CHARLES Pierre Baudelaire (9. travnja 1821. – 31. kolovoza 1867.) bio je francuski pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj, najpoznatiji po svojoj zbirci pjesama Les Fleurs du mal (Cvjetovi zla), koja se smatra jednim od najutjecajnijih djela moderne europske književnosti. Baudelaire je bio ključna figura u prijelazu iz romantizma u modernizam, a njegov rad karakteriziraju teme dekadencije, ljepote, melankolije i urbanog života.

Baudelaire je rođen u Parizu u obitelji s dobrim društvenim položajem. Njegov otac, François Baudelaire, bio je državni službenik i amaterski umjetnik koji je umro kada je Charlesu bilo šest godina. Njegova majka, Caroline, ponovno se udala za vojnog časnika Jacquesa Aupicka, s kojim je Baudelaire imao napet odnos. Nakon završetka školovanja, Baudelaire je odbio karijeru u pravu ili diplomaciji koju je njegova obitelj željela, umjesto toga odlučivši se posvetiti književnosti.

Književna karijera

Baudelaireova najpoznatija zbirka, Les Fleurs du mal, objavljena je 1857. godine. Ova zbirka pjesama istražuje dualnost ljudske prirode – ljepotu i grijeh, duhovnost i tjelesnost – često kroz provokativne i mračne slike. Zbirka je izazvala skandal zbog svojih eksplicitnih tema, uključujući seksualnost i smrt, što je dovelo do sudskog procesa protiv Baudelairea i njegovog izdavača zbog "vrijeđanja javnog morala". Šest pjesama je zabranjeno, a Baudelaire je morao platiti kaznu.

Osim poezije, Baudelaire je bio značajan kritičar umjetnosti i prevoditelj. Njegovi eseji o slikarima poput Eugènea Delacroixa pokazuju duboko razumijevanje estetike, dok je njegov prijevod djela Edgara Allana Poea upoznao francusku publiku s američkim piscem, utječući na kasnije generacije simbolista.

Osobni život i utjecaj Pariza

Baudelaireov život obilježili su financijski problemi, dugovi i boemski stil života. Živio je u Parizu, gradu koji je duboko utjecao na njegovo stvaralaštvo. U eseju Le Peintre de la vie moderne opisao je lik "flâneura" – promatrača modernog urbanog života – što odražava njegov vlastiti pristup umjetnosti i svijetu. Njegova opsesija ljepotom, često pronađenom u neočekivanim i mračnim aspektima života, učinila ga je jedinstvenim glasom svog vremena.

Zdravlje mu se pogoršalo zbog dugogodišnje konzumacije alkohola, opijuma i sifilisa. Prema Britannici, nakon moždanog udara 1866., proveo je posljednje godine života djelomično paraliziran u Parizu i Bruxellesu, gdje je umro 1867. godine. Pokopan je na groblju Montparnasse.

Baudelaireovo nasljeđe ogromno je. Utjecao je na simboliste poput Stéphanea Mallarméa i Paula Verlainea, kao i na moderniste 20. stoljeća. Njegova sposobnost da spoji ljepotu i tamu, tradiciju i inovaciju, učinila ga je trajnim simbolom umjetničke pobune i introspekcije.