FRIEDRICH Nietzsche, rođen 1844. godine u malom njemačkom selu Röcken, bio je jedan od najutjecajnijih filozofa 19. stoljeća, čiji su radovi duboko potresli temelje zapadne misli. Kao klasični filolog, pisac i kritičar kulture, Nietzsche je izazvao tradicionalne ideje o Bogu, moralu i ljudskoj egzistenciji, ostavljajući nasljeđe koje i danas izaziva žestoke rasprave.

Njegov život bio je obilježen genijalnošću, ali i patnjom – od ranog gubitka oca do kroničnih bolesti koje su ga na kraju dovele do mentalnog sloma. Zašto je kontroverzan? Njegove ideje, poput proglašenja da je "Bog mrtav", često su bile krivo protumačene, a zloupotrebljavale su ih ekstremne ideologije poput nacizma, iako je sam Nietzsche prezirao antisemitizam i nacionalizam.

Rani život i formiranje mislioca

Nietzscheov život započeo je u obitelji luteranskog pastora, ali je već u petoj godini ostao bez oca, koji je umro od moždanog udara. Odrastao je u Naumburgu okružen majkom, sestrom Elisabeth, bakom i dvjema tetkama – u okruženju koje je bilo duboko religiozno i konzervativno.

Kao dječak pokazivao je izuzetnu inteligenciju, pohađajući prestižne škole poput Schulpforte, gdje se istaknuo u klasičnim jezicima i književnosti. Studirao je teologiju i klasičnu filologiju na sveučilištima u Bonnu i Leipzigu, gdje je pod utjecajem profesora Friedricha Wilhelma Ritschla brzo napredovao.

U Leipzigu je otkrio djela Arthura Schopenhauera, čija ga je pesimistička filozofija o volji za životom duboko dirnula, te se upoznao sa skladateljem Richardom Wagnerom, s kojim je razvio blisko prijateljstvo. Ovo razdoblje bilo je ključno: Nietzsche je počeo vidjeti svijet ne samo kroz antičke tekstove, već i kroz prizmu dubokih egzistencijalnih pitanja.

Zanimljivo, već s 24 godine postao je profesor klasične filologije na Sveučilištu u Baselu u Švicarskoj – bez doktorata, što je bilo nečuveno i svjedočilo o njegovu izuzetnom talentu. Međutim, njegovo zdravlje, pogoršano kratkom vojnom službom tijekom Francusko-pruskog rata 1870., gdje je obolio od dizenterije i difterije, počelo je propadati, prisiljavajući ga na česte izostanke.

Karijera, djela i prijelaz u filozofiju

Nakon što je 1879. godine zbog kroničnih migrena, nesanice i probavnih problema morao napustiti profesorsku stolicu, Nietzsche se posvetio pisanju, živeći nomadski život po Europi – od Italije do Švicarske. Njegova djela iz ovog razdoblja postala su legendarna, a stil pisanja bio je revolucionaran: umjesto suhoparnih traktata, koristio je aforizme, poeziju i pripovjedne forme koje su čitatelja provocirale na razmišljanje.

Prvo značajno djelo, "Rođenje tragedije iz duha glazbe" iz 1872., istraživalo je antičku grčku kulturu kroz dualizam apolonskog (razum, red) i dionizijskog (kaos, instinkt), hvaleći Wagnerovu glazbu kao moderno oživljavanje tog duha. No, prijateljstvo s Wagnerom se raspalo do 1878., zbog Wagnerova nacionalizma i kršćanskih motiva, što je Nietzschea duboko razočaralo.

Slijedila su djela poput "Ljudsko, preljudsko" (1878.), "Zora" (1881.), "Vesela znanost" (1882.), "Tako je govorio Zarathustra" (1883.-1885.), "S one strane dobra i zla" (1886.) i "O genealogiji morala" (1887.).

