PULSKA udruga Naš San Njihov Osmijeh donacijama hrane je pomogla više od tisuću obitelji. U vrijeme koronakrize pomagali su svima, pa i (donedavno) dobrostojećim obiteljima. Priču o njima objavio je Deutsche Welle.

"Komu rabi (treba), ga je sram pitati. On meni javlja, ja gren po paket. Nisam nikad zva. Osjećam se dužan, a ne znam kako uzvratiti", priča nam 70-postotni invalid koji od Božića koristi pomoć pulske humanitarne udruge Naš San Njihov Osmijeh. Bez nje bi ovaj 57-godišnji Puljanin teško preživio sa svega 1700 kuna (oko 230 eura) invalidske mirovine. On nikad prvi ne zove. Nije mu ugodno moliti, kaže. Čeka na poziv Igora Loparića, predsjednika udruge koji ga, kaže, zove kad pripremi paket s hranom, nekad jednom, nekad dvaput mjesečno.

"Svaka mu čast, nije komplicirao kao ovi na socijalnom", kaže naš sugovornik koji je želio ostati anoniman. Kad govori o kompliciranom Centru za socijalnu skrb, misli na cenzus od 1250 kuna koji je uvjet za dobivanje pomoći. Svi oni koji ga prijeđu, nemaju pravo na financijsku potporu države. Ovaj Puljanin jedan je od mnogobrojnih korisnika usluga ove udruge, koja je u Istri, u deset godina koliko djeluje, pomogla oko 400 obitelji, a u cijeloj Hrvatskoj čak 1320. Pomoć primaju i brojni samci. Uz Loparića, koji kaže da je jednostavno želio pomoći ljudima, posao organiziraju i odrađuju tajnik udruge Emil Spada i 30-ak volontera. Osim hrane i higijenskih potrepština, prikupljaju se odjeća, udžbenici, oprema za djecu, novac i razne druge stvari, ovisno o potrebi.

"Bilo je teško..."

Razgovaramo s 35-godišnjom korisnicom koja je prije 15 godina došla u Istru iz Slavonije - trbuhom za kruhom. U tom se razdoblju udala, postala majka, ali i žrtva obiteljskog nasilja i na koncu se razvela. Danas radi u pekari za plaću od 4000 kuna. Taj iznos mora podijeliti na troškove podstanarstva, režije i mjesečnu ratu za kredit od 2000 kuna.

"Bilo je vrlo teško, roditelji i ja bez posla, podstanari, malo dijete. Sve je to lagano stiskalo, od kartica do računa. Progutala sam knedlu i nazvala Igora. Nisam znala hoću li plakati, smijati se ili nešto treće", pripovijeda ova samohrana majka. Donirali su joj hranu. Dijete je prvi dan u školu krenulo bez knjiga, a već sutradan ih je dobilo. Od udruge prima pomoć već sedam godina, povremeno, ne svaki mjesec.

Paketi su izdašni: četveročlana obitelj dobije potrepština u vrijednosti od stotinjak eura, u vrećama zna biti i 20-ak kilograma robe. Donose je građani i firme koji se rado odazivaju akcijama ove udruge, pa tako i ovoj posljednjoj, "Istarsko srce“, kojom se prikuplja pomoć sve do 6. kolovoza. Samo jedna pulska tvrtka donirala je potrepštine u iznosu od čak 35.000 kuna. Godišnje prikupe oko 10 tona hrane i financijskih sredstava ukupne vrijednosti od pola milijuna kuna. Osim u Istri, redovito podupiru i 20-ak obitelji u Ličko-senjskoj županiji, gdje uopće nema darivatelja.

"Ljudi koji pomiču granice"

Sjedište udruge nalazi se u prizemlju stambene zgrade u pulskom kvartu Šijana. Ondje se, u stotinjak kvadrata gradskog prostora, prikuplja pomoć. Police su pune namirnica, od onih osnovnih, brašna, šećera i tjestenine, do slatkiša, hrane za djecu, deterdženata i sapuna. U drugoj prostoriji je dječja odjeća. Volonterke Marija Radin i Tamara Kalčić pripremaju pakete koji se odnose ljudima. Zbog epidemije koronavirusa prostor je zasad zatvoren za korisnike.

"Volontiram četiri godine. Pomažem nakon posla, kad stignem. Lijepo mi je tu raditi, ako mogu nekog usrećiti. Korisnika je puno. Organiziraju se i akcije pa se paketi razvoze po cijeloj Hrvatskoj. Svijet bi bio puno bolji kad bi bilo plemenitih ljudi poput Emila i Igora. Oni pomiču granice", priča Marija.

Financijski problemi zbog korone

Dok razgovaramo, dolazi jedna gospođa i pred ulazom ostavlja dječju nosiljku, igračke. Ima svega. Dolazi i majka s djetetom koja pita za odjeću. Volonterke upućuju na Igora. On, naime, provjerava prima li osoba već pomoć i samo u slučaju da nije tako, osigurava joj se paket. U vrijeme koronakrize svakodnevno im se javljala barem jedna obitelj tzv. srednjeg sloja koja je dotad normalno funkcionirala.

"Ostali bi bez posla, u kreditima. Nekima su plaće prepolovljene, drugi supružnik je bez posla, a moraju plaćati kredit i brinuti o dvoje djece. Javio nam se dečko iz Ivanić Grada koji je došao raditi u sezoni, a onda je sve stalo. Prijatelj mu je donosio sendviče iz McDonald'sa", kaže Loparić. I njemu su pomogli. Mladić se u međuvremenu zaposlio. No, najviše pomoći podijelili su nakon prošlogodišnje propasti Uljanika, kad je 700 ljudi završilo na burzi rada. "Od Crvenog križa preuzeli smo 20-ak obitelji. Naši stalni korisnici su samci od 50-ak godina, ljudi koje više nitko ne želi zaposliti ili umirovljeni samci, podstanari", objašnjava Loparić.

Umjesto proslave desetog rođendana, udruga je prikupila 49 tisuća kuna, čime je nedavno kupljena oprema za onkologiju pulske bolnice. Jednom godišnje organiziraju i besplatnu pravnu pomoć koju građanima pružaju studenti Pravne klinike iz Zagreba. Udruga je nakon samo dvije godine djelovanja dobila državnu nagradu za humanitarni rad. Loparić je 2014. proveo 15 dana u 15 županija dijeleći pomoć, iduće godine ponovio je akciju u 29 dana, dok je 2017. obišao 16 županija, za što mu je pripala nagrada Ponos Hrvatske.

"More ljubavi"

Prošle godine su pokrenuli uspješnu akciju "More ljubavi", putem koje je 52 djece besplatno ljetovalo u Istri. Ove godine na more je prvi put trebalo doći 320 djece s invaliditetom i posebnim potrebama te ona iz socijalno ugroženih obitelji iz Hrvatske, BiH i Srbije. Ljetovanje je, međutim, osujetila korona. Ali pulski humanitarci ne odustaju. "Sve je prebačeno za iduću godinu. Ako ne bude pandemije, bit će to nešto predivno", uvjeren je Loparić.