FINSKI predsjednik Alexander Stubb dao je intervju za britanski The Telegraph. Govorio je o budućnosti NATO-a i zaključio: "Spašavajmo što se spasiti da".

Kaže da su, što se tiče Ukrajine, tri stvari drugačije nego prošle godine. "Prvo, sada smo uključeni u mirovne pregovore, kojih tada nije bilo. Drugo, Ukrajina je danas u puno boljem položaju na bojištu nego što je bila prije godinu dana", kaže  napominjući da ukrajinske snage ponovno potiskuju Ruse i vraćaju teritorij.

"Osim toga, u posljednja tri mjeseca Ukrajina je uspjela eliminirati više od 90.000 ruskih vojnika, što je znatno više od ukrajinskih gubitaka. Rusi ne mogu novačiti vojnike brzinom kojom ih gube. Čak 80 posto pogibija uzrokovano je dronovima. Vojna sposobnost Ukrajine stoga je puno jača nego prije godinu dana."

No, potom slijedi bolno otrežnjenje. "Ono što bih vam rekao prije početka rata u Iranu jest da je rusko gospodarstvo patilo", kaže Stubb. "Prije rata, suočavali su se s nultim rastom, nultim rezervama, kamatnim stopama od 16 posto, dvoznamenkastom inflacijom i nesposobnošću vlade da isplaćuje plaće vojnicima. Proračunski deficit trebao je porasti s prošlogodišnjih 83 milijarde dolara na 130 milijardi dolara."

Stubb sjetno dodaje: "Ali sada, uz rast cijena nafte i ukidanje sankcija, ne znamo što će biti. To će svakako imati negativan učinak."

Ublažavanje sankcija Rusiji je "vrlo štetno"

Na pitanje hoće li rusko izbjegavanje gospodarskog pritiska nanijeti veliku štetu, Stubb odlučno odgovara: "Vrlo je štetno. Vrlo je štetno za Ukrajinu jer to u suštini hrani ruski ratni stroj. Moja poruka od samog početka jest da moramo činiti dvije stvari: podržavati Ukrajinu koliko god možemo, financijski i vojno, te vršiti što veći pritisak na Rusiju. Sankcije su, naravno, ključne."

Na pitanje vjeruje li da će Amerika ponovno uvesti sankcije nakon završetka iranske krize i može li njihova suspenzija postati trajna, odgovara: "Nemam kristalnu kuglu." Ipak, dodaje kako Trumpu treba odati priznanje što je prošle godine sankcionirao dvije najveće ruske naftne kompanije, Rosneft i Lukoil, te što je iskoristio američke carine kako bi prisilio Indiju da smanji uvoz ruskih energenata. Unatoč tome, Stubb nije siguran hoće li se američke sankcije vratiti, zaključivši samo: "U ovoj fazi jednostavno ne znamo."

To je velik zaokret u odnosu na njegovu poruku od prije godinu dana, kada je Europljanima savjetovao da se "smire, okupaju, odu u saunu, duboko udahnu" te da s Trumpom "razgovaraju, a ne da se povlače".

Promjena američke vanjske politike

Stubb i dalje vjeruje u takav pristup i zagovara finsku verziju načela "ostani miran i nastavi dalje". U jednom trenutku podsjeća: "Ja sam Finac, dakle ostajem hladan, miran i sabran." No, događaji su ga ipak naveli na neke oštre zaključke. Stubb smatra da je rat u Iranu dodatan dokaz temeljne promjene u američkom pristupu saveznicima. "Mislim da sada postoji razlika u američkoj vanjskoj politici koju moramo shvatiti, a to kažem kao netko tko je proamerički nastrojen i strastveni zagovornik transatlantizma. Moramo se suočiti sa svijetom kakav jest, a ne kakav bismo željeli da bude", kaže.

"Razlika je u tome što bi se u starim vremenima, dok je SAD bio dobronamjerni hegemon, prvo konzultirao sa saveznicima prije intervencija u Libiji, Iraku ili Afganistanu, a tražio bi i odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a. Ako to ne bi uspjelo, djelovao bi sa saveznicima. Ovog puta, Sjedinjene Države djelovale su same, ili s Izraelom, ne obavijestivši saveznike."

Upečatljiva je Stubbova upotreba prošlog vremena: Amerika "je bila" dobronamjerni hegemon. Na pitanje kakav je hegemon Amerika danas, odgovara: "Neću joj davati pridjeve, ali to je drugačiji tip hegemona. I dalje je vrlo moćna, ali se ne oslanja na svoje saveznike na isti način."

"To je stvarnost s kojom mi Europljani moramo živjeti. Zato je moja poruka europskim i američkim prijateljima: nemojmo s prljavom vodom baciti i dijete. Spasimo što se spasiti da od transatlantskog partnerstva - poput NATO-a i obrane - a onda se možemo srdačno ne slagati oko carina, klimatskih promjena i drugih pitanja." 

SAD riskira "smanjenje svoje sposobnosti projiciranja moći"

Na pitanje je li situacija doista toliko loša, Stubb odgovara: "Mislim da će se klatno na kraju vratiti. Razlog tome je što ne možete biti hegemon bez saveznika. To je vjerojatno razlika između Kine i SAD-a. Kina nije imala saveznike u smislu u kojem ih definiraju međunarodni odnosi, dok je SAD uvijek imao saveznike, a oni su mu omogućavali da projicira moć."

Dodaje: "Zato se bojim da će Sjedinjene Države, ako nastave ovim putem, smanjiti i vlastitu sposobnost projiciranja moći u svijetu, jer su sada, kao što vidimo, postale nepredvidiva sila."

S obzirom na to da Stubb ima izravnu vezu s Trumpom, novinar ga pita je li bio u kontaktu s američkim predsjednikom od početka rata u Iranu 28. veljače. Stubb zastaje i nemirno se pomiče na stolcu. "Jesam", odgovara.

Na pitanje što može reći o tim kontaktima, odgovara: "Diplomacija ima dva kolosijeka, javni i privatni. Da biste bili učinkoviti, morate pronaći pravu ravnotežu. Sve što mogu reći jest da iz finske perspektive pokušavam birati svoje bitke. A moja bitka je rat u Ukrajini."

Iako to ne kaže izravno, da se naslutiti da je morao upozoriti Trumpa da ne ublažava sankcije Rusiji, očito bez uspjeha.

"Trenutno postoji podjela unutar Globalnog zapada", kaže Stubb. "To nije raskol ni uništenje transatlantskog partnerstva, već pomak. Stvara se pukotina između Europe i SAD-a, zbog čega, kao strastveni proamerikanac i transatlantist, žalim. Ali to je stvarnost s kojom moram živjeti. I, naravno, pokušavam spasiti što se može."