IZMEĐU 1962. i 1964. godine Boston je živio u sjeni straha. Serija ubojstava koja je potresla grad i okolna područja ušla je u povijest kao slučaj Bostonskog davitelja - jednog od najzloglasnijih zločinačkih nizova u američkoj kriminalističkoj povijesti.

Iako je Albert DeSalvo priznao odgovornost za 13 ubojstava, pitanje njegove stvarne uloge i dalje izaziva rasprave. Priča o davitelju nije samo priča o zločinu, nego i o ozračju panike, nesigurnosti i paranoje koje su obilježile jedan američki grad u šezdesetima.

Tko je bio Albert DeSalvo?

Albert Henry DeSalvo rođen je 1931. u Chelseaju, Massachusetts. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno siromaštvom i nasilnim ocem, što je ostavilo duboke tragove na njegovoj psihi. Već kao dječak upadao je u sukobe sa zakonom, a s 12 godina završio je u popravnom domu.

Kasnije je služio u američkoj vojsci (1948.- 1956.) i oženio se njemačkom imigrantkinjom Irmgard Beck, s kojom je imao dvoje djece. No, iza obiteljskog života krio se kriminalni obrazac: provale i seksualni napadi u kojima se predstavljao kao "Measuring Man" i "Green Man".

Serija ubojstava

U lipnju 1962. u Bostonu je počela serija brutalnih zločina. Žrtve - žene u dobi od 19 do 85 godina – ubijane su u vlastitim domovima, najčešće davljenjem čarapom, remenom ili konopom. Poseban potpis počinitelja bio je karakterističan čvor na oruđu za davljenje.

Prve žrtve bile su starije žene: Anna Slesers (55), Mary Mullen (85), Nina Nichols (68) i Helen Blake (65). Policija je ubrzo shvatila da ima posla s jednim od najopasnijih serijskih ubojica u američkoj povijesti.

Kasnije su na meti bile mlađe žene, među njima i 19-godišnja Mary Sullivan, čije je ubojstvo 1964. posebno šokiralo javnost. Upravo ona će desetljećima kasnije odigrati ključnu ulogu u razotkrivanju istine.

Grad u strahu

Boston početkom šezdesetih bio je grad tradicije i snažne zajednice. No ubojstva su sve promijenila. Ulice su se praznile nakon sumraka, žene su kupovale pse čuvare, oružje i dodatne brave. Strah je bio toliko prisutan da je mijenjao svakodnevne navike – od odlazaka frizeru do večernjih šetnji.

Mediji su svakodnevno izvještavali o "Bostonskom davitelju", a paranoja je rasla. Nitko nije znao gdje će udariti sljedeći put.

Istraga i priznanje

Istraga je bila najveća u povijesti Massachusettsa. Policija je ispitivala tisuće osumnjičenika, a u jednom trenutku se sumnjalo da ubojstva možda nisu djelo jednog čovjeka.

Preokret se dogodio 1964., kada je Albert DeSalvo uhićen zbog seksualnih napada povezanih s "Green Man" slučajem. U pritvoru se povjerio svom kolegi Georgeu Nassaru i odvjetniku F. Leeju Baileyju da je upravo on Bostonski davitelj.

Priznao je 13 ubojstava i znao je mnoge detalje o mjestima zločina. No, nikada nije formalno optužen za ta ubojstva - jer nije postojao čvrst forenzički dokaz koji bi ga povezao sa svim žrtvama.

Suđenje, smrt i sumnje

DeSalvo je 1967. osuđen na doživotni zatvor, ali za silovanja i provale, ne za ubojstva. U zatvoru je ubijen 1973. godine, pod nerazjašnjenim okolnostima.

Njegovo priznanje ostalo je kontroverzno - dok su jedni vjerovali da je on pravi davitelj, drugi su tvrdili da je izmišljao kako bi postao slavan ili osigurao obitelj.

Forenzika donosi odgovor

Tek 2013. godine moderna forenzika donijela je ključni dokaz. DNK analiza nepobitno je povezala Alberta DeSalva s ubojstvom Mary Sullivan, posljednje i najmlađe službene žrtve. Ipak, za ostalih 12 ubojstava dokazi nikada nisu pronađeni, pa pitanje mogućih drugih počinitelja ostaje otvoreno.

Slučaj Bostonskog davitelja ostavio je dubok trag u kulturi i kriminalistici. Knjige, filmovi i dokumentarci godinama su hranili fascinaciju ovim zločinima. Film The Boston Strangler (1968.) s Tonyjem Curtisom i Henryjem Fondom dodatno je učvrstio mit.

Istodobno, slučaj je pokazao koliko je kriminalistika ranih šezdesetih bila nespremna na ovakve zločine. Upravo su ti propusti kasnije potaknuli razvoj forenzičkih metoda i profiliranja serijskih ubojica.

Priča o Bostonskom davitelju i dalje izaziva jezu. Albert DeSalvo DNK-om je povezan s barem jednom žrtvom, ali misterij oko ostalih ubojstava nikada nije razjašnjen. Za Boston, međutim, sjećanje je jasno: dvije godine u kojima je grad živio u stalnom strahu zauvijek su ostale upisane u kolektivno pamćenje - kao podsjetnik na ranjivost društva i tamne dubine ljudske psihe.