DOOLITTLEOV prepad, poznat i kao Tokijski prepad, bio je hrabar američki zračni napad na japanske gradove, uključujući Tokio, 18. travnja 1942. godine tijekom Drugog svjetskog rata.

Predvođen potpukovnikom Jamesom H. Doolittleom, ovaj napad označio je prvu američku zračnu operaciju koja je pogodila japansko tlo. Iako je pričinjena materijalna šteta bila ograničena, prepad je imao ogroman psihološki i strateški značaj, podižući moral Amerikanaca nakon napada na Pearl Harbor i pokazavši Japanu da njegova domovina nije nedodirljiva.

Planiranje odmazde za Pearl Harbor

Nakon japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941., koji je teško pogodio američku Pacifičku flotu, predsjednik Franklin D. Roosevelt inzistirao je na brzoj odmazdi kako bi se podigao duh nacije i pokazala odlučnost saveznika.

Američki vojni planeri suočili su se s izazovom: japanski otoci bili su izvan dosega većine zrakoplova, a mornarički nosači zrakoplova bili su ranjivi ako bi se previše približili Japanu. Kapetan Francis Low predložio je inovativno rješenje – korištenje srednjih bombardera B-25 Mitchell, koji bi poletjeli s nosača zrakoplova, što do tada nije bilo isprobano.

Priprema i obuka za misiju

James Doolittle, iskusni pilot i pionir zrakoplovstva, odabran je za vođenje misije. Početkom 1942. godine započelo je intenzivno planiranje i obuka. Odabrano je šesnaest B-25 bombardera, svaki s posadom od pet članova, a posade su prošle rigoroznu obuku na Eglin Fieldu u Floridi, uvježbavajući polijetanja s kratkih pista, nisko letenje i noćno bombardiranje.

Zrakoplovi su modificirani za povećanje dometa ugradnjom dodatnih spremnika za gorivo i uklanjanjem nepotrebne opreme, poput donjih topovskih kupola.

Put prema Japanu

U ožujku 1942. godine B-25 zrakoplovi ukrcani su na nosač zrakoplova USS Hornet u Alamedi, Kalifornija. Task Force 16, pod zapovjedništvom admirala Williama Halseyja, krenula je prema Japanu pod strogom radijskom tišinom.

Plan je predviđao lansiranje zrakoplova 400 milja od japanske obale, nakon čega bi bombardirali ciljeve u Tokiju, Yokosuki, Yokohami, Kobeu i Nagoyi, a zatim nastavili prema kineskim zračnim bazama u područjima pod kontrolom nacionalista.

Međutim, 18. travnja ujutro japanski patrolni brod Nitto Maru uočio je američku flotu 650 milja od obale. Iako je brod potopljen, postojala je bojazan da je upozorio Japan, pa je Doolittle odlučio pokrenuti napad deset sati ranije i s veće udaljenosti.

Izvedba napada

U teškim vremenskim uvjetima, s valovitim morem, svih šesnaest B-25 zrakoplova uspješno je poletjelo s palube USS Horneta, što je bio tehnički pothvat bez presedana. Letjeli su na niskoj visini kako bi izbjegli otkrivanje i suočili se s minimalnim protuzračnim otporom.

Doolittleov zrakoplov prvi je stigao do Tokija, bacivši bombe na vojne ciljeve u podne, uzrokujući požare na nekoliko lokacija, uključujući rafinerije nafte i vojne objekte. Ostali zrakoplovi pogodili su svoje ciljeve u drugim gradovima, izazvavši ograničenu, ali značajnu štetu.

Brutalna japanska osveta nad Kinezima

Zbog ranijeg polijetanja, zrakoplovi nisu imali dovoljno goriva za dolazak do predviđenih zračnih baza u Kini. Petnaest zrakoplova srušilo se ili je napušteno nakon što su posade iskočile padobranima iznad Kine ili duž obale, dok je jedan sletio u Vladivostok u Sovjetskom Savezu, gdje je posada internirana.

Većina posada, uz pomoć kineskih civila i nacionalista, uspjela je doći do sigurnosti, ali su trojica poginula tijekom slijetanja, a osmorica su zarobljena od strane Japanaca. Od zarobljenih, trojica su pogubljena, a jedan je umro u zarobljeništvu. Japanske snage odgovorile su brutalnim odmazdama u Kini, ubivši desetke tisuća civila u potrazi za američkim zrakoplovcima.

Strateški utjecaj

Iako je materijalna šteta bila skromna, Doolittleov prepad imao je dalekosežne posljedice. U Sjedinjenim Državama podigao je moral, pruživši prvu pobjedu nakon niza poraza u Pacifiku. Japan, šokiran ranjivošću svoje domovine, zadržao je četiri borbene skupine u zemlji za obranu, umjesto da ih pošalje na druga bojišta, što je oslabilo njihove operacije u južnom Pacifiku.

Prepad je također potaknuo japansko vodstvo na ubrzavanje plana za napad na otok Midway, što je dovelo do ključne bitke u lipnju 1942. godine, koja je označila prekretnicu u Pacifičkom ratu.

Doolittle, koji je isprva mislio da bi zbog gubitka svih zrakoplova mogao biti izveden pred vojni sud, umjesto toga dočekan je kao heroj.

Predsjednik Roosevelt odlikovao ga je Medaljom časti, a 79 pripadnika misije dobilo je Odlikovanje za izvanrednu službu. Prepad je inspirirao brojne knjige i filmove, uključujući „Trideset sekundi iznad Tokija" autora Teda Lawsona, te ostao simbol američke hrabrosti i inovativnosti.

Doolittleov prepad bio je više od vojne operacije – bio je dokaz da se čak i u najmračnijim trenucima rata može pronaći prilika za uzvratni udarac. Pokazao je da hrabrost, inovacija i odlučnost mogu promijeniti tijek sukoba, postavivši temelje za buduće pobjede saveznika u Drugom svjetskom ratu.