NA DANAŠNJI dan 2005. godine Županijski sud u Splitu smanjio je zatvorsku kaznu Ivanu Primorcu, tada 21-godišnjaku koji je gotovo tri godine ranije skrivio tešku prometnu nesreću u kojoj su poginule dvije 16-godišnje djevojke iz Makarske, Ana Andrijašević i Kata Erceg.

Tragedija se dogodila 29. listopada 2002. godine, kada je Primorac, tada maloljetan i bez vozačke dozvole, upravljao luksuznim BMW-om Z3 te izazvao nesreću sa smrtnim posljedicama.

Općinski sud u Splitu osudio ga je u listopadu 2004. na dvije i pol godine zatvora zbog izazivanja prometne nesreće, a šest mjeseci poslije izvanraspravno vijeće Županijskog suda kaznu mu je smanjilo.

Smanjena mu kazna jer "potječe iz društveno prihvatljive obitelji"

U obrazloženju odluke Izvanraspravnog Vijeća između ostalog stoji kako je "prvostupanjski sud podcijenio podatke da mladić, kojem su kao maloljetniku skupocjeni automobil kupili roditelji, potječe iz društveno prihvatljive obitelji".

Primorac je, inače, sin Marijana Primorca, jednog od najbogatijih Hercegovaca, čije se bogatstvo u to vrijeme procjenjivalo na 50-60 milijuna eura. Između ostalog Primorac je u vlasništvu imao mostarsku Primorku i Prvu sportsku kladionicu te još nekoliko tvrtki. Primorac je priznao Uskokovim istražiteljima da je bivšem predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu 2004. godine kupio prvi BMW.

Očevi djevojaka komentirali su prije tada godina odluku Izvanraspravnog vijeća.

"Neću se više ni boriti protiv ovakvog pravosuđa, ali ovo je skandalozno. Mi pokušavamo normalno živjeti, ali ova država je očito postala ludnica", izjavio je za Jutarnji list Mirko Erceg, otac usmrćene djevojke, pa dodao: "Hoće li Primorac sada spavati mirnije? Kao olakotna okolnost uzeto mu je čak i to što su ga roditelji poslali na studij u inozemstvo, a naša Kate nije ni imala prilike studirati."

"Vještak i svjedoci tvrdili su da su djevojke stajale na nogostupu, a onda je došao drugi vještak, utvrdio da su zakoračile na cestu i sud je povjerovao njemu. Kakav je to sud koji ne vjeruje dokazima i svjedocima?" rekao je Vlado Andrijašević.

Primorac: Sudilo se meni, a ne mom sinu

Marijan Primorac tada je rekao da se zapravo sudilo njemu, a ne njegovom sinu.

"Prema mojim saznanjima moj sin je dobio iznadprosječnu kaznu, što se može provjeriti na drugim sudovima. Imao sam osjećaj da se sudilo meni, a ne mom sinu. Ne kažem da nisam sukrivac u tome što je moj sin došao do automobila, ali, ako sam sukrivac, trebalo je suditi meni, a ne mome sinu", mišljenje je bogatog Primorca.

Fotograf: Takvu tugu nisam nikad osjetio u životu

Fotograf Krešimir Žanetić opisao je scene nakon prometne nesreće.

"Taman sam se vraćao s još jednog zalaska sunca, pogrbljen od ruksaka punog foto opreme, lagano s noge na nogu uz šimatorje. Čujem došla neka poruka. Naslonim ruksak na zid od pijace ne skidajući ga s leđa. Samo da na brzinu vidim, možda je neki poziv na piće. Čim sam u pederuši napipao mobitel, zove me Anuška. Brzo, prometna je kraj Metalplastike, ima mrtvih. Evo već sam na mostu, vidim hitne, ubrzam korak, stežem ruksak, trčim. Već na pola mosta osjećam neki pritisak u prsima, na raskrižju stajem i opet krećem hodati, najprije ubrzano, ali neugodan osjećaj me tjera da usporim korak", napisao je Žanetić. 

"Svakim sljedećim korakom sve mi je teže. Vidim rotacije policije i hitne. Zastanem na trenutak da uzmem fotoaparat. Već sam na ulazu u groblje. U susret mi idu neke školarke plačući tako jako da mi na trenutak odvlače pažnju od događaja ispred mene. Vidim stotine ljudi, mahom djece kako stoje uz cestu. Prilazim bliže, svi plaču. Tad skontam što me steže u prsima. Ljudi moji, ja takvu tugu nisam nikad osjetio, ni prije ni poslije u životu. Tuga je bila toliko velika da se osjećala na kilometre. Na kilometre. Pitam ljude u blizini šta se dešava, ali od jecaja ne razumijem ništa", napisao je.

"Fotografije nikad nisam imao snage pogledati"

"Gledam kako skupljaju dijelove tijela pa ih pokrivaju. Ne mogu to slikati. Ne znam što da radim, suze mi frcaju. Ne stižem ih brisat. Odmaknem se malo da se smirim jer mi je puls na dvista. Tad do mene dolazi pokojni Anđelko Erceg koji mi govori, to mi je od brata ćer, sve snimaj. Plakao sam i snimao. Fotografije sam da Anđelku, nisam ih ima snage nikad pogledat. Ne triba mi dodatno sjećanje na tu večer. Sićan se dan-danas svega u detalje", objavio je na Facebooku.