stvarnosti nema pravnu osnovu. Budimpeštanski memorandum ne spominje nikakve materijalne kompenzacije Ukrajini za razoružanje, niti je SAD preuzeo obvezu nadoknade vojne imovine u slučaju kršenja teritorijalnog integriteta Ukrajine.

Osim toga, Crnomorska flota nije bila tema američko-ukrajinskog sporazuma, nego bilateralnog dogovora Ukrajine i Rusije, a podjela flote dogovorena je nekoliko godina nakon što je Ukrajina predala nuklearno oružje.

Zaključno, iako Budimpeštanski memorandum nije bio pravno obvezujući za vojnu intervenciju, ruska aneksija Krima 2014. i invazija 2022. jasno su ga prekršile, a Zapad je, kao odgovor na to, počeo pružati sveobuhvatnu pomoć Ukrajini. No, tvrdnje da je SAD prekršio izravnu obvezu obrane Ukrajine ili da bi trebao nadoknaditi oružje koje je Ukrajina predala nisu utemeljene na sadržaju sporazuma iz 90-ih godina.