ISKRENO se nadamo da se veliki Ivo Robić neće okrenuti u grobu zbog bezobraznog parafraziranja naslova njegove ode velikom gradu. Naime, ljudi mlađi od 40 godina u tom sablasno opustjelom "hrvatskom Monte Carlu", doista nemaju što tražiti osim ako ih za vrijeme Dore redakcije ne pošalju ne bi li iščeprkali kakvu ekskluzivicu.

Umjesto estradnih prešetavanja toaleta i dekoltea prikladnije bi u Opatiji bilo organizirati medicinske simpozije, jer bi stručnjaci iz područja ortopedije i kardiologije ovdje došli na svoje.

Ovaj "hrvatski superbrand" kako je Opatiju proglasio jedan dnevni list ima za takve stručnjake jedinstvenu ponudu živih primjeraka koji više ili manje uspješno predstavljaju sva čuda kojima moderna medicina pomaže ljudima treće dobi.

Alpski oldtimeri nositelji srčanih premosnica i umjetnih kukova svako mali izniknu iza grma nekog od opatijskih parkova i pridržavajući se štapovima čuvaju se da ih ne otpuše južina koja ne prestaje.

Reumatična ciljana publika u Opatiji se danonoćno navaža autobusima mada "biser mora" uopće nema autobusni kolodvor. Vezu sa glavnim gradom održava jedan autobus dnevno koji staje na zebri nasred ceste. Kiša koja neumitno i jako četiri dana pada u kombinaciji sa starčićima koji se zakrabuljeni šetaju grad čine puno bližim Brightonu ili nekom sličnom engleskom resortu.

Panoramska uvertira je bitna kako bi se shvatila u kakvom se hladnom pustom okružju odvija spektakularna priredba. Novinari koji su uredno akreditirani za priredbu potpuno su onemogućeni u obavljanju posla jer im akreditacije baš ništa ne znače i s njima ne mogu nigdje. Ako niste kojom srećom intimusi stilista neke od zvjezdica ili novinarsko rame za plakanje estradnih prvaka i prvakinja šanse za ulazak u Green Room i čak dvoranu su manje nego da nikne trava tamo gdje je Severina stala svojom štiklom.

Na spektakularnoj manifestaciji radni dan počinje tiskovnim konferencijama koje suvereno vodi Aleksandar Kostadinov. On smisao Dore objašnjava riječima: "Ne idemo na Eurosong po zelje." Ali, Alexander očigledno mašta dan kada će umjesto Dore voditi MTV-evu dodjelu nagrada jer na pitanje o sastavu žirija odgovara: "I don´t get it". Poliglot u njemu se ne zna obuzdati pa će za vrijeme jedne pressice izgovoriti i sljedeće starohrvatske riječi: TV coverage, event, pakung, net dropout, chat i live.

Važno je zvati se Suki

S našijenaca koji se prave tuđincima prelazimo na onog koji nikako ne skriva, dapače, ponosi se onim što jest. Zvonimir Sunara Suki u sebi ujedinjuje šarm Matana iz Prosjaka i sinova, kontakte Mate Lončara biljariste i organizacijske sposobnosti Tončija Vrdoljaka, što ga čini Austinom Powersom s kamenjara. Suki je operativni radnik žustriji od Rojsa i obilazi sva krizna žarišta Dore: i kada treba Severinu dopratiti do pozornice i odgurivati nepostojeće napasnike, križati se ispred cijele dvorane ili uhvatiti za glavu fotografa koji se usudio pomaknuti dva koraka iz geta u Green Room. Kao i svi velikani Suki nije bez mane. Ženama u svim stanjima i životnim dobima predstavlja stalnu prijetnju svojim udvaranjem, maženjem, poljubcima, oblijetanjem i pipkanjem.

Da je Suki na ovakvim okupljanjima nešto između iscjelitelja i svemogućeg vladara iz sjene osobno smo se uvjerili. Upravo zahvaljujući njegovim moćima omogućeno nam je da "okinemo" neke fotografije i da dođemo do izvjesnih pikanterija.

Sukijevo omiljeno lovište su kutevi i zakutci hotela Kvarner koji neopisivo glamuroznije i sjajnije izgleda na televiziji nego u gruboj stvarnosti. Sa futranih stolica Kristalne dvorane odavno se ostrugala boja, a lamperija u baru Kristalne dvorane pamti i dane kada je Trst bio naš.

Pored junaka i ljepotica Dora ima i svoju veliku misteriju, a to je restoran Slatina. Nakon napornih nastupa od jedne pjesme estradna svita i elita odlazi u ovu zalogajnicu nasred opatijske rive. Bili smo i sami tamo dvije noći i bez imalo okolišanja možemo reći da goru hranu nismo jeli nikada u životu, što je bio konsenzus desetak ljudi okupljenih za stolom. Stoga je nejasno zašto svi od Graše do Ibrice hrle u Slatinu, jer ono što se čini kao gostionica sa vrhunskom hranom ustvari je najveća prevara na Dori. Veća i od "televoutinga".

Opravdano sumnjamo da je Severina zadnje večeri kroz podrum i preko blata pobjegla iz Slatine ne zbog paparazza, nego zbog katastrofalne podvorbe, gumene pljeskavice i onoga što nazivaju gravče na tavče. Tamošnje cijene, kao i u cijeloj Opatiji osjetno su veće čak i od nejefitnog Zagreba.

No, ako se zateknete u Opatiji ipak nije sve tako crno. Svjetlo na kraju tunela je prekrasni restoran Ružmarin, kolači i sladoled u Corettu i blizina Rijeke.

Zvonimir Alač
Foto: Dragan Predojević