RMS CARPATHIA bio je putnički parobrod u vlasništvu Cunard Linea, poznat po svojoj ključnoj ulozi u spašavanju 705 preživjelih s RMS Titanica nakon njegova potonuća 15. travnja 1912. Izgrađen u brodogradilištu Swan Hunter & Wigham Richardson u Newcastleu, Engleska, Carpathia je započela svoje prvo putovanje 1903. godine i služila je na transatlantskim i mediteranskim rutama prije nego što je postala dio povijesti zbog svoje herojske misije spašavanja.

Povijest broda

Carpathia je položena 1901., porinuta 6. kolovoza 1902., a dovršena 1903. godine. Brod je bio dugačak 170 metara, s bruto tonažom od preko 13.500 tona, i mogao je primiti oko 1.700 putnika.

Nije bila luksuzna poput Titanica, već je prvotno bila namijenjena prijevozu turista i imigranata, a kasnije je preuređena za krstarenja, uključujući i kabine prve klase nakon obnove 1905. Carpathia je plovila rutama između Liverpoola, New Yorka i mediteranskih luka poput Trsta i Rijeke.

Spašavanje preživjelih s Titanica

Dana 11. travnja 1912., Carpathia je isplovila iz New Yorka prema Rijeci, prevozeći oko 740 putnika. U ranim jutarnjim satima 15. travnja, oko 00:20, njezin radiotelegrafist Harold Cottam primio je hitan poziv u pomoć od Titanica, koji je udario u santu leda i počeo tonuti, nalazeći se 58 nautičkih milja (107 km) od Carpathije.

Titanic je slao signale CQD i SOS, očajnički tražeći pomoć. Cottam je odmah probudio kapetana Arthura Henryja Rostrona, koji je bez oklijevanja naredio promjenu kursa prema Titanicu, unatoč opasnosti od ledenjaka u području.

Kapetan Rostron pokazao je izuzetnu odlučnost i organizacijske sposobnosti. Naredio je povećanje brzine broda s uobičajenih 14,5 čvorova na oko 17 čvorova, isključivši grijanje i toplu vodu kako bi sav potencijal strojeva usmjerio na pogon.

Posada je pripremila brod za spašavanje: spuštene su ljestve i mreže, pripremljeni su deke, topla pića i juha, a blagovaonice su pretvorene u privremene bolnice. Tri liječnika na brodu – dr. Frank McGee, dr. Vittorio Risicato i dr. Árpád Lengyel – raspoređena su za pružanje medicinske pomoći. Rostron je također postavio dodatne osmatrače kako bi uočili ledenjake tijekom riskantnog putovanja kroz ledeno polje, pri čemu je Carpathia prošla pokraj šest većih ledenjaka.

Carpathia je stigla na mjesto Titanicova potonuća oko 4:00 ujutro, otprilike sat i pol nakon što je Titanic nestao pod vodom. Brod je lansirao zelene svjetlosne rakete kako bi signalizirao preživjelima, a prvi čamci za spašavanje stigli su do Carpathije u 4:10.

Tijekom sljedećih četiri i pol sata, posada je spašavala 705 ljudi iz 20 čamaca, koristeći konope, ljestve i platnene vreće za podizanje djece i ozlijeđenih. Preživjeli su bili u šoku, mnogi pothlađeni i traumatizirani. Carpathijini putnici i posada pokazali su izuzetnu solidarnost, donirajući odjeću, deke i hranu te pružajući emocionalnu podršku. Primjerice, putnici prve klase preselili su se u treći razred kako bi oslobodili mjesta za preživjele.

Put do New Yorka

Nakon spašavanja, Rostron je, u dogovoru s J. Bruceom Ismayem, direktorom White Star Linea koji je preživio katastrofu, odlučio vratiti se u New York umjesto nastaviti prema Rijeci. Odluka je donesena jer je New York bio najbliža luka s dovoljno resursa za prihvat preživjelih, a putovanje kroz ledeno polje prema Halifaxu smatrano je preopasnim.

Carpathia je nosila 13 Titanicovih čamaca za spašavanje, dok su ostali ostavljeni u Atlantiku jer brod nije imao više prostora. Tijekom povratka, suočeni s grmljavinom i maglom, Rostron je zabranio izravne novinske prijenose kako bi zaštitio privatnost preživjelih, prenoseći informacije samo White Star Lineu putem Titanicova preživjelog radiotelegrafista Harolda Bridea i Carpathijina Cottama.

Brod je stigao u New York 18. travnja 1912. u večernjim satima, gdje su ga dočekale tisuće ljudi i novinari. Prvo su iskrcani Titanicovi čamci na White Star Lineovo pristanište (Pier 59), a zatim su preživjeli iskrcani na Cunardovovo pristanište (Pier 54).

Posljedice i priznanja

Carpathijina posada dobila je brojna priznanja za svoj herojski čin. Preživjeli su im dodijelili medalje: brončane za članove posade, srebrne za časnike, dok je kapetan Rostron dobio srebrni pehar i zlatnu medalju, koju mu je uručila Margaret "Molly" Brown, poznata Titanicova preživjela.

Rostron je kasnije odlikovan američkom Kongresnom zlatnom medaljom, britanskim Redom Britanskog Carstva, a kralj George V. proglasio ga je vitezom. Američke i britanske istrage pohvalile su Rostronovu brzu reakciju i organizaciju spašavanja, ističući da je Carpathia bila jedini brod koji je uspio spasiti preživjele.

Sudbina Carpathije

Nakon Titanicova incidenta, Carpathia je nastavila služiti kao putnički brod. Tijekom Prvog svjetskog rata korištena je za prijevoz trupa. Nažalost, 17. srpnja 1918., dok je plovila u konvoju iz Liverpoola prema Bostonu, Carpathiju je torpedirao njemački U-boat U-55 kod južne irske obale.

Pogođena s tri torpeda, potonula je, uz gubitak pet članova posade. Preostali putnici i posada spašeni su. Olupina Carpathije pronađena je 2000. godine na dubini od 150 metara, 190 km zapadno od Fastneta, Irska, od strane tima predvođenog Cliveom Cusslerom. Brod je pronađen u uspravnom položaju, a vlasništvo nad olupinom drži Premier Exhibitions Inc.