U BRUXELLESU se zaoštrava bitka oko toga tko će dobiti pristup bilijunima podataka o pretraživanjima koje Europljani godišnje obave na Googleu.

Europska komisija do kraja srpnja treba precizirati koje dijelove podataka o pretraživanju internetski div mora podijeliti s konkurentima, u sklopu regulatornog postupka koji će odrediti kako se Google mora uskladiti s Aktom o digitalnim tržištima.

U središtu je jedno od najosjetljivijih pitanja europske digitalne regulative: mogu li regulatori otvoriti Googleovu golemu podatkovnu prednost konkurentima, a da pritom ne ugroze privatnost milijuna Europljana, piše Politico.

Akt o digitalnim tržištima (DMA), koji je stupio na snagu 2024. godine, osmišljen je kako bi se obuzdala tržišna moć velikih tehnoloških platformi nametanjem posebnih obveza takozvanim "nadzornicima pristupa" - tvrtkama koje kontroliraju ključne točke na digitalnim tržištima.

Za Google su jedna od tih točaka upravo podaci o pretraživanju. Pitanja o tome koje podatke treba dijeliti - i s kime - potaknula su trostranu borbu između Googlea, startupova u području pretraživanja te aktivista i akademika koji se ne slažu oko toga jesu li dvostruki ciljevi - otvaranje tržišta uz istovremenu zaštitu privatnosti - uopće spojivi.

"Nijedna organizacija u povijesti čovječanstva nije prikupila toliko duboko privatnih podataka na tako masovnoj razini", rekao je Wolfgang Oels, operativni direktor njemačkog startup pretraživača Ecosia, jedne od tvrtki koje traže pristup Googleovom podatkovnom carstvu.

Podaci kao izvor moći

Ako Ecosia - ili tvrtke poput francuskog Qwanta i konkurentskih AI servisa kao što su OpenAI i Perplexity - žele imati ikakvu šansu natjecati se u pretraživanju ili na rastućem tržištu chatbotova, trebat će im dio Googleovih podataka, tvrdi Oels. Razlog tome manje je povezan s algoritmima, a više s čistom veličinom, rekao je Jens Prüfer, profesor ekonomije na Sveučilištu East Anglia. On je još 2012. godine bio jedan od prvih koji su modelirali kako tržišta vođena podacima naginju prema jednom pobjedniku.

Tko god ima najviše korisnika, najviše uči o tome što ljudi žele i može poboljšati svoj proizvod brže od ostalih. To je "vrlo mehanički odnos", rekao je, koji je Googleov globalni tržišni udio u pretraživanju održavao na oko 90 posto posljednjih 17 godina. "Drže ga jer imaju podatke", rekao je Prüfer, "a ne zato što imaju najbolji algoritam."

Prema Komisiji, pristup podacima o pretraživanju dugo je bio velika prepreka za ulazak konkurenata na tržište. "Googleova tražilica prikupila je ogromnu količinu korisničkih podataka kojima tražilice trećih strana nisu mogle pristupiti", izjavio je glasnogovornik Komisije Thomas Regnier. "Akt o digitalnim tržištima ima za cilj ublažiti tu prepreku ulasku."

Rizik od curenja podataka

U središtu borbe nalazi se posebna vrsta podataka o pretraživanju: vrlo specifični, jedinstveni upiti koje može prikupiti samo tvrtka koja obrađuje milijarde zahtjeva dnevno, ali koji mogu sadržavati izrazito osobne informacije. "Jednom kad podaci iscure, nema povratka", rekao je u intervjuu Sergei Vassilvitskii, Googleov računalni znanstvenik iz New Yorka. "Nije važno kakve su namjere - jesu li dospjeli u dobre ili loše ruke. Jednom kad izmaknu kontroli, više ih se ne može kontrolirati."

U travnju je tim Vassilvitskog obavijestio Komisiju da je u roku od nekoliko sati uspio ponovno identificirati korisnike iz podataka koji su bili anonimizirani metodom koju je predložila izvršna vlast EU. Vježba je trebala pokazati da, čak i bez očitih identifikatora, detaljni upiti za pretraživanje sadrže dovoljno biografskih podataka za demaskiranje pojedinaca. Međutim, konkurenti su osporili i metodologiju i zaključke.

"Googleov test bio je osmišljen da digne uzbunu", rekla je osoba upoznata s odgovorima konkurentskih tvrtki. Treće strane žale se da sami testni podaci nikada nisu objavljeni radi vanjske provjere, što je pojačalo sumnje u to je li Googleova uzbuna bila opravdana ili, kako su sugerirali kritičari, strateški odgovor na neželjenu regulatornu obvezu.

Vassilvitskii je dodao da stručnjake za kibernetičku sigurnost "nazivaju paranoicima sve dok se ne pokaže da su bili u pravu", ukazujući na dugi niz navodno anonimiziranih skupova podataka - od AOL-a do Netflixa i fitness aplikacije Strava - koji su kasnije deanonimizirani.

