PRIJE 13 godina u ovo vrijeme obitelj Štorić je nestrpljivo i sa strepnjom iščekivala prijevremeni porod blizanki kojem je gospođa Alena bila podvrgnuta jer su joj u riječkoj bolnici nestručno obavili zahvat.

Nju je liječnica, kada je saznala da je trudna, preventivno poslala u bolnicu radi zahvata "cerclage", kojeg su poduzeli u bolnici ne čekajući nalaze, čime su izazvali akutnu upalu plodovih ovoja. Uslijed toga je došlo do prijevremenog poroda i 25. prosinca 1993, u 27 tjednu trudnoće, rođene su dvije curice blizanke: Matea i Petra.

Roditelji Alena i Rino su curice vidjeli žive, a Petra navodno umire sutra. Za Mateu im kažu da je dobro i da je i dalje u inkubatoru. "Meni su 27.12. u 15 sati rekli kako je Petra umrla u 10, uz objašnjenje kako je ne mogu dobiti radi pokopa jer je ranije rođena i kao takva se zavodi kao pobačaj i u tom slučaju bolnica pokapa djecu, a ne roditelji", objašnjava mučnu i tragičnu situaciju Rino Štorić.

"U isto vrijeme saznajete da vam je umrlo dijete, da to morate reći supruzi, da je zakon kretenski", pokušava nam dočarati osjećaje koje nitko ne bi htio iskusiti.

"Supruga je otpuštena iz bolnice, a Matea ostaje na prematurnom odjelu KBC-a Rijeka. Na naš poziv 29.12. kažu nam da je i Matea umrla i da vrijede ista pravila kao iza Petru", bio je to sljedeći šok za Štorićeve, koji, bitno je napomenuti, nikada nisu vidjeli leševe svoje djece.

"Nakon blagdana tražimo informaciju gdje su pokopane i dobivamo odgovor kako su pokopane u zajedničku grobnicu na riječkom  groblju "Kozala". Tek nakon nekoliko godina saznajemo sasvim slučajno da su djeca navodno pokopana na drugom groblju "Drenova" i ne u zajedničkoj grobnici već imaju svoj grob, ali su navodno pokopane u jednom sanduku." - govori Rino Štorić. Zadovoljni i sretni da su ih pronašli, roditelji kupuju grobno mjesto na Pašmanu, odakle im je otac rodom i gdje ih žele prebaciti.

"U isto vrijeme od anonimnog djelatnika KBC-a Rijeka dobivamo dokumente iz kojih je vidljivo da je pri porodu pričinjena greška liječnika te nas ravnatelj KBC-a Herman Haller poziva na razgovor i slatkorječivo objašnjava kako "eto priznaju grešku ali ne mogu nam vratiti djecu međutim znaju da smo puno potrošili na kupovinu grobnog mjesta i uređenje istog te nude da sve troškove snose oni", što smo mi na žalost prihvatili.

"Očito su željeli da čim prije ekshumiramo djecu i prebacimo u svoj grob. Tada od istog izvora dobivamo još dokumenata (i uputu) iz kojih je vidljivo da Matea ne može biti pokopana u spomenutom grobu.", opisuje nam Rino dramatična saznanja do kojih je anonimnim putem stigao, kao i hladno priznanje i "velikodušnu" ponudu bolnice, zbog čijeg su prihvaćanja kasnije požalili.

"Nakon tog saznanja tražimo od KBC-a ekshumaciju i DNK analizu. Odbijaju nas i odlazimo na razgovor kod tadašnjeg ministra zdravstva Vlahušića koji obećava riješiti problem, ali naravno, samo obećava. Pismeno nas obavještava najprije kako neće trošiti novac za identifikaciju naše djece, a kasnije da je njihova nadležnost prestala kad su djecu predali patologiji, a to je druga ustanova, odnosno Medicinski fakultet ministarstva znanosti.", opisuje otac kako se to najviši državni dužnosnici u prepiskama loptaju tijelima mrtvih i nestalih djevojčica.

Obratili su se potom dekanu Medicinskog fakulteta Stipanu Jonjiću, koji ih odbija (a on je suprug najodgovornije osobe, predstojnice bolničke patologije Nives Jonjić)  Obraćaju se ministru znanosti, ali ni nakon nekoliko pisama i tisuću telefonskih poziva nema odgovora. "Uspio sam isforsirati razgovor sa državnim tajnikom u ministarstvu znanosti Slobodanom Uzelcem. Na razgovor su pozvali do tada meni nepoznata čovjeka, Peru Lučina, prorektora riječkog sveučilišta. Tek kasnije saznajem zašto; njegova supruga Ksenija Lučin je profesorica na zavodu za patologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci! Dakle suprug osobe koja je zaposlena u instituciji koja je formalno odgovorna za tijela moje djece, sluša moje pritužbe na rad te ustanove!"

Kako nije bilo rješenja ni odgovora, Štorić se obratio pučkom pravobranitelju koji je uspio nakon nekoliko dopisa dobiti odgovor kako se Ministarstvo znanosti proglašava nenadležnim te neka se obrati Ministarstvu zdravstva. Ni na to nije dobio nikakav odgovor, kao ni od Liječničke komore, koja se opravdala kako u vrijeme događaja nije ni postojala.

Štorići su se bez uspjeha obraćali premijeru Račanu i potpredsjedniku Vlade Simoniću, ministrici Kosor. Od nje su na kraju zatražili da im barem vrati svu dokumentaciju, kada već ništa nije napravljeno za rješenje njihovog problema. To je doista i učinjeno: "Uz dokumente poslali su mi na znanje dopis koji su poslali državnom odvjetniku Bajiću u kojem se od njega traži da se zauzme za rješavanje slučaja".

"Obratili smo se i uredu predsjednika Republike Hrvatske. On obavještava ministra unutrašnjih poslova Lučina koji to spušta na niže razine i nakon toga dobivam poziv za razgovor, a nakon toga obavijest kako će se dokumentacija proslijediti državnom odvjetniku. Budući da sam vidio dokumentaciju kao i onu koju je državni odvjetnik dobio, obavijestio sam MUP da su dokumenti nestali, ali više nisam dobio odgovor", govori Štorić.

"Državnom odvjetništvu sam podnio kaznenu prijavu protiv liječnika zbog greške u liječenju sa smrtnim posljedicama te budući da smo naveli da ne znamo da li je prouzročena smrt jedne ili dvije osobe tražimo ekshumaciju i DNK analizu. Za ostale pravne postupke po odvjetnicima smo bili u zastari".

Ove riječi oca umrlih beba najbolje govore o svoj nemoći običnog čovjeka kada se nađe pred paragrafima, nadležnostima, povjerenstvima, zastarama, koje sabotiraju njegovu jedinu želju: da sazna sudbinu svoje djece.

>>> Nastavak sutra