Foto: Goran Mehkek, Davor Pongračić/Cropix

VEĆ JE dobio i ime kojeg bi se svatko normalan sramio, ali njemu ono sasvim sigurno jako godi. Zovu ga "cyberfašizam", čime se obuhvaća sav onaj polusvijet koji internetske forume svakodnevno zatrpava jarosnim hrvatstvom, na koje po njima ne pada ni trunka sumnje ni kada su u njegovo ime napravljeni najteži zločini. Ali se zato prezire Srbe, Židove, Cigane, crnce... bez obzira na to jesu li što krivi. Čak im je najdraža poslastica nasrnuti na potpuno nevine pripadnike tih Drugih.

To zadovoljava osnovni smisao onoga zbog čega su ugradili svoje kanalizacijske cijevi u internetsku mrežu, kojima kola jedina misao koja ispunjava glave ovih moralnih idiota. Za njih su ti Drugi biološki otpad ljudskog roda već od trenutka začeća u majčinoj utrobi i ta nastrana fiksacija koju ne poznaju druge biološke vrste, njih upravo orgastički ispunjava. Na tome je izrasla i cijela propagandna industrija mržnje, ali samo zahvaljujući tome što je zaštićena armiranim betonom anonimnosti (u otvorenijim cyber formama kao Facebook toga praktički nema, ili ima u puno manjoj mjeri).

To će reći, žao mi je što ću ih razočarati, da ti naši cyberfašisti nisu intelektualno dorasli čak ni da budu pravi naci-fašisti. Jer, izvorni nacizam prezirao je anonimnost, o čemu dovoljno govori da je otvaranje prvog nacističkog logora Dachau uredno objavljeno u njemačkim novinama. Prezirao je i propagandu, štoviše ona je prema Židovima bila čak strogo zabranjena, jer se smatralo da se njih nema što uvjeravati u krivicu, dovoljno je da su nju pravodobno uvidjeli njemački arijevci.

Prvo zrno konfuzije posijao je njihov duhovni otac Tuđman

Sve je tu, dakle, bilo zapojasano u konzistentnu cjelinu, kao u nekakvoj enciklopediji zla, i to, ako nije neumjesno reći, čak zaslužuje nekakav respekt. Kod nas se, međutim, internetski naci-fašizam rađa u kućnoj radinosti koja raspolaže neiscrpnim sirovinskim zalihama mržnje, ali joj, srećom, nedostaje pameti i hrabrosti da od toga napravi suvislo zaokruženi proizvod. Hendikepira ih što je prvo zrno konfuzije posijao njihov duhovni otac Tuđman. Pripremajući se da preuzme vlast, odvažno je izvalio da mu supruga srećom nije ni Srpkinja ni Židovka, da bi zatim zašutio i podvio rep kada je otkriveno da mu se preko voljene kćeri uselio u obiteljsko gnijezdo baš jedan Srbin.

Bumerang bačen prema onima koje je on i u svojim knjigama označio kao glavne prepreke stvaranju hrvatske države (Srbi izravno, a Židovi neizravno zbog svog kozmopolitizma), vratio mu se, dakle, u lice i to sve do danas boli. Poslije toga, duh koji je on pustio iz boce nije se imao za što čvrsto primiti, a kada se zatim razdivljao u cyber džungli potpuno je izgubio kompas i sada ga već vidimo da vrišti i protiv svog roditelja. Vrha HDZ-a. Tako upravo prisustvujemo razapinjanju Jadranke Kosor, koju internetski forumi "demaskiraju" kao rođenu Vlaisavljević, odgojenu nigdje drugdje nego u kući strica četničkog vojvode i prekrštenu u katoličku vjeru tek polovicom devedesetih.

