ADOLF Hitler oženio je Evu Braun u ranim jutarnjim satima 29. travnja 1945. godine, u Führerbunkeru ispod Berlina, dok su sovjetske trupe nadirale u grad, a Treći Reich bio na rubu kolapsa.

Ceremonija, provedena u ratnoj sobi bunkera, bila je skromna i lišena pompe, odražavajući očajnički trenutak. Vjenčanje je obavio Walter Wagner, niži dužnosnik iz Goebbelsova ministarstva propagande, uz prisutnost Josepha Goebbelsa, njegove supruge Magde i Martina Bormanna kao svjedoka.

Eva Braun, koja je godinama bila Hitlerova partnerica u tajnosti, napokon je dobila službeno priznanje kao njegova supruga, no njihov brak trajao je manje od 40 sati jer su se oboje ubili 30. travnja, suočeni s neizbježnim porazom.

Izdiktirao i oporuku

Nakon vjenčanja, Hitler je izdiktirao svoju posljednju oporuku i politički testament svojoj tajnici Traudl Junge, dok je Eva Braun pisala pismo svojoj sestri. Oporuka je bila podijeljena na dva dijela: osobni i politički.

U osobnom dijelu, Hitler je izrazio želju da njegovi posjedi pripadnu Nacional-socijalističkoj njemačkoj radničkoj stranci (NSDAP), a ako stranka više ne postoji, njemačkoj državi. Posebno je naglasio da njegova umjetnička zbirka, uključujući slike, namještaj i osobne predmete, bude prenesena u planiranu galeriju u Linzu, gradu koji je smatrao svojim domom.

Eva Braun nije bila izričito spomenuta u kontekstu nasljeđivanja, već samo kao njegova supruga, što je potvrdilo njihov novostečeni status.

Politički dio oporuke bio je prožet Hitlerovom ideologijom. Ponovio je svoje antisemitske stavove, optužujući Židove za izazivanje rata i opravdavajući svoje postupke tijekom vladavine.

Pozvao je na nastavak borbe protiv "međunarodnog židovstva" i izrazio prezir prema savezničkim silama. U pokušaju da osigura nastavak nacističkog režima, imenovao je admirala Karla Dönitza za predsjednika Reicha, a Josepha Goebbelsa za kancelara. Također je iskazao želju da njegovo tijelo bude spaljeno kako ne bi palo u ruke neprijatelja, što je kasnije i provedeno.

Oporuka i testament, potpisani u 4 sata ujutro 29. travnja, odražavali su Hitlerovu opsesiju kontrolom i ideologijom, čak i u posljednjim trenucima. Dokumenti su bili među posljednjim formalnim činima njegova života, a njihove kopije su Bormann i drugi suradnici pokušali prokrijumčariti iz bunkera.

Nakon Hitlerova samoubojstva, oporuka je pronađena i postala dio povijesnog zapisa, pružajući uvid u njegovo razmišljanje u konačnim danima. Brak s Evom Braun i diktiranje oporuke bili su simbolični činovi kojima je Hitler pokušao ostaviti trag, no oni su samo naglasili neizbježnost kraja njegova režima.