RUDOLF Hess bio je istaknuta figura u nacističkoj Njemačkoj, poznat po svojoj ulozi kao zamjenik vođe Nacističke stranke i po kontroverznom letu u Veliku Britaniju 1941. godine. Njegov život i politička karijera obilježeni su odanošću Adolfu Hitleru, ali i neobičnim potezima koji su ga učinili jednom od najintrigantnijih ličnosti Trećeg Reicha.

Rani život i uspon u Nacističkoj stranci

Rudolf Hess rođen je 26. travnja 1894. godine u Aleksandriji, Egipat, gdje je njegov otac, njemački trgovac, vodio posao. Obitelj se kasnije vratila u Njemačku, a Hess je odrastao u Bavarskoj. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Hess se dobrovoljno prijavio u njemačku vojsku, služeći kao vojnik, a kasnije kao pilot. Nakon rata, razočaran porazom Njemačke i uvjetima Versailleskog sporazuma, pridružio se raznim desničarskim skupinama.

Hess je 1920. godine postao član Nacističke stranke, privučen Hitlerovim govorima i vizijom nacionalnog preporoda. Njegova odanost Hitleru bila je nepokolebljiva, a nakon neuspjelog puča u Münchenu 1923. godine, Hess je zajedno s Hitlerom završio u zatvoru.

Tamo je pomagao Hitleru u pisanju "Mein Kampfa", djelujući kao njegov tajnik i povjerenik. Nakon puštanja iz zatvora, Hess je nastavio svoj uspon unutar stranke, a 1933. godine, kada su nacisti došli na vlast, imenovan je zamjenikom vođe stranke (Stellvertreter des Führers).

Kao zamjenik, Hess je bio zadužen za koordinaciju stranačkih aktivnosti, donošenje administrativnih odluka i promicanje nacističke ideologije. Iako je bio visokopozicioniran, njegov stvarni utjecaj često je bio ograničen zbog unutarnjih sukoba i rivalstva s drugim nacističkim čelnicima, poput Hermanna Göringa i Heinricha Himmlera. Hess je bio poznat po svojoj fascinaciji ezoterijom, astrologijom i alternativnom medicinom, što je izazivalo podsmijeh među nekim kolegama.

Let u Veliku Britaniju

Najpoznatiji i najkontroverzniji događaj u Hessovu životu dogodio se 10. svibnja 1941. godine, kada je samostalno odlučio letjeti iz Njemačke u Škotsku u pokušaju da pregovara o miru s Velikom Britanijom. Pilotirajući avion Messerschmitt Bf 110, Hess je sletio padobranom u blizini Glasgowa, gdje je odmah uhićen.

Njegov cilj, prema vlastitim tvrdnjama, bio je uvjeriti britanske vlasti da sklope mir s Njemačkom kako bi se izbjegao daljnji sukob i omogućila Njemačkoj borba protiv Sovjetskog Saveza.

Hessov let izazvao je šok i nevjericu kako u Njemačkoj, tako i u Velikoj Britaniji. Hitler je javno osudio Hessov čin, proglasivši ga izdajnikom i mentalno nestabilnim. Britanske vlasti, s druge strane, nisu ozbiljno shvatile Hessov prijedlog, smatrajući ga neovlaštenim i nerealnim. Hess je proveo ostatak rata u britanskom zarobljeništvu, prvo u Londonu, a kasnije u drugim objektima.

Pitanje Hessovih motiva i mentalnog stanja ostaje predmet rasprava. Neki povjesničari vjeruju da je djelovao samostalno, vođen idealističkom vizijom mira, dok drugi smatraju da je možda imao Hitlerovu tihu podršku. Njegova fascinacija mističnim i iracionalnim idejama dodatno komplicira razumijevanje njegovih postupaka.

Nürnberški procesi i zatvor Spandau

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Hess je 1945. godine izručen Međunarodnom vojnom sudu u Nürnbergu. Optužen je za zločine protiv mira i planiranje agresivnog rata. Tijekom suđenja, Hessovo ponašanje bilo je nepredvidivo – često je djelovao odsutno, tvrdio je da pati od amnezije, a povremeno je iznosio čudne izjave. Unatoč tome, proglašen je krivim i osuđen na doživotni zatvor.

Hess je kaznu izdržavao u zatvoru Spandau u Zapadnom Berlinu, gdje je veći dio vremena bio jedini zatvorenik. Njegovo zatočeništvo postalo je simbol hladnoratovskih tenzija, jer su savezničke sile (SAD, Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez) zajedno upravljale zatvorom. Hess je odbijao posjete svoje obitelji većinu vremena i živio je u izolaciji, što je dodatno pogoršalo njegovo mentalno stanje.

Smrt i nasljeđe

Rudolf Hess umro je 17. kolovoza 1987. godine u zatvoru Spandau, u dobi od 93 godine. Prema službenim izvješćima, počinio je samoubojstvo vješanjem. Međutim, njegova smrt izazvala je brojne teorije zavjere, uključujući tvrdnje da je ubijen kako bi se spriječilo njegovo oslobađanje ili otkrivanje tajni. Većina povjesničara odbacuje ove teorije, smatrajući ih neutemeljenima.