U "Zarathustri" je predstavio svoje ideje kroz lik proroka, čineći filozofiju pristupačnom poput bajke. Ova djela nisu samo kritike, već i vizije novog načina života. Nažalost, Nietzscheov mentalni slom 1889. u Torinu, gdje je navodno zagrlio konja kojeg su tukli, doveo je do godina demencije; brinula se o njemu majka, a kasnije sestra Elisabeth, koja je uređivala njegove bilješke u "Volju za moći", ali je optužena da je dodala svoje antisemitske stavove, koje je Nietzsche osuđivao.

Ključne ideje: Od volje za moći do nadčovjeka

Nietzscheova filozofija nije suhi akademski rad; ona je poziv na preispitivanje života, kao da vas netko drmusa iz sna i pita: "Živiš li punim plućima?" Jedna od središnjih ideja je "volja za moći" – nije riječ o gruboj dominaciji, već o urođenom nagonu svih bića da se razvijaju, prevladavaju prepreke i dosežu svoj maksimum. Zamislite to kao unutarnji motor koji nas tjera ne samo na preživljavanje, već na stvaranje i rast, poput umjetnika koji se bori s platnom da izrazi viziju.

Još jedna fascinantna teza je "vječno vraćanje": zamislite da će se vaš život ponavljati beskonačno, u svakom detalju. Biste li to prihvatili s radošću? Ova misao nije znanstvena hipoteza, već test: ako možete reći "da" svemu što vam se dogodilo, onda afirmirate život u cijelosti, bez žaljenja ili bijega u drugi svijet. To je Nietzscheov odgovor na nihilizam, osjećaj besmisla koji dolazi kad se tradicionalne vrijednosti raspadnu.

Najpoznatiji koncept je "nadčovjek" (Übermensch), predstavljen u "Zarathustri". To nije superheroj s moćima, već ideal čovjeka koji stvara vlastite vrijednosti, umjesto da slijedi tuđe norme. U svijetu gdje je "Bog mrtav" – tj. gdje su stare religijske istine izgubile snagu zbog znanosti i sekularizma – nadčovjek je onaj tko hrabro gradi novi smisao, poput pionira u pustinji koji sam crta kartu.

Nietzsche je kritizirao kršćanstvo kao "robovski moral", gdje se slabost slavi kao vrlina, a jakost osuđuje iz zavisti (ressentiment). Umjesto toga, zagovarao je "gospodarski moral" – cijenjenje snage, kreativnosti i samokontrole, ali ne na račun drugih, već za osobni razvoj.

Kontroverze: Zašto je Nietzsche i danas zapaljiv

Nietzsche je kontroverzan jer je njegova filozofija poput dinamita pod temeljima društva: rušio je svete krave poput kršćanstva, tradicionalnog morala i ideje apsolutne istine. Njegovo "Bog je mrtav" nije slavlje ateizma, već upozorenje da gubitak vjere dovodi do krize vrijednosti, što može dovesti do kaosa ili novog stvaralaštva.

Međutim, njegove ideje o volji za moći i nadčovjeku krivo su tumačene – na primjer, nacisti su ih iskoristili za opravdanje rasizma i dominacije, iako je Nietzsche prezirao njemački nacionalizam i bio protiv antisemitizma, čak raskinuvši sa sestrom zbog njezinih stavova.

Njegov perspektivizam – ideja da nema apsolutne istine, već samo interpretacije – može se činiti opasnim, jer dovodi u pitanje temelje etike. Kritizirali su ga i zbog stavova o ženama, koje je ponekad opisivao stereotipno, iako je to često bilo s ironijom.

Unatoč tome, njegovo nasljeđe je ogromno: utjecao je na egzistencijaliste poput Sartrea, psihoanalitičare poput Freuda i moderne mislioce o kulturi. Nietzsche nije nudio lake odgovore, već izazov: budite tvorci svog života, umjesto ovaca u stadu. U svijetu punom kriza, njegove riječi i dalje odjekuju kao poziv na hrabrost i autentičnost.