JOŠ SU RIMLJANI oko 250. godine prije Krista pokušali premostiti Mesinski tjesnac, no od tada su propadali svi pokušaji izgradnje mosta koji bi Siciliju spojio s ostatkom Italije. Čini se da se to sada mijenja. Talijanska vlada, uz potporu premijerke Giorgie Meloni, u kolovozu prošle godine dala je konačno odobrenje za izgradnju mosta preko kanala dugog 3.7 kilometara.

Ako projekt, unatoč nekim pravnim izazovima, bude dovršen, bit će to najduži viseći most s jednim rasponom na svijetu. No, ovaj most nije samo infrastrukturni projekt - premijerka Meloni proglasila ga je ključnim za nacionalnu obranu, što je neobičan manevar koji Italiji pomaže ispuniti zahtjevne ciljeve vojne potrošnje koje je nametnuo NATO pod pritiskom američkog predsjednika Donalda Trumpa, piše CNN.

Europski problem s potrošnjom

Ti ciljevi, koji od europskih zemalja zahtijevaju da do 2035. godine u svoje vojske ulažu 5% bruto domaćeg proizvoda, što je značajno povećanje u odnosu na sadašnjih 2 %, prijete poremetiti ionako napete proračune i pogoršati goleme fiskalne i ekonomske izazove regije. Europa se tako našla pred teškim izborom između obrane i programa socijalne skrbi.

Jedan most neće riješiti taj problem, ali je simbol prepreka s kojima se Europa suočava u nastojanju da postane vojno neovisna o Sjedinjenim Državama. Upravo je američka zaštita od 1991. godine oslobodila 1.8 bilijuna eura (engl. trillion) za europsku socijalnu potrošnju, prema podacima njemačkog instituta Ifo.

Fiskalni pritisak i politička nestabilnost

Većina europskih zemalja, s iznimkom Njemačke, nalazi se u iznimno teškoj fiskalnoj situaciji. Proračuni su iscrpljeni masovnom državnom potrošnjom tijekom pandemije, nakon čega je uslijedio nagli rast kamatnih stopa radi suzbijanja inflacije. Europska gospodarstva te su dvostruke udarce podnijela mnogo teže od Sjedinjenih Država, koje su bile zaštićene raznolikijom ekonomijom i vodećom ulogom u razvoju umjetne inteligencije.

Kako bi se nosile s rastućim dugovima, mnoge su europske zemlje podigle poreze i smanjile socijalnu potrošnju, što je dovelo do političkih previranja. U Francuskoj se u posljednjih sedam godina izmijenilo sedam premijera, a Ujedinjeno Kraljevstvo uskoro će dobiti šestog.

To nije okruženje pogodno za povećanje vojne potrošnje za, kako je u utorak najavio glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, "doslovno milijarde dolara". No, upravo to Trump i NATO zahtijevaju od Europe.

Trumpov pritisak i podijeljena Europa

Trump je zaoštrio stav zbog stalnog neuspjeha članica NATO-a da ispune svoje obveze u pogledu obrambene potrošnje te je i privatno i javno najavljivao drastično smanjenje američke vojne prisutnosti u Europi. To je započelo u svibnju, kada je Pentagon objavio povlačenje 5000 vojnika iz Njemačke.

Njemačka, sa svojim snažnim industrijskim gospodarstvom, pojačala je izdvajanja za obranu i na jasnom je putu prema cilju od 5 %. Nekoliko istočnoeuropskih zemalja, uključujući Poljsku, Litvu i Estoniju, također je postiglo značajan napredak. Druge se zemlje, međutim, muče.

Velika Britanija najavila je povećanje potrošnje smanjenjem drugih proračunskih stavki, no velik dio tih sredstava još nije osiguran. Francuski parlament prošlog je tjedna usvojio plan potrošnje od 436 milijardi eura bez dovoljno pokrića. Italija je otvoreno izrazila sumnju u svoje mogućnosti, dok su neke zemlje, poput Španjolske, prkosno izjavile da neće ispuniti nove vojne ciljeve.

Neizvjesna ekonomska korist

Zagovornici veće europske obrambene potrošnje tvrde da je ona nužna i da bi mogla potaknuti gospodarski procvat. "Ako se povećani obrambeni proračuni pametno potroše, mogli bi ojačati dugoročnu produktivnost i gospodarski rast. Ali to nije sveobuhvatno rješenje za sve europske probleme", rekao je Ethan Ilzetzki, profesor na London School of Economics.

Europa se suočava s izazovom koji SAD nema: umjesto da udružuju resurse za jednu saveznu vladu, europske zemlje imaju vlastite političke vođe, proračune i ekonomske interese. To znači da će sve te nacije morati kupovati istu opremu, što pogoršava problem nabave, budući da Europa uvelike ovisi o uvozu obrambene opreme.

Istraživanje i razvoj čine u prosjeku samo 4 % obrambenih proračuna europskih zemalja, u usporedbi s 10 % u SAD-u, koji od vojne potrošnje ostvaruje značajne ekonomske koristi. Europa se također suočava s problemom industrijskih kapaciteta. Uz nisku nezaposlenost, procjenjuje se da je potrebno 200.000 novih kvalificiranih radnika kako bi se pratila povećana vojna potražnja, navodi Milken Institute.

Jedini put naprijed je bolan, smatra Ilzetzki. Europske zemlje morat će provesti dodatne fiskalne reforme, preispitujući svoje poreze i potrošnju, uključujući i obranu. "Pristup koji se svodi na pitanje 'kako ćemo financirati veće izdatke za obranu?' je nepromišljen i vodi ishitrenom traženju djelomičnih i obično neučinkovitih fiskalnih mjera kojima se krpaju rupe", zaključio je. Upravo tako se, na kraju, golemi most klasificira kao vojni projekt.