JEDNE zimske noći početkom 2019. skupina elitnih mornaričkih specijalaca SEAL stigla je do obale u Sjevernoj Koreji. Bili su u tajnoj misiji postavljanja elektroničkog uređaja koji bi SAD-u omogućio presretanje komunikacija sjevernokorejskog čelnika Kim Jong Una uoči sastanka s predsjednikom Donaldom Trumpom.

Misija je trebala osigurati SAD-u vrijedne obavještajne podatke, no isto tako mogla je dovesti do eskalacije sukoba s protivnikom koji posjeduje nuklearno oružje. Za operaciju je odabran Crveni eskadron SEAL Teama 6, jedinicu koja je ubila Osamu bin Ladena. SEAL-ovci su mjesecima uvježbavali, svjesni da svaki potez mora biti savršen. No kad su te noći stigli na, kako su mislili, pustu obalu, misija se brzo raspala.

Pojedinosti akcije i dalje su povjerljive

Iz mraka se pojavila sjevernokorejska brodica. Strahujući da će biti otkriveni, SEAL-ovci su otvorili vatru. U roku od nekoliko sekundi svi na sjevernokorejskoj brodici bili su mrtvi. SEAL-ovci su se povukli, ne postavivši prislušni uređaj, piše The New York Times.

Pojedinosti akcije i dalje su povjerljive, a osnovne informacije prvi put su objavljene u članku NYT-a. Trumpova administracija nije obavijestila članove Kongresa koji nadziru obavještajne operacije, ni prije ni nakon misije, što bi moglo biti kršenje zakona.

Operacija SEAL-ovaca samo je jedno poglavlje u desetljećima dugom nastojanju američkih administracija da se angažiraju oko Sjeverne Koreje i ograniče njezine programe nuklearnog naoružanja. Gotovo ništa što se pokušalo nije uspjelo. Američka vlada procjenjuje da Sjeverna Koreja sada ima približno 50 nuklearnih oružja te rakete koje mogu dosegnuti Zapadnu obalu SAD-a.

Misija SEAL-ovaca bila je zamišljena kao ispravljanje strateške slijepe točke. Stjecanje uvida u Kimova razmišljanja postalo je visoki prioritet kada je Trump prvi put stupio na dužnost. Američke obavještajne agencije otkrile su Bijeloj kući da imaju rješenje: novi elektronički uređaj koji bi mogao presretati komunikacije. Kvaka je bila u tome što je netko morao krišom ući u Sjevernu Koreju.

Nuklearna podmornica kao prijevozno sredstvo

Čak i za Team 6, misija bi bila izvanredno teška. SEAL-ovci, naviknutiji na brze prepade na mjestima poput Afganistana i Iraka, morali su preživjeti sate u ledenom moru, provući se mimo sigurnosnih snaga na kopnu, izvesti preciznu tehničku instalaciju i potom se izvući neopaženi.

Plan je predviđao da se mornarica potajno ušulja s nuklearnom podmornicom, dugom gotovo kao dva nogometna igrališta, u vode uz Sjevernu Koreju te potom rasporedi mali tim SEAL-ovaca u dvije mini-podmornice, svaku približno veličine orke, koje bi tiho doplovile do obale.

Mini-podmornice bile su "mokre" podmornice, što je značilo da bi SEAL-ovci putovali uronjeni u hladnu morsku vodu oko dva sata do obale, koristeći ronilačku opremu i grijana odijela kako bi preživjeli. Blizu plaže, mini-podmornice bi ispustile skupinu od otprilike osam SEAL-ovaca koji bi doplivali do cilja, postavili uređaj i potom se neprimjetno vratili u more.

No tim se suočavao s ozbiljnim ograničenjem: išao bi gotovo na slijepo. Planeri misije pokušali su nadoknaditi izostanak živog video-nadzora tako što su mjesecima promatrali kako ljudi dolaze i odlaze na tom području.

Nije trebalo biti nikakvog prometa

Proučili su obrasce ribolova i odabrali vrijeme kada će promet čamaca biti oskudan. Obavještajni podaci sugerirali su da, ako SEAL-ovci stignu tiho na pravo mjesto usred zimske noći, vjerojatno nikoga neće susresti.

Mini-podmornice su stigle na mjesto na kojem su trebale "parkirati" na morskom dnu. U mraku se prva mini-podmornica spustila na morsko dno kako je planirano, ali je druga prošla zadanu točku i morala napraviti polukružno okretanje.

