POGLAVARSTVO Splitsko-dalmatinska županije osnovalo je Županijski savjet za sigurnost prometa na cestama kakav ima osam hrvatskih županija. Predsjednik Savjeta je zamjenik župana Joško Kovač, a imenovano je još 13 članova iz različitih institucija i ustanova s područja županije i to su: Mijo Rogošić, Vjekoslav Dorić, Zoran Malenica, Ivica Sinovčić, Zoran Sinovčić, Mate Teklić, Boris Bočina, Zvonko Dodoja, Goran Dodig, Ivo Peko, Tihomir Brzović, Tomislav Mihotić, dok Grad Split još nije izabrao svog predstavnika.

Zadaća Savjeta je promicanje i usklađivanje prometno-preventivnih aktivnosti sigurnosti u prometu na cestama i razvijanje prometne kulture sudionika u prometu, a posebno unapređenje prometnog odgoja i osposobljavanja mladih za sudjelovanje u prometu. Savjet će također upozoravati na opasne točke na cestama u Županiji i izraditi program preventivnih mjera za njihovo otklanjanje.

Čini se da u gore navedenoj vijesti od 17. ovog mjeseca nema ništa neobično, no Index.hr podsjeća da je jedan od članova novoosnovanog Županijskog savjeta za sigurnost prometa na cestama, Ivo Peko, inače HDZ-ov ravnatelj Županijske uprave za ceste Splitsko-dalmatinske županije, pravomoćno osuđen jer je automobilom u veljači 1997. pregazio 11-godišnju Andreu Pudar, nakon čega nije stao i pružio pomoć, nego je pobjegao.

Peko je pravomoćno osuđen odlukom splitskog Općinskog suda na godinu dana zatvora. No, nakon dvije odgode izvršenja zatvorske kazne, koje su Peki odobrena zbog navodnih zdravstvenih problema u obitelji, uslijedio je novi šok za obitelj Pudar. Naime, pri samom kraju vršenja dužnosti predsjednika države nakon smrti Franje Tuđmana, Vlatko Pavletić je u siječnju 2000. pomilovao Ivu Peku i preinačio zatvorsku kaznu od godine dana u uvjetnu kaznu s rokom od tri godine kušnje, što znači da Peko nije odslužio niti jednog jedinog dana zatvora zbog gaženja djevojčice i bijega s mjesta nesreće.

Peko je svoj postupak pokušao opravdati "strahom od linča", iako u trenutku nesreće na cesti nije bilo nikog osim Andree i njezine majke Miljenke, inače izbjeglice iz Lastve kod Trebinja.

"Ako sve završi na ovome, onda će biti jasno da je jedna djevojčica vrednovana kao pas ili neka druga životinja. Peko nije bio ni dana u zatvoru, a iako mi nismo bili zadovoljni presudom kojom je osuđen na godinu dana zatvora, pomirili smo se s takvom odlukom. On je od početka odugovlačio, tražeći "veze" i nadajući se da će proći nekažnjeno, kao što se na kraju i dogodilo." – izjavila je tada baka pregažene djevojčice, Delija Bašura, nakon što je saznala da je Peko pomilovan odlukom predsjednika države, dodavši da Peko nije platio Andrein pogreb, te da nijednom nakon nesreće nije nazvao njezinu obitelj telefonom i ispričao se.

Kako uopće čovjek koji ubije dijete automobilom i potom pobjegne s mjesta nesreće može biti pomilovan? Može ako dotični poznaje nekog visokorangiranog političara, u konkretnom slučaju tadašnjeg župana splitsko-dalmatinskog Branimira Lukšića (koji je u prošle godine istupio iz HDZ-a i prešao u Hrvatski blok). Lukšić je u siječnju 2000. godine Vlatku Pavletiću uputio "pismenu karakteristiku i preporuku za Ivu Peku kao izuzetnog i poštenog radnika" (riječi Branimira Lukšića u Slobodnoj Dalmaciji, 7. veljače 2000).

"Smatram da je u pitanju jedna orkestrirana izvansudska egzekucija ugleda jednog građanina i čovjeka." – izjavio je tada Lukšić opravdavajući svoj postupak, te dodao da Peko nije dobio otkaz jer je "po novom zakonu diskrecijska prosudba poslodavca hoće li dati otkaz radniku zbog kazne zatvora".

Na novinarski upit zbog čega je Ivo Peko pomilovan, saborska služba za odnose s javnošću odgovorila je slijedeće: "Predsjednik Sabora akademik Vlatko Pavletić, privremeno na dužnosti predsjednika Republike, potpisao je Odluku o pomilovanju Ive Peke s punim povjerenjem u prethodno proveden postupak, ne upuštajući se u osobno razmatranje konkretnog slučaja."

"Predsjednik Pavletić je zatražio podatke o konkretnom slučaju, a iz njih proizlazi da je osuđenik Ivo Peko zrela i odgovorna osoba, svjestan posljedice svog nenamjernog kaznenog djela, te da se radi o specifičnom prometnom deliktu iz nehaja, koji se na žalost često događa s teškim posljedicama. Upravo počinitelji prometnih delikata su najviše zastupljeni u predmetima pomilovanja. Molbi Ive Peke za pomilovanje bila su priklopljena mnoga pisma potpore počev od župana Splitsko-dalmatinske županije, odbora Hvidre i podružnica udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, te brojna priznanja i zahvale. Sve to pokazuje da se radi o osobi koja se isticala svojim djelovanjem i da svojim građanskim i socijalnim ponašanjem jamči da će i uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja." – stoji u priopćenju saborske službe za odnose s javnošću.

Treba li uopće spominjati da je Peko braniteljska pisma potpore "odradio" pojavljivanjem na brojnim "stožeraškim" prosvjedima održanim 2000. godine, na kojima se tadašnju vlast optuživalo za veleizdaju i namjeru uništenja Hrvatske? Treba li uopće spominjati da bijeg s mjesta nesreće niti u najbizarnijem snu ne može biti "nenamjerno kazneno djelo"?

Prije nekoliko dana Ivo Peko je imenovan članom Županijskog savjeta za sigurnost prometa na cestama.

Čovjek pravomoćno osuđen zbog gaženja 11-godišnje djevojčice i bijega s mjesta nesreće, čovjek koji je ostao nekažnjen isključivo zbog stranačko-političkih veza, primat će plaću iz državnog proračuna za "promicanje i usklađivanje prometno-preventivnih aktivnosti sigurnosti u prometu na cestama i razvijanje prometne kulture sudionika u prometu".

Neven Barković