ANTIBIOTICI su jedno od najvećih dostignuća medicine koje je pomoglo oblikovati suvremeni svijet. Ipak, njihova prekomjerna i često neopravdana upotreba dovela nas je do ruba krize, zbog čega se postavlja ključno pitanje: kako ih možemo koristiti na održiv način? Baš kao i fosilna goriva, ovaj dragocjeni resurs postaje opasno iscrpljen, piše The Guardian.

Proročansko upozorenje staro 70 godina

Još davne 1954. godine, samo nekoliko godina nakon što su antibiotici ušli u široku primjenu, liječnici su bili svjesni problema otpornosti. Prirodna selekcija značila je da korištenje ovih čudesnih lijekova favorizira mikrobe koji mogu preživjeti njihov napad. Jedan britanski liječnik tada je izazov opisao vojnim rječnikom: „Mogli bismo ostati bez učinkovitog streljiva. Tada će bakterije i plijesni zavladati.“ Više od 70 godina kasnije, ta se zabrinutost pokazala proročanskom. Ujedinjeni narodi danas otpornost na antibiotike nazivaju „jednom od najhitnijih globalnih prijetnji zdravlju“. Procjenjuje se da zbog otpornosti već sada umire više od milijun ljudi godišnje, a predviđa se da će taj broj samo rasti dok se novi antibiotici ne otkrivaju dovoljno brzo.

Fosilna goriva moderne medicine

Važno je razumjeti da su antibiotici bitno drugačiji od drugih lijekova. Većina lijekova djeluje na ljudsku biologiju, no antibiotici ciljaju bakterije. Budući da se bakterije šire među ljudima, problem otpornosti postaje društveni. To je kao da ste svaki put kad uzmete lijek protiv glavobolje povećali šansu da netko drugi mora na operaciju bez anestezije. Moć antibiotika ne proizlazi isključivo iz ljudske genijalnosti; većina ih potječe od tvari koje su stvorile same bakterije i gljivice u milijunima godina evolucijske borbe.

Tu se nameće neizbježna usporedba s fosilnim gorivima – još jednim prirodnim resursom koji je stvorio moderni svijet, ali se također opasno prekomjerno koristi. Kao što je evolucija stvorila molekule koje su znanstvenici iskoristili da nas održe na životu, tako su geološke sile pretvorile drevne biljke u ugljen i naftu. Oba resursa nudila su iluziju jeftine i beskrajne moći nad prirodom, no to obećanje sada se bliži kraju.

Doba obilja i njegove posljedice

Era antibiotika traje manje od stoljeća. Iako je Alexander Fleming njihovo djelovanje primijetio još 1928., tek je krajem 1930-ih izoliran penicilin. U početku je bio toliko rijedak da je vrijedio više od zlata, no masovna proizvodnja tijekom Drugog svjetskog rata učinila ga je jeftinijim od bočice u kojoj se nalazio. Ovo obilje nije samo suzbilo zarazne bolesti, već je omogućilo izgradnju cijelog sustava moderne medicine. Kirurgija, transplantacije organa i kemoterapija za liječenje raka postali su mogući upravo zahvaljujući antibioticima koji su štitili pacijente od smrtonosnih infekcija. Njihov utjecaj proširio se i na poljoprivredu, omogućivši masovni uzgoj životinja i ogroman porast potrošnje mesa od 1950-ih.

Skrivena cijena i globalna nejednakost

Unatoč krizi otpornosti, antibiotici su i dalje jeftini. Poput fosilnih goriva, njihova cijena ne uključuje negativne posljedice njihove upotrebe. Jedna od tih posljedica je zagađenje. Istraživanja pokazuju da značajan dio antibiotika završava u rijekama, gdje potiču razvoj otpornosti kod bakterija u okolišu. Problem je i sama proizvodnja, posebno u zemljama poput Indije, gdje otpadne vode tvornica sadrže ekstremno visoke koncentracije antibiotika. Kao i klimatska kriza, otpornost na antibiotike razotkrila je globalne nejednakosti.

Zemlje s visokim dohotkom, koje su u prošlosti imale najviše koristi od njihove dostupnosti, sada poduzimaju korake za smanjenje upotrebe, što im otežava zauzimanje moralnog stava prema drugim zemljama.

Kako do održive budućnosti?

Za razliku od fosilnih goriva, antibiotike nikada nećemo moći u potpunosti napustiti. Problem je što su mnoge farmaceutske tvrtke odustale od potrage za novima jer se radi o proizvodu koji gubi na vrijednosti svakom upotrebom. „Teško je zamisliti savršeniju antikapitalističku robu od proizvoda čija se vrijednost smanjuje svaki put kad ga upotrijebite“. To znači da su nam potrebni alternativni modeli.

Neki prijedlozi uključuju međunarodne institute financirane od strane vlada koji bi razvijali javno dostupne antibiotike ili „pretplatničke“ modele u kojima zdravstveni sustavi plaćaju fiksni iznos tvrtkama, neovisno o količini prodanog lijeka. Konačno, ne smijemo zaboraviti da antibiotici nisu jedina opcija. Cjepiva, bolja sanitacija i osnovne higijenske mjere poput pranja ruku ključni su za prevenciju infekcija. Doba bezbrižne upotrebe antibiotika je završeno. Spoznaja o ograničenjima ovog čudesnog lijeka, baš kao i buđenje u stvarnost klimatske krize, na kraju možda i nije loša stvar.