POVIJEST industrijskog razvoja Hrvatske i bivše Jugoslavije ne može zanemariti golemu tvrtku Jugoplastika, simbol Splita i Dalmacije, koja je proizvodila najrazličitije proizvode reklamirajući se kao "Marka za cijelu obitelj". Doista, u Jugoplastici su se proizvodile torbice, lopte, autodijelovi, brodice, sportska oprema, odjeća i obuća te kućanski proizvodi. Tvrtka je u zlatnim vremenima zapošljavala oko trinaest tisuća radnika u Dubrovniku, Zadru, Splitu, Solinu, Sinju, Šolti, Makarskoj, Muću, Benkovcu, u Starom Gradu na Hvaru gdje se izrađivala dugmad, u tvornici Biserka igračke, dok su se u Komiži i Gradcu pravili brodovi.

Najpoznatiji proizvodi bile su Adidasove tenisice i torbe, napravljene po licenci njemačkog proizvođača koji je sportskoj odjeći Jugoplastike 2020. godine posvetio posebno heritage izdanje - što možemo vidjeti na YouTubeu:

Uz prve socijalističke Adidasove tenisice, tvrtka je bila poznata po brodu Jugoplastika 580 te Pasari koji se i danas mogu vidjeti na jadranskoj obali.

Od cijeloga golemog kombinata preživjela je jedino proizvodnja autodijelova u tvrtki AD Plastik, čiji predsjednik uprave Marinko Došen za Index kaže: "Jugoplastika je desetljećima bila jedan od najvećih i najznačajnijih industrijskih sustava u bivšoj državi, poznata po svojoj širini, organizaciji i izvoznim kapacitetima. Unutar nje rastao je i sektor proizvodnje autodijelova, koji se početkom devedesetih godina izdvojio u zasebnu poslovnu cjelinu.

Kao samostalna kompanija, AD Plastik prolazio je kroz sve izazove tranzicije, globalizacije i tehnoloških promjena, ali je dosljednim ulaganjem u znanje, ljude i proizvodne procese uspio izgraditi poziciju vodećeg hrvatskog i jednog od relevantnih europskih dobavljača za automobilsku industriju. Danas poslujemo na globalnom tržištu, surađujemo s najvećim svjetskim proizvođačima automobila, imamo osam proizvodnih lokacija u pet zemalja, ali i dalje smo svjesni svojih korijena koji su vezani uz jedan od najambicioznijih industrijskih projekata ovih prostora."

Zapošljavala je žensku radnu snagu u cijeloj Dalmaciji

Jugoplastika, koja je početkom devedesetih godina preimenovana u Diokom, osnovana je 23. studenoga 1952. godine. Registrirana je kao tvrtka za proizvodnju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda i dobro je poslovala. Godine 1990. bilježi profit od 350 milijuna američkih dolara. Zapošljavala je žensku radnu snagu u cijeloj Dalmaciji – oko osamdeset posto radnica u Splitu – a sastojala se od četiri radne organizacije i pogona autodijelova u Solinu, današnjeg AD Plastika koji je 1993. privatiziran po modelu radničkog dioničarstva.

O povijesti i propasti Jugoplastike – kasnijeg Diokoma – može se vidjeti u dokumentarnim videima na YouTubeu:

Jugoplastika se razvijala po modelu "obalnog gospodarstva", u cijeloj Dalmaciji. Konfekcija se proizvodila u Sinju, galanterija u Muću, obuća u Zadru i Benkovcu, gdje se proizvodila odjeća u suradnji s francuskim "Rondinom", koji je bio poznati proizvođač kućnih papuča.

Godišnje se proizvodilo četiri i pol milijuna sportskih torbi za Adidas. Autodijelovi su izrađivani za kragujevačku Zastavu, francuski Citroën i Renault, njemački Volkswagen, rusku Ladu, rumunjsku Daciju te talijanski Fiat.

