POVRŠINE od samo 37 hektara, filipinski otok Pagasa ili "Nada" jedva je dovoljno velik za naseljavanje. Tamo gotovo ničega nema. Oko 300 stanovnika živi u malim drvenim kućama. Love ribu u bistrom tirkiznom moru i uzgajaju povrće koje raste u pjeskovitom tlu.

Ali nisu sami u tim vodama: odmah uz obalu, na zapadu, nalazi se armada brodova. Svi su kineski - iz mornarice, obalne straže ili takozvane pomorske milicije - i služe za održavanje kineske dominacije nad ovim morem. Dok se avion s BBC-jevim reporterima približavao otoku, bilo ih je barem 20.

Pekingu su se suprotstavili samo Vijetnam i Filipini

U posljednjih 10 godina Kina širi svoju prisutnost u Južnokineskom moru, preuzimajući potopljene koraljne grebene, gradeći tri velike zračne baze na njima i raspoređujući stotine brodova kako bi ojačala svoje pravo na gotovo sve strateške pomorske pravce koji vode na jug od velikih izvoznih gradova na kineskoj obali.

Malo je zemalja jugoistočne Azije koje također polažu pravo na otoke u istome moru imalo hrabrosti suprotstaviti se Kini; to su učinili samo Vijetnam i Filipini. Vojske obiju zemalja znatno su manje od kineske, ali i dalje drže nekoliko grebena i otoka.

Pagasa je poznat i kao Thitu te drugim imenima jer ga svojata više država, a najveći je među njima. Ono što ga čini iznimnim jest civilno stanovništvo, rijetko prisutno na otocima u Južnokineskom moru. S gledišta Filipina, nazočnost ljudske populacije, kao i činjenica da je Pagasa čvrsto kopno, a ne djelomično potopljen greben ili pješčani sprud, jača njihove pravne zahtjeve u tom području.

"Pagasa nam je vrlo važna. Ima avionsku pistu. Tamo živi filipinska zajednica, kao i ribari. A s obzirom na veličinu otoka, jednog od rijetkih koji nije trebalo preoteti od mora, prema međunarodnom pravu stvara vlastito teritorijalno more od 12 nautičkih milja. Dakle, otok je na neki način ključna točka filipinske prisutnosti", rekao je Jonathan Malaya, zamjenik glavnog ravnatelja filipinskog Nacionalnog vijeća za sigurnost.

Sve se mora dopremiti s kopna

Dolazak na Pagasu traje dva do tri dana brodom s filipinskog otoka Palawana ili jedan sat avionom, no oba su načina ovisna o čestim olujnim vremenskim uvjetima. Dok prije dvije godine pista nije asfaltirana i produžena na 1300 metara, mogli su sletjeti samo mali zrakoplovi. Sada mogu slijetati i veliki transportni zrakoplovi C130. Putovanje njima pomalo je poput vožnje autobusom u vrijeme gužve.

Sve se mora dopremiti s kopna, što je razlog zašto je avion bio krcat, od poda do stropa, madracima, jajima, vrećama riže, motociklima i hrpama prtljage - da ne spominjemo brojne vojnike, od kojih je većina morala stajati cijeli let.

Mnogo se toga promijenilo posljednjih godina. Podignut je novi hangar, dovoljno velik da zaštiti zrakoplove tijekom oluja. Gradi se kontrolni toranj i produbljuje luka kako bi veći brodovi mogli pristajati. Po otoku su novinare vozili filipinski marinci koji su tamo stacionirani, iako se, s obzirom na veličinu otoka, to činilo gotovo nepotrebnim.

Filipini su preuzeli Pagasu od Tajvana 1971. godine kada je tajvanski garnizon napustio otok tijekom tajfuna. Formalno je pripojena Filipinima 1978. godine. Kasnije je vlada počela poticati civile da se tamo nasele. No potrebna im je pomoć da bi preživjeli na ovom zabačenom djeliću kopna.

