"KOCKICA", javna zgrada na obali Save gdje se trenutno nalaze dva ministarstva, odavno je urbani, ali i politički simbol Zagreba. Izgrađena je u šezdesetim godinama prošlog stoljeća i od tada je sjedište političke moći. Do početka devedesetih godina tamo se nalazilo sjedište centralnih komiteta Saveza komunista Hrvatske i Saveza omladine Hrvatske, kao i Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske.

U to vrijeme "Kockica", kako su je oduvijek nazivali zbog specifičnog izgleda, imala je adresu Šetalište Karla Marxa 14, dok je danas, ne pomaknuvši se ni milimetra, na adresi Prisavlje 14. Prema Savi je omeđena Obalom dr. Savke Dabčević Kučar, nekadašnjom predsjednicom Saveza komunista Hrvatske smijenjenom zbog nacionalizma.

Brutalistička ikona hrvatske arhitekture

"Kockica" je i najpoznatija ikona brutalizma u arhitekturi u Zagrebu i Hrvatskoj. Poznati magazin Time Out, koji se bavi putovanjima, u svom tekstu "Deset lijepih brutalističkih zgrada u Zagrebu" navodi i zgradu nekadašnjih društveno-političkih organizacija u kojoj danas stoluju Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Ministarstvo turizma i sporta.

Autor Jonathan Bousfield u Time Outu navodi: "Hrvatski brutalizam suzdržan je i suosjećajan prema svojoj okolini na način prilično drugačiji od primjene istog stila u, recimo, Sheffieldu ili južnom Londonu. Nije sve lijepo – brutalizam je prije svega bio funkcionalan stil osmišljen kako bi društvenim planerima pružio jeftina rješenja za velike probleme. Međutim, ovdje ima mnogo zanimljivog – dovoljno da opravda rastući ugled Zagreba kao neopjevane riznice srednjoeuropskog modernizma."

"Kockica je više grubijan nego ljepotica, gruda izgrađena da projicira moć"

O "Kockici" Bousfield kaže: "Nadvijajući se nad savskom obalom, Kockica ili 'Kocka' izgrađena je 1968. godine kao sjedište hrvatske komunističke partije. Arhitekt je bio Ivan Vitić, čovjek poznat po tome što je čiste geometrije modernizma pretvorio u nešto sasvim graciozno i ugodno oku.

Kockica je više grubijan nego ljepotica, srebrno-siva gruda izgrađena da projicira moć, a ne ljepotu. Sada u njoj žive ministarstva prometa i turizma, sačuvala je neke ekstravagantno groovy interijere iz tog razdoblja – nažalost, nedostupne široj javnosti."

Odluka o izgradnji sjedišta vladajuće stranke donesena je početkom šezdesetih godina. Natječaj za zgradu, u sklopu koje je i velika dvorana za sastanke, raspisan je 1961. godine. Prva nagrada nije dodijeljena, ali su dodijeljene dvije druge nagrade. Za izvedbu je odabran rad glasovitog Ivana Vitića, a u konkurenciji su bili i Boris Čipan i Petar Muličkovski iz Skoplja.

Gradnju prekinula poplava

Vitićeva zgrada visoka je deset katova te je obložena staklom. U tom prostoru nalaze se uredi, dok je horizontalna zgrada napravljena u razini savskog nasipa i u njoj se nalaze dvorana, restoran i knjižnica.

S izgradnjom se započelo 1963. godine, prekinuta je zbog poplave Save 1964., te je dovršena 1968. godine. Površina zgrade je 14.500 kvadrata. U originalnim planovima predviđen je i treći dio kompleksa s velikom dvoranom za konferencije. Taj dodatak nikad nije sagrađen – no i danas su vidljivi potpornji za most čija je namjena bila povezati novu dvoranu sa središnjom zgradom.

