AZBEST je jedan od onih naziva uz koji automatski vežete pojmove kao što su opasnost, bolest i, na kraju krajeva, smrt. Naša obala, pak, ima priliku već godinama gledati kako malverzacije na najvišim razinama i ad hoc rješenja namijenjena skrivanju istine, dopuštaju azbestu da uzima ljudske živote. Napori ljudi uključenih u otkrivanje istine i pozivanje na državnu zaštitu vlastite kože nailaze na zid šutnje, njihova pitanja ostaju neodgovorena, i sve se nastavlja kao da opasnosti nema i kao da je sve sasvim u redu.

Udruga oboljelih od azbestoze iz Vranjica jedna je od skupina ljudi uključenih u otkrivanje bolne istine o ubojitom materijalu koji odnosi živote njihovih sugrađana. Kao u nekom horor filmu, u Vranjicu, mjestu na poluotoku na pola puta između Splita i Solina, tvrtka "Salonit", jedina europska tvrtka koja proizvodi azbest, godinama je, kako kažu iz Udruge, azbestni otpad deponirala u more, kavu u Vranjicu, u Mravinačku kavu, mjesto koje se nalazi na stotinjak metara od rijeke Jadro.

To deponiranje prestalo je nakon zabrane koju je izdalo Vijeće Grada Solina, a zabranu je potpisao saborski zastupnik Kajo Bučan. Ipak, nastavak proizvodnje azbesta producirao je novi otpad, koji je deponiran u samom krugu tvornice, na otvorenom, kao i u halama same tvornice "Salonit". Epicentar zagađenja iznosi 11 km. Takva ekološka katastrofa izazvala je stotine smrti i oboljenja, tvrde iz Udruge. Tvrtka "Salonit" je otišla u stečaj, a za njenim direktorom, Jozom Ćurkovićem raspisana je tjeralica, zbog malverzacija u kojima je nekoliko tvrtki oštećeno za 49 milijuna kuna. No, ovo je sve prošlost. Nažalost, noćna mora Vranjica traje i dalje, a jedan dio tragedije odigrat će se i večeras.

Može potrajati i do deset godina dok se bolest ne aktivira

Naime, postrojenje tvornice "Salonit" nalazi se na izrazito povoljnoj lokaciji, povezano je s morem, željeznicom i cestom, samo je problem ta ogromna količina azbestnog otpada. To samo po sebi stvara probleme, budući da se azbesta treba riješiti brzo, a postoje i ljudi (kao što su Udruga oboljelih od azbestoze iz Vranjica i eko-udruga "Barbarinac"), koji ne dopuštaju da se to odradi onako kako se radi danas, i izbori su tu, a tko zna tko će nakon izbora biti na vlasti i kako će pristupiti cijeloj stvari.

13. prosinca 2006. su Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i tvrtka Salonit d.o.o. u stečaju, zastupana po stečajnom upravitelju Vedranu Šeparoviću, sklopili Ugovor o zbrinjavanju i sanaciji azbestno-cementnog otpada, koji je naveo uvjete "sanacije" vranjičke ekološke bombe. Kasnije je "Salonit" dio poslova prepustio tvrtki CIAN. Radi se o zbrinjavanju 3500 kubičnih metara otpadnog mulja s dodacima azbesta, 3000 kubičnih metara azbestno-cementnog otpada (kako stoji u ugovoru, "privremeno odloženog na otvorenom prostoru tvornice") i 500 kubičnih metara "preostalog tehnološkog materijala", među kojim se nalazi i azbest. Otpad treba deponirati na prostoru Mravinačke kave, mjestu na kojemu je po prijašnjoj odluci Grada Solina zabranjeno deponirati otpad. Ne postoji nikakav novi akt koji bi dopustio deponiranje na tom mjestu.

Ugovor sadrži i obilje nebuloza, kao što je ona o tome da će "sanaciju" vršiti radnici "Salonita", kojih je, kako kažu iz Udruge, većina oboljela od azbestoze (točan broj pogođenih bolešću ne zna se, jer može trajati i do 10 godina dok se bolest ne aktivira), i to bez ikakve zaštite.

