MUŠKARAC koji je bio zatočen u kući u Connecticutu više od 20 godina prvi je put javno progovorio. Zatražio je da ga se naziva "S" radi zaštite identiteta, piše CNN.

"Moje ime je moj izbor i to je prva od mnogih odluka koje ću ubuduće sam donositi, sada kad sam slobodan", poručio je 32-godišnji muškarac koji je u veljači zapalio kuću u Connecticutu kako bi pobjegao s mjesta na kojem je više od 20 godina bio zatočen, zlostavljan i izgladnjivan. Za to je optužena njegova pomajka.

"To nije ime koje su mi dali roditelji kad sam se rodio. Biram novo ime i koristit ću ga dok ponovno preuzimam kontrolu nad svojim životom i budućnošću", rekao je u prvoj javnoj izjavi, koju je u utorak prenio njegov glasnogovornik.

Oslobodio se 17. veljače, kada je upaljačem izazvao požar zbog kojeg su hitne službe stigle do kuće na adresi Blake Street 2 u Waterburyju, u Connecticutu. Pronađen je u maloj sobi, prekriven čađom i težak svega 31 kilogram.

Nekoliko mjeseci nakon što je slučaj, koji je postao poznat kao "kuća strave iz Waterburyja", potresao SAD, izjavio je da je odlučio progovoriti kako bi započeo proces vraćanja vlastitog života u svoje ruke i ispričao svoju priču na svoj način. 

"Preživio sam više od 20 godina zatočeništva i obiteljskog nasilja"

Njegova pomajka Kimberly Sullivan (56) izjasnila se da nije kriva po više točaka optužnice, među kojima su otmica, napad i nezakonito zadržavanje. U nalogu za njezino uhićenje stoji da je svog posinka držala zatvorenog od njegove jedanaeste godine.

Sullivan, koja tvrdi da su optužbe lažne, trenutačno je u kućnom pritvoru i mora nositi elektroničku narukvicu za praćenje. Njezini odvjetnici u utorak nisu imali komentar.

"Preživio sam više od 20 godina zatočeništva i obiteljskog nasilja", rekao je. "Bio sam zatvoren u kući od trenutka kada su me izveli iz četvrtog razreda, s 11 godina, sve do prije dva mjeseca, kada sam namjerno izazvao požar koji mi je omogućio da pobjegnem."

Zahvalio je hitnim službama, policiji i svima koji rade na tome da se odgovorne privede pravdi. Zahvalio je i centru Safe Haven Waterbury, koji pruža pomoć žrtvama obiteljskog nasilja, svima koji su donirali preko GoFundMe kampanje, zdravstvenim djelatnicima i svojim odvjetnicima.

"U puno sam boljem i jačem stanju nego onog dana kada su me iznijeli iz kuće. Neizmjerno sam zahvalan za skrb koju sam od tada primio. Hvala svima koji su me liječili i brinuli se za mene."

Godinama bio zaključan u spremištu

Zamolio je sve koji imaju informacije o njegovom slučaju da surađuju s vlastima, a medije i javnost pozvao je da poštuju njegovu privatnost. "Ovo nije samo priča. Ovo je moj život", rekao je. "Hvala svima na podršci, porukama i molitvama tijekom mog oporavka."

Policiji je rekao da je godinama bio zaključan u spremištu, a na vrata su s vremenom dodavani lokoti. Svakodnevno je preživljavao na dva sendviča od jaja, tune ili maslaca od kikirikija i maloj količini vode.

Rekao je da je u sobi provodio 22 do 24 sata dnevno kada je bio tinejdžer. Urinirao je kroz prozor s pomoću improviziranog lijevka od slamki, stoji u sudskom spisu.

Zlostavljanje je, prema njegovim riječima, počelo i prije zatočeništva. Već u četvrtom razredu noću je potajno tražio hranu, nakon čega ga je Sullivan počela zaključavati. Ubrzo je odveden iz škole i više nije smio izlaziti iz sobe, osim kad je obavljao kućanske poslove.

Smio je izaći na jednu minutu dnevno

Premda su 2004. državni djelatnici i policija dvaput obišli kuću, zlostavljanje tada nije otkriveno. Šef policije Waterburyja Fred Spagnolo izjavio je da je dom tada izgledao "uredno i kao da se u njemu živi", pa nije bilo daljnjeg postupanja.

U siječnju 2024. umro je njegov otac, a Sullivan je ostala jedina osoba koja je s njim živjela. Prema njegovim riječima, tada je njezina kontrola postala još stroža. Policiji je rekao da je jedino vrijeme kad je mogao izaći bilo kad bi izveo obiteljskog psa u stražnje dvorište, i to na jednu minutu dnevno.

Istraga je kasnije potvrdila njegove tvrdnje - na vratima su pronađene šperploče i brave. U izjavi je podijelio i jedan osobni trenutak: "Jako mi je važno što sam prvi put u životu imao proslavu rođendana. Napunio sam 32."