Arhitekt i urbanist Maroje Mrduljaš to je naglasio u članku za stručni časopis Arhitekt: "Koncepcija kompleksa bitno ovisi o odnosu prema rijeci Savi, a njezina pozicija proizašla je iz razmišljanja o produžetku zapadnog kraka zelene potkove, realizaciji Sveučilišne aleje te nikada realiziranog povezivanja tog poteza s Južnim Zagrebom preko novog mosta. Zgrada izmiruje monumentalne tendencije i modernistički arhitektonski jezik, a u interijeru je realiziran niz umjetničkih intervencija vodećih umjetnika iz Hrvatske."

Umjetnička vrijednost i zaštićena baština

"Kockica" ima status zaštićenog spomenika kulture. U zgradi se nalaze umjetnička djela najvećih imena tog razdoblja: mozaik na limenim kvadratima Ede Murtića koji je oslikao i strip blagovaonice, mozaik Zlatka Price u konferencijskoj dvorani i golemi metalni reljef Stevana Luketića u istom prostoru.

Glasovita Jagoda Buić Wutke izradila je crvenu tapiseriju u hodniku, dok je željeznu tapiseriju načinio Dušan Džamonja. Paravani od plavog stakla Raula Goldonija nalaze se u predvorju.

Arhitekt Luka Korlaet, trenutačni zamjenik gradonačelnika Zagreba, u tekstu na stranicama Društva arhitekata "Kockicu" je opisao ovako: "Odabran između 30-ak natječajnih radova, ovaj je projekt koncipiran u kanonskom stilu moderne – u 'bazi' su konferencijske dvorane, restoran i knjižnica, a u vizualno odvojenoj 'kocki' uredi. Takva raščlamba kontekstualna je: gledajući s juga, gornji dio kao da leži na nasipu (izgrađenom poslije poplave 1964.). Sa svojim bogato ukrašenim interijerima (rad najpoznatijih državnih umjetnika tog vremena), 'Kockica' ostaje spomenik socijalističkoj eri."

"U to je doba Vitić bio na vrhuncu svog stvaralaštva, intenzivno je projektirao niz zgrada različitih namjena i mjerila što mu je dalo mogućnost da se izvježba u projektiranju složenijih arhitektonskih cjelina koje su često sadržavale i glavni vertikalni volumen.

Vitić je svojim projektom na jedinstven način iskoristio ono što mu se na toj lokaciji nudilo – a to su bile rijeka Sava te praznina prostora oko nje. Prostor na kojem Trnje dodiruje Savu je bio tada, a u velikoj mjeri je i sada, nedovršen – grad tek stidljivo dodiruje rijeku koja ga svojim širokim praznim prostorom dijeli na dva vrlo različita dijela," kaže za Index Vanja Radovanović iz grupe Mapiranje Trešnjevke.

Ostala simbol političke moći i nakon pada komunizma

Nakon prvih višestranačkih izbora, zgrada je ostala simbol političke moći, ali i promjene društvenog sustava. Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić posjetio je "Kockicu" – poznatu pod nadimkom "Crvena katedrala" - i predvodio misu 26. listopada 1991. godine.

Savez komunista Hrvatske registrirao se kao politička stranka 1. veljače 1990. i ostao je u zgradi dok je nisu zamijenili s Vladom za zgradu na Iblerovom trgu 1991. godine. SKH je u ožujku 1990. promijenio ime u SKH-Stranka demokratskih promjena, SDP, a potom samo u SDP.

U Kockici je djelovala i Stranka socijalista Hrvatske, nasljednica Socijalističkog saveza radnog naroda koju je vodio Željko Mažar. Nakon neuspjeha na prvim izborima, kratko su živnuli kandidiravši 1992. godine odvjetnika Silvija Degena za predsjednika Republike.

Zgrada je nedavno obnovljena

Početkom devedesetih u "Kockici" su djelovale i redakcije tjednika Globus, Fokus i Danas. Danas je "Kockica", kao sjedište dvaju ministarstava, obnovljena i toplinski izolirana.

Prvi dio obnove započeo je 2017. godine popravkom krova kojem je prijetilo prokišnjavanje, dok je 2019. obnovljena fasada. Postavljena je i LED rasvjeta te je iznova popločano golemo stubište koje vodi u zgradu. 

U proteklih pola stoljeća "Kockica" je bila i ostala simbol političke vlasti i ikona brutalizma u arhitekturi.