VELIKA opsada Gibraltara bila je jedan od ključnih događaja u Američkom ratu za neovisnost. Od 1779. do 1783. godine španjolske i francuske snage pokušale su zauzeti Gibraltar, strateški važan britanski posjed na ulazu u Sredozemno more. Unatoč dugotrajnoj blokadi i jakim napadima britanska posada pod zapovjedništvom generala Georgea Augusta Eliotta uspjela je izdržati opsadu i zadržati kontrolu nad ovim ključnim teritorijem.

Ovo je bila najduža opsada u britanskoj vojnoj povijesti.

Geopolitički kontekst i uzroci opsade

Godine 1779. Španjolska je odlučila ući u Američki rat za neovisnost na strani Francuske, nadajući se da će vratiti teritorije izgubljene tijekom Ratova za španjolsko nasljeđe. Među tim teritorijima bio je i Gibraltar, koji je Velika Britanija osvojila još 1704. godine i formalno preuzela 1713. mirom u Utrechtu.

Gibraltar je bio strateški ključan za britansku pomorsku moć jer je kontrolirao ulaz u Sredozemno more. Španjolska i Francuska smatrale su da će, ako uspiju zauzeti ovo uporište, ozbiljno oslabiti britansku trgovinu i vojnu prisutnost u regiji. Tako je 24. lipnja 1779. godine započela opsada, koja će trajati gotovo četiri godine.

Početak opsade i britanska obrana

Španjolske kopnene snage odmah su započele blokadu Gibraltara, odsjekavši britansku posadu od kopna, dok su španjolsko-francuske mornaričke snage kontrolirale more, pokušavajući spriječiti dopremu zaliha. Britanska posada brojala je oko 7000 vojnika, ali je bila suočena s desetostruko brojnijim protivnikom.

Unatoč blokadi 1780. godine britanska flota pod zapovjedništvom admirala Georgea Rodneyja uspjela je probiti španjolski obruč i dostaviti hranu, oružje i pojačanja britanskoj posadi. Taj događaj bio je ključan za nastavak obrane jer su bez novih zaliha britanske snage bile pred kapitulacijom.

Britanski branitelji koristili su inovativne obrambene taktike kako bi nadoknadili brojčanu nadmoć protivnika. Inženjeri su iskopali tajne tunele unutar stijene, koji su omogućavali postavljanje topova na strateške položaje i povećavali mobilnost posade u tvrđavi.

Jedna od najučinkovitijih taktika bila je korištenje užarenih topovskih kugli - projektila zagrijanih do usijanja koji su izazivali požare na neprijateljskim brodovima i fortifikacijama. Ova metoda pokazala se ključnom u slamanju posljednjeg velikog napada na Gibraltar.

Kraj opsade i posljedice

Nakon neuspjelih napada do 1783. Španjolska i Francuska nastavile su blokadu, ali više nisu poduzimale veće vojne akcije. Situacija se promijenila 1783. godine, kada su britanske, američke, francuske i španjolske snage potpisale Pariški mir, čime je završen Američki rat za neovisnost.

Opsada je formalno okončana 7. veljače 1783. godine, a Gibraltar je ostao pod britanskom kontrolom. Španjolska nije uspjela u svojim naumima da vrati taj teritorij. Pitanje Gibraltara ponovo se užarilo u vrijeme Napoleona, kao i još nekoliko puta tijekom 19. stoljeća. U 20. stoljeću Francisco Franco je zatvorio granicu između Španjolske i Gibraltara kako bi natjerao Britance da mu predaju teritorij. Ipak, Gibraltar je i danas britanski.