U VIHORU revolucionarnih ratova koji su krajem 18. stoljeća potresali Europu, dogodio se presedan bez premca u novijoj crkvenoj povijesti: papa je uhićen, lišen svjetovne vlasti i odveden u progonstvo. Dana 20. veljače 1798. francuske revolucionarne snage ušle su u Rim, proglasile Rimsku Republiku i zarobile papu Pija VI., čime je privremeno okončana višestoljetna papinska vlast nad Papinskom Državom.

Francuska revolucija i sukob s Crkvom

Izbijanjem Francuske revolucije 1789. novi revolucionarni režim zauzeo je izrazito neprijateljski stav prema Katoličkoj crkvi. Ukinute su crkvene privilegije, oduzeta imovina, a svećenici su morali prisegnuti na lojalnost državi. Pio VI. oštro je osudio revolucionarne mjere, osobito Građanski ustav za kler, čime je dodatno produbio sukob s Parizom.

Kako su revolucionarne vojske širile utjecaj Francuske izvan njezinih granica, sukob je prerastao u otvoreni rat. Tijekom Napoleonove talijanske kampanje 1796.-1797. Papinska Država bila je prisiljena na teške ustupke i plaćanje ratne odštete. Ipak, napetosti nisu splasnule.

Proglašenje Rimske Republike

Povod za konačni obračun bio je incident u Rimu u prosincu 1797., kada je u nemirima poginuo francuski general. Francuska je to iskoristila kao izgovor za intervenciju. U veljači 1798. francuske trupe pod zapovjedništvom generala Louisa-Alexandre Berthiera ušle su u Rim bez većeg otpora.

Ubrzo je proglašena Rimska Republika, po uzoru na francuski revolucionarni model. Papinska svjetovna vlast ukinuta je, a 80-godišnji Pio VI. uhićen je i prisiljen napustiti Rim. Bio je to dramatičan simbolički čin: poglavar Katoličke crkve postao je politički zatvorenik.

Put u progonstvo i smrt u Francuskoj

Papa je najprije odveden u Sienu, zatim u Firencu, a potom preko Alpa u Francusku. Putovanje je bilo iscrpljujuće, a njegovo zdravstveno stanje sve lošije. Na kraju je smješten u gradu Valenceu, gdje je preminuo 29. kolovoza 1799. godine.

Njegova smrt u zatočeništvu izazvala je snažan odjek u katoličkom svijetu. Francuske vlasti isprva su čak razmatrale mogućnost da se ne dopusti izbor novog pape, no konklava je ipak održana u Veneciji 1800. godine, gdje je izabran njegov nasljednik, Pio VII.

Dugoročne posljedice

Zarobljavanje Pija VI. označilo je vrhunac sukoba između revolucionarne Francuske i papinstva. Iako je Papinska Država privremeno ukinuta, ubrzo je obnovljena nakon sloma Francuske revolucije i Napoleonova pada.

Ovaj događaj pokazao je koliko je papinska politička moć bila ranjiva u doba snažnih nacionalnih i revolucionarnih pokreta. Istodobno, učvrstio je duhovni autoritet papinstva u očima mnogih vjernika, jer je papa viđen kao mučenik političkih previranja.

Epizoda iz 1798. ostala je jedan od najdramatičnijih trenutaka u odnosima između Crkve i modernih država - trenutak kada je rimski biskup, stoljećima i duhovni i svjetovni vladar, postao zatočenik revolucionarne ideologije.