Kao što to čine druge životinjske vrste poput ptica selica, panulirus argus, vrsta jastoga koji živi uz obale Meksičkog zaljeva i Antila, orijentira se uz pomoć magnetskog polja Zemlje.

Biolozi sa Sveučilišta Sjeverna Karolina Larry Boles i Kenneth Lohmann utvrdili su da ti beskralježnjaci mogu pronaći svoje obitavalište pa makar se od njega udaljeni nalazili više desetaka kilometara, piše časopis Nature.

Dvojica su biologa na Floridi ulovili nekoliko jastoga i odvukli ih četrdesetak kilometara dalje, na mjesto koje uhvaćenim životinjama nije bilo poznato. Tijekom transporta jastozi su bili smješteni u nepropusnim sanducima i bili lišeni svake vizualne orijentacije. Usprkos tomu, nakon što su bili pušteni u more oni su pronašli put do mjesta na kojemu su bili uhvaćeni.

Ta vrsta jastoga, inače, ide u sezonske migracije koje dosežu i do 200 kilometara. Kreće se u tami dubine oceana s obzirom na sjeverni i južni magnetski pol Zemlje.

Dvojica američkih biologa procjenjuju da sposobnost navigacije jastoga nadilazi onu vizualnu ili kemijsku kakve koriste druge životinje, poput pčela ili mrava koji se oslanjaju na miris, odnosno svjetlo. No, znanstvenici još ne znaju koji su to senzorski mehanizmi koji jastozima omogućuju korištenje prirodnoga kompasa.