U potrazi za snažnom anonimizacijom

Neki borci za privatnost slažu se da je objavljivanje ogromnih količina podataka o pretraživanju, čak i anonimiziranih, rizično. "Anonimizacija tako golemih setova podataka je vrlo, vrlo teška, ako ne i nemoguća", rekao je Jan Penfrat iz organizacije za digitalna prava EDRi. Ipak, Penfrat je naglasio da je zaštita privatnosti klizna ljestvica, a ne nešto što je "uključeno ili isključeno". Komisija se potrudila ugraditi zaštitne mehanizme u predložene mjere dijeljenja podataka "kako bi se osiguralo da postoji prihvatljiv ili nizak rizik za privatnost".

Ta se rasprava sada vodi, redak po redak, unutar Komisije, a europski sudac za to je neobično kvalificiran. Yves-Alexandre de Montjoye, stručnjak za računalnu privatnost i glavni tehnološki direktor u odjelu za tržišno natjecanje Komisije, bio je intenzivno uključen u izradu mjera. Prema Komisiji, predložene mjere postavljaju rigorozan pristup u kojem tehničke mjere anonimizacije imaju istaknutu ulogu, razvijene "u suradnji s internim i vanjskim stručnjacima za privatnost".

Podaci ne bi bili javno dostupni, već bi se dijelili samo s ograničenim krugom kvalificiranih primatelja - tražilicama i AI chatbotovima s funkcijom pretraživanja - koji već obrađuju slično osjetljive podatke, naglasio je Regnier. "Komisija zaštitu korisničkih podataka shvaća vrlo ozbiljno", rekao je. "Cilj ostaje imati snažan pristup anonimizaciji koji omogućuje ključne slučajeve upotrebe za optimizaciju tražilica, istovremeno čuvajući privatnost korisnika."

Lažna uzbuna ili stvarna prijetnja?

Startupovi kažu da je Googleova uzbuna oko privatnosti prenapuhana i pomalo licemjerna. Podaci se neće samo tako baciti na internet; ići će malom, provjerenom krugu tvrtki kojima je ugovorom zabranjeno ponovno identificirati korisnike i koje će nadzirati Komisija. Vjerojatni primatelji - tvrtke kojima je privatnost prioritet, poput Protona i DuckDuckGoa - "bili bi vrlo glupi" da prekrše ta pravila, rekla je Lena Hornkohl, docentica prava tržišnog natjecanja na Sveučilištu u Beču.

Štoviše, najveći rizik za privatnost, tvrde konkurenti, jest onaj koji već postoji. "Oni znaju tko je vaš liječnik", rekao je Oels, koji optužuje Google za "dezinformiranje europskih građana" o rješenju stvorenom upravo "kako bi se omogućio nastanak konkurenata koji ne prikupljaju ni približno toliku količinu podataka". "Možete izgraditi siguran sustav, a da on ne bude savršen", ustvrdio je, dodajući da zakon traži praktičnu dostatnost, a ne apsolutnu savršenost.

Lažna dilema privatnosti i konkurencije

Za akademike i aktiviste koji čine treću stranu u ovoj borbi, dublje je pitanje jesu li privatnost i konkurencija ikada doista bile suprotstavljene. Filippo Lancieri, izvanredni profesor prava na Sveučilištu Georgetown, tvrdi da je taj kompromis uglavnom umjetno stvoren. Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) iz 2018. osmišljena je kako bi zaštitila osobne podatke i stvorila zajednička pravila za njihovo kretanje unutar jedinstvenog tržišta EU.

Zakon o zaštiti podataka ne djeluje u suprotnosti s Aktom o digitalnim tržištima (DMA), već kao komplementarni okvir, objasnio je Lancieri. Baš kao što GDPR štiti prava pojedinaca nad osobnim podacima, DMA koristi pravo tržišnog natjecanja kako bi spriječio pojedine tvrtke da gomilaju podatke kao izvor tržišne moći. "Google i Apple doista koriste privatnost kao oružje kad nešto ne žele učiniti, a zanemaruju je kad im to odgovara", rekao je Lancieri.

Inge Graef, izvanredna profesorica prava na Sveučilištu Tilburg, tvrdi da navodni sukob nije čak ni pravne prirode. Prilikom izrade DMA-a, zakonodavci EU već su odvagnuli privatnost naspram otvorenosti - i odlučili se za anonimizaciju. "Tu je ravnotežu uspostavio zakonodavac", rekla je Graef, a provoditelj zakona bi je trebao provesti, "a ne tvrtka koja brani vlastite komercijalne interese".

Ciljevi tržišnog natjecanja i privatnosti mogu se ostvariti "zajedno, a ne u napetosti", a tretiranje tog izbora kao "igre nulte sume" samo je po sebi izbor, rekla je Alissa Cooper s Instituta Knight-Georgetown. Ideja da Europljani moraju birati između to dvoje, rekla je, "lažna je dilema" koju bi "svatko tko živi u demokratskom društvu" trebao odbaciti.

Prüfer je izravniji o tome gdje bi ravnoteža trebala biti. U tako velikim skupovima podataka, tvrdi on, smislena anonimnost je ionako iluzija - ako bi Google želio nekoga ponovno identificirati, "to ionako mogu učiniti" - pa bi "gigantski" dobici u konkurentnosti trebali prevagnuti, "čak i ako to dolazi uz određeni trošak za privatnost pojedinaca". To je, u konačnici, odluka koju Komisija mora donijeti do kraja srpnja - i, kako napominje Cooper, ona pripada regulatorima, a ne tvrtki: "Na provoditeljima zakona je da donesu konačnu odluku."