ANDRIJA Hebrang rođen je 21. studenoga 1899. u Bačevcu kraj Virovitice. Školovao se za trgovačkog pomoćnika u Pečuhu, a s političkim se radom počeo baviti vrlo rano. Godine 1919. pristupio je Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ) u Osijeku, a od 1925. postaje član Mjesnoga komiteta zagrebačke organizacije KPJ.

Hebrang je 1928. godine zajedno s Josipom Brozom sudjelovao u vođenju Osme konferencije zagrebačkih komunista, gdje se zalagao za novu, nefrakcionašku politiku unutar stranke. Zbog svoje komunističke aktivnosti 1929. godine osuđen je na 12 godina zatvora. Kaznu je služio u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici, gdje ga je skupina radikalnih komunista optuživala za "desni oportunizam".

Jako visoke funkcije u komunističkoj hijerarhiji

Nakon izlaska iz zatvora u ožujku 1941., Hebrang postaje istaknuta figura u vodstvu Komunističke partije Hrvatske (KPH). U svibnju iste godine postavljen je za voditelja Vojnoga komiteta KPH, a u lipnju ulazi u Operativno rukovodstvo. U veljači 1942. ranila ga je i uhitila ustaška policija. Bio je zatvoren u logoru Stara Gradiška do rujna 1942., kada je razmijenjen za dvojicu ustaških časnika.

Po povratku na slobodu preuzima dužnost političkog sekretara CK KPH, a 1943. kooptiran je u Politbiro CK KPJ. Bio je jedan od ključnih sudionika u osnivanju AVNOJ-a u Bihaću (1942.) te inicijator osnivačkog zasjedanja ZAVNOH-a u Otočcu i na Plitvičkim jezerima (1943.).

Na oslobođenom području između Kupe i mora vodio je relativno samostalnu politiku te surađivao s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS), iako je došlo do sukoba s Vladom Magovcem oko autonomije HSS-a unutar partizanskog pokreta. Zbog sumnje u "separatizam" i navodno zapostavljanje Srba unutar ZAVNOH-a, povučen je iz Hrvatske u listopadu 1944. te preuzima dužnost povjerenika za trgovinu i industriju pri NKOJ-u.

Uhićen i optužen za suradnju s ustašama. Umro je u zatvoru

U novoj komunističkoj vlasti Hebrang je imao istaknute funkcije – bio je predsjednik Privrednog savjeta, ministar industrije u vladi Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) i predsjednik Savezne planske komisije.

Međutim, zbog otvorene kritike nekih državnih mjera koje su štetile interesima Hrvatske, poput monetarne reforme, razgraničenja s Vojvodinom, progona u Hrvatskoj i neracionalnog planiranja industrije, 1946. isključen je iz Politbiroa, a ubrzo potom smijenjen s ministarskih položaja.

Nakon raskola između Jugoslavije i SSSR-a 1948., Hebrang je pao u nemilost režima. U travnju 1948. stavljen je u kućni pritvor, a u svibnju smijenjen s mjesta ministra lake industrije.

Uhićen je 7. svibnja i zatvoren u beogradskoj Glavnjači. Lažno je optužen za izdaju i suradnju s ustašama, što nije priznao, niti mu je ikad dokazano. U noći 10. lipnja 1949. odveden je iz zatvora i ubijen, a javnosti je priopćeno da je počinio samoubojstvo.

Njegova tragična sudbina postala je simbol političke represije. Hrvatski sabor ga je u lipnju 1990. proglasio "nevinom žrtvom komunističke represije" i politički ga rehabilitirao.