INDIJA i Pakistan vodili su tri sveobuhvatna rata otkako su 1947. stekli neovisnost od Velike Britanije. Imali su također desetke manjih okršaja i sukoba, uključujući jedan na vrhu ledenjaka koji se smatra najhladnijim i najvišim bojištem na svijetu.

Najnovija eskalacija slijedi nakon smrtonosnog oružanog napada na turiste za koji Indija optužuje Pakistan, a Islamabad negira bilo kakvu povezanost.

Ali Indija i Pakistan ne vode ratove kao druge zemlje. Presudni čimbenik je njihov nuklearni arsenal, jedinstven način odvraćanja od velikih napada i jamstvo da sukob ne izmakne kontroli, čak i kada situacija izmiče nadzoru. Associated Press objašnjava kako i zašto Indija i Pakistan ratuju baš na ovaj način.

Nuklearni arsenali dovoljni za uništenje

"Pakistan i Indija imaju dovoljno nuklearnog oružja da izbrišu onu drugu stranu nekoliko puta. Njihovo nuklearno oružje stvara scenarij međusobno zajamčenog uništenja", kaže sigurnosni analitičar Syed Mohammed Ali iz Islamabada, glavnog grada Pakistana.

Obje zemlje svjesno su razvile veličinu i domet svojeg nuklearnog oružja kako bi podsjetile drugu stranu na jamstvo međusobno zajamčenog uništenja. Indija i Pakistan ne otkrivaju svoje nuklearne sposobnosti, ali smatra se da svaka posjeduje između 170 i 180 bojevih glava kratkog, srednjeg i dugog dometa.

Obje zemlje imaju različite sustave, načine lansiranja i usmjeravanja tog oružja prema ciljevima. Ti arsenali predstavljaju obrambeni potez s ciljem sprječavanja i odvraćanja većeg sukoba. "Nijedna strana si ne može priuštiti da pokrene takav rat niti može očekivati da će time išta postići", kaže Ali.

Nuklearno oružje je podsjetnik drugoj strani da ne smije ići predaleko. No zbog tajnovitosti oko njihovih arsenala, nije jasno mogu li Pakistan ili Indija preživjeti prvi nuklearni udar i uzvratiti, što se naziva "sposobnošću drugog udara".

Ta sposobnost sprječava protivnika da pokuša pobijediti u nuklearnom ratu prvim udarom tako što odvraća od agresije koja bi mogla dovesti do nuklearne eskalacije. Bez te sposobnosti u teoriji ne postoji ništa što bi spriječilo jednu stranu da lansira bojevu glavu na drugu.

Kašmir u središtu spora

Indija i Pakistan polažu pravo na Kašmir još od 1947. godine, kada su obje zemlje stekle neovisnost, a pogranični okršaji desetljećima stvaraju nestabilnost u regiji. Svaka zemlja kontrolira jedan dio Kašmira, koji je podijeljen snažno militariziranom granicom.

Dva zakleta neprijatelja vodila su dva od tri međusobna rata zbog Kašmira - sporne himalajske regije podijeljene među njima u kojoj se oružani pobunjenici suprotstavljaju indijskoj vlasti. Mnogi muslimani Kašmira podržavaju cilj pobunjenika da ujedine teritorij, bilo pod pakistanskom vlašću ili kao neovisnu državu.

Pogranične napetosti i napadi militanata u Kašmiru pod indijskom kontrolom potaknuli su New Delhi da zauzme sve oštriji stav prema Islamabadu, optužujući ga za "terorizam". U posljednjem sukobu Indija je kaznila Pakistan napadima na ono što je opisala kao lokacije koje koriste militanti koje podupire Pakistan, a koji su povezani s masakrom iz vatrenog oružja prošlog mjeseca.

Konvencionalna vojna neravnoteža

Indija je jedan od najvećih potrošača na obranu u svijetu, 74,4 milijarde dolara u 2025. godini. Također je jedan od najvećih uvoznika oružja na svijetu. Pakistan nije beznačajan investitor – prošle je godine potrošio 10 milijardi dolara – ali ne može parirati financijskoj snazi Indije. Indija ima i više nego dvostruko više aktivnog vojnog osoblja od Pakistana.

Dok su indijske oružane snage tradicionalno usmjerene na Pakistan, Indija ima još jednog nuklearnog susjeda – Kinu – i sve više je zabrinuta za pomorsku sigurnost u Indijskom oceanu. To su dva čimbenika o kojima Pakistan ne mora voditi računa u svom sigurnosnom okviru.

Pakistanski geostrateški položaj, zajedno s prevelikom ulogom vojske u vanjskoj politici, olakšava premještanje oružanih snaga i davanje prioriteta obrani.

Stalne eskalacije i smirivanja

Ni Pakistan ni Indija ne žure se s objavama svojih vojnih poteza. Kao što se vidi u sadašnjem izbijanju neprijateljstava, može proći neko vrijeme prije nego što se potvrde napadi i odmazde.

Ali obje strane pokreću operacije na teritorijima i u zračnom prostoru koje kontrolira druga strana. Ponekad su one namijenjene uništavanju kontrolnih točaka, postrojenja ili lokacija za koje se tvrdi da ih koriste militanti.

Također su usmjerene na sramoćenje ili provociranje - prisiljavanje čelnika da popuste pod pritiskom javnosti i reagiraju, s mogućnošću pogrešne procjene. Mnoge od tih aktivnosti potječu duž Linije kontrole, koja dijeli Kašmir između Indije i Pakistana. Ona je uglavnom nedostupna medijima i javnosti, što otežava neovisnu provjeru tvrdnji o napadu ili odmazdi.

Takvi incidenti izazivaju međunarodnu zabrinutost jer obje zemlje imaju nuklearne sposobnosti, što ponovno usmjerava pozornost na Indiju i Pakistan i, u konačnici, na njihova suprotstavljena prava na Kašmir.

Bez želje za osvajanjima, utjecajem ili resursima

Bitke i okršaji između Pakistana i Indije odvijaju se daleko od očiju javnosti. Napadi i odmazde događaju se kasno noću ili rano ujutro i, osim napada dronovima u četvrtak, uglavnom se odvijaju daleko od gusto naseljenih urbanih središta. To pokazuje da nijedna zemlja nema želju ozbiljno naštetiti stanovništvu one druge. Napadi se opisuju kao kirurški precizni ili ograničeni.

Nijedna zemlja nije motivirana natjecanjem za resurse. Pakistan posjeduje veliko bogatstvo minerala, ali Indija za to nije zainteresirana, a iako postoje izražene ideološke razlike između Indije s većinski hinduističkim stanovništvom i Pakistana s većinski muslimanskim stanovništvom, oni ne teže međusobnoj kontroli ili utjecaju.

Osim Kašmira, nemaju interesa za prisvajanje teritorija jedni drugima ili za uspostavljanje dominacije.