"Jugoslavija i Hrvatska bili su veći proizvođači plastike od Japana"

U to vrijeme bivša Jugoslavija po proizvodnji plastike nadmašila je Japan, kaže ekonomist dr. Ljubo Jurčić za Index: "Jugoslavija i Hrvatska bili su veći proizvođači plastike od Japana u vremenima Jugoplastike. Točnije, kada je u Hrvatsku došla američka kompanija Dow Chemical, a ondašnja država imala je planove za tehnološki razvoj od kemije do elektronike i atomske energije."

"Plastika je rašireni materijal, evo sad imamo borbu protiv plastike, što je Hrvatska radikalno riješila još devedesetih kad su propale tvrtke," prisjeća se dr. Jurčić i dodaje: "U Zagrebu na Žitnjaku imali smo DIOKI, na Krku također, imali smo materijale za različite industrije. Za usporedbu, domaća industrija morala je dignuti standard kvalitete kad je Westinghouse izgrađivao nuklearku Krško, što je opet prouzročilo i rast razine sveučilišnog obrazovanja.

Tvrtke poput Končara, TEP-a i Jugoturbine morale su podignuti kvalitetu na višu razinu, što je podignulo elektroindustriju. Jednako je bilo s plastikom - kad je došao Dow Chemical, Jugoplastika je digla kvalitetu, počela raditi s talijanskim Fiatom i drugima. To nema veze sa socijalizmom, nego s pametnim razvojem tehnologije na temelju tehnološkog napretka. Naša plastika bila je jednaka kao kapitalistička plastika, a kad smo rušili društveno uređenje, mi smo rušili i vlastite tehnološki razvijene tvrtke. Ispada da je ono društvo razvijalo tehnologiju, a da je današnje ruši."

Zapošljavala preko 10.000 radnika

U neposrednoj proizvodnji u Jugoplastici radilo je, na brojnim lokacijama, oko deset tisuća radnika. Radnički standard bio je dobar, svi pogoni imali su restorane društvene prehrane u kojima se nudila i prehrana za dijabetičare.

Jugoplastiku je sačinjavalo pet poduzeća: "Obuća", "Konfekcija", "Galanterija", "Termoplastika" i "Autodijelovi".

Što se sve proizvodilo pod motom "Marka za cijelu obitelj" možemo vidjeti u tadašnjim TV reklamama:

Posebnu vrijednost za kolekcionare memorabilija danas imaju lutke Bili i Žutko koje je dizajnirao Jugoplastikin dizajner Zdenko Milišić. Košarkaški klub Jugoplastika, sponzoriran od te kompanije, bio je jedan od najuspješnijih u jugoslavenskoj ligi te je bio sastavljen od najboljih igrača toga vremena.

Uz proizvodnju, Jugoplastika je imala i trgovački lanac od 180 trgovina u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. U prodaji je radilo oko 1300 radnika koji su nudili čak 3200 različitih proizvoda. Distributivni centri nalazili su se u Skoplju, Nišu, Ljubljani i Sarajevu. Predstavništva Jugoplastike nalazila su se u svim glavnim gradovima tadašnjih šest republika.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća – promjenom društvenog sustava te koruptivnim načinima pretvorbe i privatizacije, ime Jugoplastika promijenjeno je u Diokom. Prodaja proizvoda je smanjena te je tvrtka 2000. godine, sa svega 2363 radnika, otišla u stečaj.

Nekretnine širom Dalmacije su rasprodane, pa je pogon na Brodarici u Splitu 2003. godine preuzeo Željko Kerum koji je tamo podigao Joker, trgovački centar. Tvorničke zgrade razrušio je eksplozivom.

Rasprodaja nekretnina trajala je do 2006. godine. Iste je godine iz sudskog registra izbrisana i tvrtka Novi Diokom. Jugoplastika je tijekom svojih četiriju desetljeća dobro poslovala, ali je sve pretvorbene turbulencije preživjela samo jedna od njezinih pet tvrtki. Brojni proizvodi Jugoplastike još su u upotrebi i kolektivnom sjećanju.