"DOBRO, jesi li ti popizdio? Ajd', spakiraj stvari i vozi ćaći", odzvanjalo je centrom kada je usred poslijepodneva, taman kad smo parkirali auto, par klinaca iz jedne zgrade navinulo cajke. Jedan od tinejdžera se branio da mu je tako naložio susjed, no stanari iz susjedne zgrade bili su bijesni. Atmosfera nije bila nimalo ugodna.

"Ulazi unutra dok te ja nisam sastavila", derao se ženski glas, a nakon još kratke prepirke, koja je već privukla pažnju prolaznika, dječaci su uistinu ušli u kuću. Onog trena kada su ugasili srpski turbo-folk, smirila se i situacija koju su došle pogledati i prodavačice iz obližnjeg dućana.

Kako izgleda Benkovac nakon drame s festivalom

U gradu se i dalje priča o antiratnom festivalu "Nosi se", zbog kojeg su zabranitelji pretprošlog petka opkolili plato iza Gradske knjižnice, vrijeđali i verbalno napadali.

Da je bilo dijaloga, festival bi završio ovog petka predstavom "Mrzim istinu" u režiji Olivera Frljića, a nakon nje i razgovorom. Govorilo bi se o ratu i važnosti istine u društvu prožetom mitovima, a sudionici bi se potom zahvalili okupljenima i krenuli dalje.

Umjesto toga, na platou pokraj nedavno obnovljenog Doma kulture ovog petka nije se dogodilo ništa. Festival je odgođen, a zabranitelji su se povukli u obližnji kafić.

Festival koji o ratu progovara na način koji odudara od onog uobičajenog u Benkovcu neće proći, poručili su, a u znak otpora prema "drugačijem" iza knjižnice ostalo je samo ušato slovo U i križ nacrtani na betonu.

Grad šuti nakon hajke

Benkovac kakav smo mi zatekli bio je relativno prazan i miran. Iako u gradu vlada šutnja, tenzije se osjete već na prvu. 

"Ja sam vidio jednu zastavu, četvero njih je bilo prošlo, ali ništa više od toga", pričaju nam stariji Benkovčani o prosvjedu koji je prethodio otkazivanju festivala. Obje strane su pretjerale, kažu. 

Drugi, pak, upozoravaju na dublji problem.

"I jedni i drugi drže se krajnosti. Promašuje se ono što je bitno – ne znamo se ujediniti, poštivati se međusobno, analizirati i vidjeti što možemo zajedno napraviti za budućnost", govori nam jedan građanin.

Na ulazu u grad je zapuštena benzinska postaja, nakon kojih slijedi nekoliko novih zgrada na kojima još stoje natpisi o prodaji. U centru živi se u starim zgradama, a uređenu glavnu šetnicu prati niz razrušenih objekata koji ili ne znaju svog vlasnika, ili vlasnik do njih ne može doći. 

Sve podsjeća na rat

Ulica neznanih junakinja, ili možda Zlatarevog zlata, tamo nema. Djeca odrastaju u ulicama koje ih svakodnevno podsjećaju na domovinsku zahvalnost, žrtve Domovinskog rata i hrvatske velikane. Murali i grafiti također podsjećaju samo na rat, a zastave koje vijore samo i isključivo su hrvatske trobojnice. 

Zanimljivo je da, iako je Benkovac ovih dana jasno pokazao stav, nitko od ljudi koje smo sreli nije htio javno reći što misli. Razumijte nas, objašnjavali su kad smo ih pitali zašto.

"Ne znam jel' oni znaju dva slova pročitati"

"Ne znam jel' oni znaju dva slova pročitati, što da vam rečem", rekla nam je jedna prolaznica o zabraniteljima, zgrožena ljudima koje je vidjela na snimkama. "Kad sam vidjela tko je tamo... Ima optuženih za silovanja, neradnika, svakakvih je bilo."

U gradu koji je u deset godina izgubio više od desetine stanovnika, u kojem i dalje zjape napuštene i razrušene kuće, a gospodarstvo se oslanja na tek nekoliko većih firmi, tema rata i dalje je vrlo aktualna.

Gradonačelnik i vođa zabranitelja odbili govoriti za Index

Nakon hajke šute i glavni akteri. Jedino tko je s nama htio porazgovarati bio je Juraj Aras, organizator festivala iz organizacije Teatro Verrdi, s kojim ćemo ovih dana objaviti zaseban intervju. Ljut je očito i HDZ-ov gradonačelnik Tomislav Bulić, koji nas je, umjesto razgovora za Index festivalu i prosvjedu, pokušao ucijeniti.

"Kad se portal Indeks.hr ispriča za uvredljivi naslov kojim gradonačelnika nazivate lokalnim šerifom, i za sve laži koje prate taj tekst, dođite i dobiti ćete intervju", odgovorio nam je gradonačelnik, koji iz nekog razloga nije poslao nikakav demanti tih "laži".

Niti zabranitelji više nemaju što za reći. Vrata benkovačkog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata bila su otvorena kad smo prolazili, ali za novinare nije bilo toplih riječi.

"I jedne i druge financira država"

"Smetate me, gospođo, nemojte me ometati dok radim", poručio nam je predsjednik ogranka Nedjeljko Genda i poklopio slušalicu nakon što smo ga pristojno nazvali i zamolili za intervju.

Kao i sve ostalo, pričaju nam Benkovčani, i ovo će proći. No, zla krv nedavnih događaja je ostala. "Danas je svatko umjetnik, i svatko je branitelj. A oboje financira država", zaključio je jedan Benkovčanin.