GILJOTINA, taj strašni stroj za smaknuće, dugo je bila sinonim za revolucionarnu pravdu i državnu okrutnost. Uvedena tijekom Francuske revolucije, ova naprava je „revolucionirala“ način izvršenja smrtne kazne – obećavajući brzu i relativno bezbolnu smrt. Giljotina je ubrzo postala simbol terora, posebno u razdoblju 1793.-1794., kada su tisuće ljudi, uključujući i kralja Luja XVI. te kraljicu Mariju Antoanetu, izgubili glave pod njezinim oštrim nožem.

Giljotina je zamišljena kao humani način izvršenja smrtne kazne

Francuska revolucija donijela je giljotinu kao alternativu dotadašnjim metodama smaknuća, poput vješanja, spaljivanja ili lomljenja kotačem – koje su bile bolne, spore i nepredvidive. Ideju o humanijem i jednakom načinu izvršenja kazne zagovarao je dr. Joseph-Ignace Guillotin, po kojem je sprava i dobila ime.

Tijekom Revolucije giljotinirano je oko 17.000 osoba, a sprava je i nakon toga ostala u službenoj uporabi. Kroz 19. i 20. stoljeće francuski sudovi redovito su je koristili, dok su mnoge druge zemlje već napustile takve metode. Giljotina nije bila samo oruđe - postala je simbol moći države i stalna tema moralnih rasprava: jedni su je smatrali pravednim sredstvom, drugi barbarskim reliktom.

Posljednja žrtva giljotine

Posljednja egzekucija giljotinom dogodila se 10. rujna 1977. godine u Marseilleu. Pogubljen je Hamida Djandoubi, tuniski državljanin osuđen za ubojstvo mlade žene. Bio je posljednja osoba smaknuta giljotinom u Francuskoj, ali i u cijeloj zapadnoj Europi. Egzekucija je izvršena u zatvoru, u strogoj tajnosti, pred malim brojem službenih svjedoka. Nož giljotine pao je brzo i efikasno, baš onako kako su to njezini izumitelji zamišljali još u 18. stoljeću.

Giljotina i „Ratovi zvijezda“

Da bismo shvatili koliko je ta povijest bliska, vrijedi usporedba: kada je Hamida Djandoubi pogubljen 1977., film Ratovi zvijezda: Epizoda IV - Nova nada već je bio u kinima. Premijera tog kultnog spektakla održana je 25. svibnja iste godine. Dakle, dok je svijet ulazio u eru svemirskih opera i futurističkih efekata, u Francuskoj je još uvijek radila giljotina - podsjetnik da se brutalne tradicije često preklapaju s modernim napretkom.

Samo četiri godine kasnije, 1981. godine, Francuska je ukinula smrtnu kaznu, a time i giljotinu poslala u povijest. Danas se primjerci čuvaju u muzejima kao povijesni artefakti.

Nasljeđe giljotine nije samo u strahu koji je izazivala, već i u raspravama o etici kažnjavanja i ljudskim pravima. Na kraju, giljotina je postala simbol promjene - od alata terora do muzejske relikvije, podsjetnik na to koliko se društvo sporo, ali ipak nepovratno kreće prema humanijim standardima.