Ukratko kao "četnikušu" i zmiju ljuticu u njedrima hrvatske državne vlasti. I dok se cyberfašisti, koji očito progovaraju i u ime radikalnih desničara u HDZ, nemilice ostrvljuju na nju, vrh stranke, znakovito, šuti. Jasno je zašto. Znaju ondje da su baš oni pustili iz boce ovog zloduha, pa zato sada ne mogu braniti ni Srpkinju koja to nije (a nije dok god se Kosor slobodnom voljom izjašnjava kao Hrvatica). A onda i zato što je taj vrh potpuno nespreman da prihvati kao civilizacijsko dostignuće da na čelo države, a sačuvaj bože stranke, dođe Srpkinja koja bi to doista i bila.

Okolnosti su danas ipak drukčije

Ovu zatečenost i konfuziju sigurno treba objasniti i Sanaderovim odlaskom, dok cyberfašistima koji su se nakon tog odlaska i okomili na Kosor nedostaje invencije da ovo uklope u šemu koja je bila omiljena devedesetih. Tada se navodna demokratičnost NDH branila izmišljenom tvrdnjom da je Pavelićeva supruga Mara bila Židovka, te nategnutom teorijom da je to bio i jedan od prvih do njega Dido Kvaternik. Doduše, sve kada bi se i htjelo to sada ne bi bilo moguće.

Izmišljotine da su Mara i Dido bili Židovi imala je smisao u tome da se pokaže kako su progon svojih sunarodnjaka organizirali sami Židovi u vlasti i pri vlasti (što se, modificirano, provlačilo i kroz Tuđmanova Bespuća, zbog čega su ga izvana prisilili da to izbaci iz knjige). E, sad, primijeniti to na Kosor, nisu u stanju isfabricirati ni najmaštovitiji cyberfašisti. Jer, ona je ratnih 1991-95 još novinarila na Radiju, a tek zatim se uključila u politiku. Ali, sve da je i bilo drukčije, da je u vlast ušla i prije, to bi teško prošlo, jer su, srećom, okolnosti danas ipak drukčije.

Više nema luđaka tipa Drage Krpine, Bosiljka Mišetića, Gordane Turić, Ante Kutle i drugih preteča cyberfašizma koji su čak i jednog beskrajno miroljubivog Srbina kakav je Živko Juzbašić, člana Tuđmanove Vlade demokratskog jedinstva, usred sabornice nazivali "četnikom u janjećoj koži" i kako već ne. Ostali su, međutim, ti nezaustavljivi cyberfašisti, koji, istina, dok god mlataraju jezikom kao krava repom ne izgledaju preozbiljno. Ali, ne treba podcijeniti što pokušavaju ispuniti prazninu nastalu odlaskom spomenutih saborskih odličnika, a napadom na Kosor očito se pokušavaju afirmirati i kao prvo grlo ustašonostalgične desnice.

Možeš maznuti ne jedan nego stotinu stanova, ali ako si Hrvat (Hrvatica) nema problema

Zato svatko kome je ostalo zrno razuma u glavi mora u ovome stati na stranu premijerke. Ne, naravno, argumentom tipa - nije vam ona, ljudi moji, Srpkinja - jer bi to bilo kukavno podilaženje umreženim fašistima. Nego argumentom da gospođa ima na savjesti nekoliko prljavština, od kojih je najveća da je uz Šuškovu pomoć uzurpirala stan oficira JNA i bacila na ulicu dvoje njegove malodobne djece i da joj zbog toga nikada nije, niti će, pala dlaka s glave. Sve dok nije otkriveno da je "Srpkinja", pa joj sada zbog toga skaču u oči čak i cyber-revolveraši koji se javljaju s adrese Dragovoljac.com, za koju se nikada nije čulo da su joj žrtve ovih masovnih deložacija prirasle srcu.

I onda dobiješ savršeno bistru sliku Hrvatske danas. Možeš maznuti ne jedan nego stotinu stanova, ali ako si Hrvat (Hrvatica) nema problema. Zabrundat će, istina, jedan dio javnosti, ali će cyberfašisti, koji inače probiše uši svakodnevnom galamom, biti tihi kao bubice.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje