UNATOČ prijetnjama Irana koje su dovele do zastoja pomorskog prometa kroz Hormuški tjesnac, analitičari sumnjaju da će režim u Teheranu riskirati dugotrajnu blokadu tog ključnog plovnog puta kao odgovor na američko-izraelske napade. Razlog je jednostavan: takav potez najviše bi naštetio samom Iranu, čije gospodarstvo ovisi o trgovini koja prolazi upravo tim tjesnacem, piše DW.

Dugoročna blokada tjesnaca naštetila bi Iranu

Analitičar Dalga Khatinoglu, stručnjak za gospodarstvo i plin s portala "Iran International" sa sjedištem u Londonu, ističe važnost tjesnaca za iransku ekonomiju. "Oko 70 posto iranske trgovine koja se ne odnosi na naftu prolazi kroz luke ovisne o pristupu Hormuškom tjesnacu", kaže on.

Slično razmišlja i energetska stručnjakinja Sara Vakhshouri iz tvrtke "SVB Energy International". "Nije racionalno da Iran zatvori Hormuški tjesnac, jer je on važan za transport ključne robe koju uvozi, poput hrane, a većina njegova izvoza ide u Kinu i Indiju, tako da bi se takav potez okrenuo protiv te zemlje", izjavila je za Bloomberg TV.

Cijene nafte i plina naglo su porasle otkako su SAD i Izrael u subotu započeli napade na Iran. Procjenjuje se da bi cijena barela nafte mogla dosegnuti 100 dolara ili više ako plovidba Hormuškim tjesnacem postane preopasna.

Ključna ruta za svjetsku trgovinu

Prema podacima američke energetske agencije EIA, oko 20 posto globalne potrošnje sirove nafte transportira se morem kroz ovaj tjesnac. Više od 80 posto tih pošiljki namijenjeno je Aziji, prvenstveno Kini, Indiji i Japanu. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne bi zaustavilo samo isporuke nafte, već i ukapljenog prirodnog plina (LNG). Portal Iran International navodi da se oko 20 posto globalnog LNG-a i 30 posto kerozina za Europu prevozi tim prolazom. Mnoge zemlje, uključujući SAD, članice EU, Veliku Britaniju, Japan i Kanadu, imaju strateške rezerve koje im mogu pomoći da prebrode nekoliko tjedana privremenih poremećaja u opskrbi.

Ovisnost o Kini kao slamka spasa

Blokada ne bi prekinula samo isporuke nafte i plina iz zaljevskih država prema Zapadu, nego i iranski izvoz Kini i Indiji, što bi dodatno produbilo ekonomsku krizu u zemlji. Iran se nalazi pod zapadnim sankcijama još od Islamske revolucije 1979. godine, a dodatne sankcije UN-a uvedene su između 2006. i 2015. zbog nuklearnog programa. Iako su sankcije ublažene između 2016. i 2018. za vrijeme trajanja nuklearnog sporazuma (JCPOA), američki predsjednik Donald Trump ponovno je uveo stroge mjere nakon povlačenja SAD-a iz sporazuma.

Zapadne sankcije ipak ostavljaju Iranu prostor za trgovinu jer ne postoje kazne za države koje ih se ne pridržavaju. Zbog toga je, prema podacima analitičke platforme Kpler, Iran počeo više od 80 posto svog izvoza slati u Kinu, koja je danas najveći kupac iranske, venezuelanske i ruske nafte. Ove tri zemlje prisiljene su prodavati naftu po sniženim cijenama, od čega Kina profitira, dok se Iran suočava s nižim prihodima. Dodatni trošak predstavljaju i takozvane "flote u sjeni", posrednici i duže rute transporta.

"Trenutačno je Kina nezamjenjiva žila kucavica za iranski izvoz nafte, jer kupuje najveći dio sankcionirane sirove nafte", kaže Nikolaj Kožanov sa Sveučilišta u Kataru.

Strukturno oslabljen dobavljač

Za Iran je gospodarski razvoj Kine važniji od bilo kakvih novih sankcija Ujedinjenih naroda. Sankcije protiv Irana, Rusije i Venezuele omogućile su Kini da diversificira svoje izvore uvoza nafte i djelomično se odmakne od dobavljača blisko povezanih sa SAD-om, poput članica Vijeća za suradnju u Zaljevu.

Unatoč ekonomskoj otpornosti, sankcije su oslabile Iran, ističe Kožanov. One ozbiljno ograničavaju pristup novim tehnologijama, međunarodnom financiranju i ulaganjima, što dugoročno smanjuje i proizvodnju nafte.

"Iran će vjerojatno ostati prisutan na globalnom tržištu nafte, ali kao strukturno oslabljen dobavljač koji prodaje uz velike popuste, postupno zamjenjujući stabilne količine izvoza nižim prihodima po barelu", smatra Kožanov. On zaključuje kako "sporo, ali kontinuirano propadanje iranskog naftnog sektora odražava opći i postupni pad ukupne učinkovitosti i stabilnosti režima."