"Slučaj Vranjica među 26 najgorih ekoincidenata u svijetu"

Bitka koju s aparatom vode članovi Udruge oboljelih od azbestoze je duga i naporna. Oni su u zadnje četiri godine podnosili tri tužbe Međunarodnoj organizaciji rada, a ova je tek nakon treće tužbe poslala inspekciju, na čijem je čelu bila Cleopatra Doumbia Henry. Ona je ostala užasnuta viđenim i rekla je kako je ovo među 26 najgorih ekoincidenata u svijetu. Svi podnesci koji su slani nadležnim službama u Hrvatskoj ostali su neodgovoreni.
 
Azbest ne umire. Jedna čestica dovoljna je da vas ubije. Radovi "sanacije" nastavit će se danas, na životnu opasnost cijelog okruga.

"Sanacija" se provodi po Programu radova na zbirnjavanju i sanaciji azbestno-cementnog otpada, koji je izradio Institut građevinarstva Hrvatske, ista ona tvrtka koja se pojavljuje u čudnim okolnostima vezanim za zadarsku cestu D 502. Taj program ne navodi nikakve smjernice samog rada s otpadima. Radi se o dokumentu od dvije stranice koji navodi, manje više, ništa.

Ugovor obvezuje na pridržavanje pozitivnih zakonskih propisa RH.  Jedan od njih je i Pravilnik o načinu i postupcima gospodarenja otpadom koji sadrži azbest. Postupak se, jasno, ne provodi na taj način. Kako saznajemo iz razgovora s Grgom Mandićem, predsjednikom Udruge oboljelih od azbestoze iz Vranjica, i kao što nam je dokumentirano fotografijama, primarna sredstva za "sanaciju" su lopata, šmrk, buldožer i kamioni, azbestna prašina raspršuje se na sve strane, itd.

Prijevoz obavlja tvrtka Madunić d.o.o. koja nema, prema registru Agencije za zaštitu okoliša, nikakvu dozvolu za prijevoz, gospodarenje, zbrinjavanje, posredovanje opasnim otpadom, a lokacija na koju se odlaže, Mravinačka kava, prema službenoj evidenciji lokacija ne posjeduje rješenje/odobrenje od strane Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja o statusu odlagališta opasnog otpada-građevine za skaldištenje opasnog otpada u smislu Uredbe o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom (NN 32/98) niti Zakonom o otpadu NN br.178/04 i 111/06, kažu nam iz Udruge.

Početkom lipnja, kako saznajemo, počeo je projekt "sanacije". Članovi Udruge oboljelih od azbestoze i eko-udruge Bararbinac odmah se se dali na dokumentiranje metoda rada (šmrk, buldožer, lopata, kamioni) i obavijestili nadležne institucije. To je zasmetalo, pa je projekt prekinut. No, 23. srpnja, tvrde iz Udruge, došla je naredba vladajuće stranke o tome da se "sanacija" izvrši noću, kad manje ljudi može smetati i kad se ne vidi baš svaki detalj. Članovi Udruge oboljelih od azbestoze i eko-udruge Bararbinac zaustavili su radove golim tijelima, i dvaput proveli cijelu noć pred postrojenjem. Grgo Mandić čak je legao pred kamion.

"Sanacija" se nastavlja i večeras

24. srpnja Solin doživljava Bogojavljanje. Posjećuje ga Njegovo Veličanstvo ministar Neven Ljubičić i održava sastanak s lokalnim čelnicima, predstavnicima sindikata, i predstavnicima "odabranih" udruga (Udrugu oboljelih od azbestoze i eko-udrugu Barbarinac nitko nije pozvao, navode iz Udruge. Ljubičić na tom sastanku najavljuje kako se "sanacija" mora nastaviti. Ovo je potvrdila čak i lokalna policija.  "Sanacija" će se nastaviti večeras, a Grgo Mandić nam je rekao kako oni danas neće zaustavljati izvršenje radova.

Udruga Barbarinac izdala je danas priopćenje vezano za, kako ju nazivaju, ilegalnu sanaciju azbesta u krugu tvornice Salonit u Vranjicu. Priopćenje, koje prenosimo u cijelosti, možete pročitati ovdje.

Jovan Dragišić