Obitelji svaki mjesec dobivaju službene donacije hrane

Obitelji svaki mjesec dobivaju službene donacije hrane, vode i ostalih potrepština. Sada imaju struju i mobilnu mrežu, ali to je stiglo tek prije četiri godine. Osim državnih poslova, ribolov je jedini održivi način zarade, no od dolaska kineskih flotila i to je postalo teško.

Ribar Larry Hugo živi na otoku već 16 godina i primjećuje sve veću kinesku kontrolu nad tim područjem. Snimio je početak gradnje na grebenu Subi, otprilike 32 kilometra od Pagase, koji je s vremenom postao potpuno razvijena vojna zračna baza. Jedan od njegovih videa, na kojemu se vidi kako se njegov mali drveni čamac gotovo sudara s kineskim brodom obalne straže 2021. godine, učinio ga je gotovo slavnom osobom.

No kinesko uznemiravanje natjeralo ga je da sada lovi ribu na manjem području bliže otoku: "Njihovi brodovi su ogromni u usporedbi s našima. Prijete nam, dolaze blizu i trube kako bi nas otjerali. Zato više ne idem na udaljena ribolovna mjesta. Sada moram loviti blizu otoka, ali ribe je ovdje sve manje."

Realyn Limbo već 10 godina radi kao učiteljica na otoku i svjedočila je kako se škola razvila od male kolibe do škole pune veličine koja podučava više od 100 učenika, od vrtića do 18 godina.

"Za mene je ovaj otok poput raja"

"Za mene je ovaj otok poput raja. Sve naše osnovne potrebe su zadovoljene. Čisto je i mirno - djeca mogu igrati košarku ili plivati nakon škole. Ne trebaju nam trgovački centri niti sav taj materijalizam", govori Limbo za BBC.

Pagasa je zaista tiha. U žestokoj podnevnoj vrućini većina ljudi drijema u visećim ležaljkama ili sluša glazbu na svojim trijemovima. Melania Alojado, seoska zdravstvena radnica, ljulja svoje dijete kako bi ga uspavala.

"Najveći izazov za nas je kada ljudi, osobito djeca, obole. Ako je stanje ozbiljno, moramo ih evakuirati na kopno. Nisam registrirana medicinska sestra pa ne mogu obavljati složene medicinske zadatke. A ponekad je vrijeme previše loše za putovanje. Kad se to dogodi, moramo se pobrinuti za njih najbolje što možemo", kaže Alojado i dodaje:

"Zato smo oslobođeni mnogih stresova. Dobivamo subvencioniranu hranu i možemo nešto uzgojiti sami. U velikom gradu za sve što radiš trebaš novac."

Nekoliko novih kuća je u izgradnji, ali stvarno nema prostora da Pagasa primi mnogo više ljudi. S obzirom na vrlo malo radnih mjesta, mladi obično napuštaju otok nakon završetka škole. Unatoč svom pospanom šarmu i zadivljujućim bijelim pješčanim plažama, otok djeluje poput garnizonske zajednice koja drži liniju protiv nadmoćne kineske prisutnosti.

"Kinezi s vojne baze na grebenu Subi uvijek nas izazivaju kad se približavamo Pagasi. Uvijek nas upozoravaju da ulazimo na kineski teritorij bez dopuštenja. Mi im odgovaramo da je ovo filipinski teritorij. Tako radimo svaki put", rekao je pilot.

Kina nema "problem" s izborima i smjenama vlasti

Jonathan Malaya kaže da njegova vlada svaki tjedan podnosi službeni diplomatski prosvjed kineskom veleposlanstvu zbog prisutnosti njihovih brodova u onome što Filipini smatraju teritorijalnim vodama Pagase. To je izrazit kontrast u odnosu na prethodnu administraciju predsjednika Rodriga Dutertea, koja je izbjegavala sukobe s Kinom u nadi da će ishoditi više ulaganja u Filipine.

"Mislim da ćemo dobiti više poštovanja od Kine ako ostanemo čvrsti i pokažemo im da i mi znamo igrati ovu igru. No problem s demokracijama poput Filipina je taj što se politika može promijeniti s novim administracijama. Kina taj problem nema."