Klizna vrata na podmornicama su se otvorila, a SEAL-ovci, svi držeći oružje bez serijskih brojeva, napunjeno streljivom koje se ne može pratiti, tiho su doplivali pod vodom do obale s prislušnim uređajem.

Međutim, u tami se ljuljala mala brodica. Na njoj je bila sjevernokorejska posada koju je bilo teško otkriti. Senzori u naočalama za noćno gledanje SEAL-ovaca djelomice su dizajnirani za detekciju topline, a mokra odijela koja su Korejci nosili bila su ohlađena hladnim morem.

SEAL-ovci su došli do obale misleći da su sami i počeli skidati ronilačku opremu. Meta je bila udaljena samo nekoliko stotina metara. Piloti su preusmjerili onu koja je bila okrenuta na krivu stranu. S kliznim vratima kokpita otvorenima zbog vidljivosti i komunikacije, pilot je dodao struju električnom motoru i okrenuo podmornicu.

Ribari su možda uočili svjetlo

Neki su SEAL-ovci poslije nagađali na brifinzima da je ispuh motora mogao privući pozornost sjevernokorejske brodice. A ako je posada brodice čula pljusak i okrenula se, možda je uočila svjetlo iz otvorenih kokpita mini-podmornica koje je svjetlucalo u mračnoj vodi.

Brodica se počela kretati prema mini-podmornicama. Sjevernokorejci su osvjetljavali more svjetiljkama i razgovarali kao da su nešto uočili. SEAL-ovcima na obali učinilo se da je brodica praktički iznad mini-podmornica, iako možda i nije bilo tako.

Zbog komunikacijskog "blackouta" nije bilo načina da se specijalci na obali dogovore s mini-podmornicama. Svjetla s brodice prelazila su preko vode. SEAL-ovci nisu znali gledaju li patrolu sigurnosti koja ih traži ili običnu ribarsku posadu nesvjesnu visoko rizične misije koja se odvija oko njih.

Jedan čovjek je skočio u more

Jedan čovjek s brodice skočio je u more. Ako bi se jedinica na obali našla u nevolji, nuklearna podmornica imala je skupinu SEAL-ovaca u pričuvi na gliserima. Dalje od obale, na američkim ratnim brodovima bile su raspoređeni helikopteri, spremni priskočiti u pomoć ako zatreba.

Dok su SEAL-ovci na obali promatrali čovjeka u vodi, najstariji dočasnik odlučio je djelovati. Naciljao je iz puške i opalio. Ostali SEAL-ovci instinktivno su učinili isto. Ako SEAL-ovci prije pucnjave nisu bili sigurni je li misija kompromitirana, sada više nije bilo dvojbe.

Plan je zahtijevao da SEAL-ovci odmah odustanu od akcije ako naiđu na bilo koga. Sjevernokorejske sigurnosne snage mogle su biti na putu prema obali. Jednostavno nije bilo vremena za postavljanje uređaja.

Ekipa s obale doplivala je do brodice kako bi se uvjerio da su svi Sjevernokorejci mrtvi. Nisu našli ni oružje ni uniforme. Dokazi su upućivali na to da je tročlana posada bila civilna i da je ronila za školjkama. Svi su bili mrtvi, uključujući i čovjeka u vodi.

Dužnosnici upoznati s misijom rekli su da su SEAL-ovci povukli tijela u more kako bi ih sakrili od sjevernokorejskih vlasti. Jedan je dodao da su SEAL-ovci noževima probušili pluća posadi brodice kako bi bili sigurni da će tijela potonuti.

Nitko s američke strane nije ozlijeđen

SEAL-ovci su se vratili do mini-podmornica i poslali signal za pomoć. Vjerujući da SEAL-ovcima prijeti neposredna opasnost od zarobljavanja, velika nuklearna podmornica uplovila je u plitke vode blizu obale, preuzevši značajan rizik kako bi ih pokupila. Zatim je velikom brzinom krenula prema otvorenom oceanu. Svi pripadnici američke vojske pobjegli su neozlijeđeni.

Neposredno nakon toga, američki su špijunski sateliti detektirali porast sjevernokorejskih vojnih aktivnosti na tom području. Sjeverna Koreja nije javno govorila o tim smrtnim slučajevima, pa nije jasno jesu li Sjevernokorejci ikada povezali što se dogodilo i tko je odgovoran.