Foto: Hrvoje Ivančić / Cropix

CARINICI imaju kućerine, vile, stambene zgrade i apartmanska naselja. Pa što onda?

Bivši predsjednik Republike kupio je na kraju mandata dva stana za dva milijuna kuna, i to u gotovini koju je navodno posudio od prijatelja. Stari stan kojim je trebao vratiti dug navodno još nije prodao.

Njegov nasljednik, skladatelj i profesor, zajedno sa suprugom profesoricom ima četiri skupocjena stana u Zagrebu i milijunsku ušteđevinu, zbog čega je svrstan među najbogatije političare u Hrvatskoj.

Satovi i torbice

Bivši premijer ima ogromnu kućerinu, jahtu, umjetnine i satove čija je vrijednost stostruko premašivala njegova redovna primanja.

Njegova nasljednica nosi ručne torbice koje su, ako se radi o originalima, preskupe za njezina redovna primanja, a ako su lažnjaci - kao što se to nagađalo u medijima - onda njihovom kupovinom krši zakon.

Šef oporbe kupio je skupocjeni stan u centru Zagreba vrijedan 290 tisuća eura, a da se još uvijek ne zna je li prodao stari stan i tako pokrio bankovni kredit kao što je to najavio.

Kućerine i stančuge

Ministar zdravstva ima kućerinu uzduž i poprijeko Like. Njegovi stranački kolege pokupovali su nove stanove i naslagali rate kredita koje su gotovo jednake njihovim redovnim primanjima. A sjetimo se i Tuđmanova višegodišnjeg ministra vanjskih poslova koji je izgradio kućerinu u elitnom zagrebačkom kvartu za koju je njegov njemački kolega mislio da je službena rezidencija. I to usred rata.

Nadalje, gradonačelnik Zagreba živi u stanu od pola milijuna eura, a da do dana današnjeg nije jasno kako je do njega došao i čime ga je kupio. Ako ga je uopće kupio. Njegov nasljednik na čelu zagrebačkog SDP-a sve do nedavno nije vratio gradski stan od dvadesetak kvadrata, premda je živio u privatnom stanu.

Dvorci i rezidencije

I napokon, najveći hrvatski tajkun ima dvorac, a da se nikoga nije briga kako je do njega došao, kojim dozvolama ga je obnovio, kako ga je sve registrirao i pod kojim uvjetima mu je omogućena gradnja rezidencije u zaštićenom parku prirode Medvednica.

Pa ako je sve tako, zašto je onda sporno da carinici imaju prevelike kuće i stambene zgrade? Kao da su oni jedini i kao da su najgori. Uostalom, imali su ih i jučer, i lani, i prije nekoliko godina. Pred nosom susjeda i kolega, policije i poreznika, Državnog odvjetništva i Uskoka.

Kao što pred nosom javnosti, birača, poreznika i pravosuđa postoji očiti nesrazmjer između primanja i imovine mnogih u ovoj državi - od političara, preko tajkuna i poduzetnika pa sve do carinika, liječnika i profesora.

Zašto je imovina problem tek u istrazi?

Otkad je onda taj nesrazmjer postao toliki grijeh? Odnosno, zašto taj nesrazmjer postaje grijeh tek kad se te osobe uhvati u koruptivnim ili kriminalnim radnjama, od Sanadera do Barišića i njegove "carinske mafije"? A najčešće čak ni tada.

Bogatstvo Barišićevih ljudi svima je bilo pred očima. Uskoku i DORH-u čak i u kaznenim prijavama. Nisu viletine izrasle preko noći, niti su ljudi s plaćom od šest tisuća kuna mogli voziti aute od 200 tisuća. Pa se svejedno čekalo pet ili čak više godina da se provede akcija među carinicima. Tek kad su pali njihovi politički zaštitnici, pali su i oni.

Ali čak i sada kad je konačno Bajić obratio pažnju na leglo korupcije u carini, ostaje pitanje s početka teksta: pa što ako carinici imaju kućerine i viletine? Normalno da ih imaju, kad je to općeprihvaćeno ponašanje, standard nametnut iz samog političkog vrha, a dosljedno se provodi kroz sve državne strukture i prelijeva na medije, gospodarstvo, znanost, kulturu...

U normalnoj državi istraga počinje od imovine...

U normalnim država pravosudna istraga kreće od satova, jahti, limuzina, torbica, poklonjenih stančuga, basnoslovnih ušteđevina, ogromnih kredita. Od pitanja kako je sva ta imovina stečena i čime su sve te stvari kupljene.

... a kod nas završava

U Hrvatskoj je obrnuto: istrage ne počinju, nego završavaju na imovini. Ili u karakterističkim slučajevima, kao što je ovaj carinika, na osnovu sumnjive imovine izriču se presude. U javnosti, naravno, ne presude u sudnici. Ako Bajić do nje ikada dođe.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje