VLADIMIR Iljič Lenjin bio je ruski pravnik, poznat kao utemeljitelj Sovjetskih Republika i Komunističke internacionale. Često ga smatraju najvećim revolucionarom 20. stoljeća. Rođen je 22. travnja 1870. godine u Simbirsku, danas poznatom kao Uljanovsk, u Rusiji. Njegov otac bio je ravnatelj škole, dok je majka bila kći liječnika.

Lenjin je bio treće dijete u obitelji sa šestero djece, a na njegov život presudno je utjecalo smaknuće njegova starijeg brata Aleksandra, koji je sudjelovao u neuspješnom pokušaju atentata na cara Aleksandra III. Lenjin je tada imao 17 godina.

Pravnik postao revolucionar

Lenjin se 1887. godine upisao na sveučilište kako bi studirao pravo, no iste godine bio je izbačen zbog sudjelovanja u studentskim prosvjedima i prognan na selo. Nakon višestrukih neuspješnih zahtjeva za povratkom na studij 1891. položio je pravosudne ispite na sveučilištu u Sankt-Peterburgu i počeo raditi kao odvjetnik u Samari. No, njegove glavne preokupacije bile su proučavanje marksizma i analiza ekonomskog i političkog razvoja Rusije i svijeta.

Godine 1894. preselio se u Sankt-Peterburg, gdje je započeo propagandni rad među radnicima i napisao svoja prva polemička djela. Ubrzo je otišao u inozemstvo, gdje se povezao s marksističkom grupom.

Po povratku u Rusiju 1895. osnovao je ilegalnu organizaciju Savez za oslobođenje radničke klase, no u prosincu iste godine uhićen je i zatvoren. Nakon godinu dana u zatvoru 1897. poslan je u trogodišnje progonstvo u Sibir. Tijekom tog razdoblja oženio je Nadeždu Krupsku, svoju dugogodišnju suradnicu i suputnicu.

Po isteku progonstva 1900. godine Lenjin je otišao u Švicarsku, gdje je započeo izdavanje revolucionarnog lista Iskra. Cilj lista bio je potaknuti stvaranje centralizirane revolucionarne stranke koja bi predvodila borbu protiv carizma.

Tijekom revolucije 1905. godine Lenjin se vratio u Rusiju, ali je nakon poraza ponovno otišao u inozemstvo. U ovom razdoblju napisao je ključna djela u kojima je razrađivao marksističku teoriju i kritizirao svoje političke protivnike, poglavito menjševike, ali i druge skupine koje su se protivile boljševičkoj viziji.

Preuzimanje vlasti

Rusija ranog 20. stoljeća bila je izuzetno nestabilna zemlja. Autokratska vlast Romanova ostavljala je mnoge skupine nezadovoljnima, a ekonomski i društveni napredak bio je spor.

Kada je započeo Prvi svjetski rat, situacija je postala još gora. Rat u kojem je hrana značila više nego municija osobito je pogodio zemlju u kojoj su epidemije gladi ionako bile učestale. Nakon tri godine ratovanja ruski je narod podigao novu revoluciju.

Kada je izbila Februarska revolucija, Lenjin se nalazio u Švicarskoj. Doputovao je do Rusije preko Njemačke i Finske. Po dolasku u Petrograd u travnju 1917. odmah je istaknuo svoj program, koji je uključivao kreiranje privremene vlade, prijenos vlasti na sovjete i izgradnju socijalističkog društva. Njegove ideje isprva su izazvale otpor, čak i unutar boljševičke stranke, no Lenjin je ubrzo stekao većinsku podršku.

U listopadu 1917. godine boljševici su pod njegovim vodstvom izveli Oktobarsku revoluciju i preuzeli vlast. Lenjin je postao predsjednik Sovjeta narodnih komesara, čime je počeo proces izgradnje prve socijalističke države na svijetu. Njegova politika uključivala je podjelu zemlje seljacima, nacionalizaciju industrije i uspostavu diktature proletarijata, koja je, prema Lenjinovom shvaćanju, trebala osigurati stvarnu demokraciju za radne mase.

Smrt

Godine 1922. Lenjinovo zdravlje ozbiljno se pogoršalo zbog prekomjernog rada i posljedica ranijeg atentata. Posljednje godine života proveo je u izolaciji, no i dalje je diktirao tekstove o ključnim pitanjima, poput borbe protiv birokracije i politike prema seljacima. Lenjin je preminuo 21. siječnja 1924. godine u mjestu Gorki pokraj Moskve.

Njegove politike oformile su pojam lenjinizam, koji je kasnije služio kao početna točka stvaranja socijalističke države. Svi budući komunistički državnici vodili su se barem djelomice njegovom interpretacijom marksizma. 

Lenjin nije imenovao svog nasljednika. Kritizirao je Staljinove grube metode i sugerirao da ga se makne s pozicije generalnog tajnika. Ipak, spretni Staljin uspio je ograničiti distribuciju njegove oporuke i osigurati vlast za sebe. Sovjetski Savez tada preuzima njegov najzloglasniji vođa, sve do 1953. godine.