AKO UVAŽENI zastupnik Miro Bulj u Saboru kliče "Za dom – spremni!", ako Marko Perković Thompson pred pola milijuna ljudi viče "Za dom!", a publika, uključujući i ministra obrane Ivana Anušića, odgovara "Spremni!", zašto i po čemu bi sud kažnjavao nekog mladića za isti pozdrav?

Mladić je izgovorio upravo ono što govori uvaženi zastupnik, ono što na razglasu govori uvaženi pjevač, ono u čemu sudjeluje uvaženi ministar! Ova zemlja je republika, a osnova republikanskog uređenja je da su svi pred zakonom jednaki.

Čak i kada gledamo u moralnom smislu, ovdje se može primijeniti i ona poznata krilatica noblesse oblige, plemstvo obvezuje, krilatica iz knjige Gastona de Lévisa "Maksime i razmišljanja". Aktualna i danas, govori da oni koji imaju istaknuti društveni položaj i ugled imaju oko toga i određene, ne samo zakonske obveze.

Zašto bi samo zastupnici i ministri mogli tako pozdravljati?

Ako saborski zastupnici, ministri i pjevači na koncertu viču "Za dom – spremni!", onda po čemu i zašto bi sud sankcionirao mladića koji to isto kaže par sati prije ili nakon koncerta? Gdje je tu pravo, gdje je tu pravda?

Ne moramo ulaziti u obrazloženje presude jer je moglo biti bolje napisano. Ne bismo trebali ulaziti ni u to što je sutkinja supruga Vice Batarela, jer niti joj je on polagao ispite na fakultetu, niti joj je on polagao težak pravosudni ispit.

Sutkinja je u osnovi u pravu – ako gospoda na najvišim funkcijama mogu uredno vikati Pavelićev pozdrav, ako se uredno može izvikivati na koncertu, kakva bi to bila pravda sankcionirati ako te iste tri riječi vikne netko na ulici, pred kamerom? Čemu onda čovjeka prijavljivati, možda i privoditi, idemo ga na sud, idemo ga kažnjavati?

A što ako loše pjevate?

Kaže danas Plenković, ozbiljan poput propovjednika: "Pjesma Čavoglave je iz Domovinskog rata. Nitko je neće cenzurirati i mijenjati." Pa dobro, sve u redu. Ali što nam onda ostaje? Da pozdrav, sam za sebe, ne smije postojati, no ako otpjevamo cijelu pjesmu, e pjesma može. Stih je zabranjen, pjesma je dopuštena. Alo? Ima negdje malo pameti?

Zamislite sada, čovjek zavikne, policija ga pogleda, a sada eto mora otpjevati cijelu pjesmu, što ćemo ako loše pjeva? Do zadnje strofe bude kaznio i sebe i ove oko sebe. A ako počne policija radi lošeg pjevanja hapsiti jer se uznemirava javnost, tko će uopće ostati? Onda nećemo imati problema samo na ulici, nego i na estradnoj sceni. Većina pjevača će završiti iza rešetaka!

Ne možete kažnjavati samo anonimne građane

Temelj ove države, temelj republikanskog uređenja kao takvog je da su svi jednaki u pravima i obvezama i svi su jednaki pred zakonom! Ne može biti "Za dom – spremni!" uredno legalan na koncertu u 22 sata, ali ako ga netko vikne u 20:45 idemo ga u maricu pa pred prekršajnog suca! Ne može biti legalan ako ga govori saborski zastupnik ili kakav drugi političar, a ilegalan ako ga izgovara običan građanin.

Jednostavno to ne ide. Nema tu "dvostrukih konotacija", ili je legalno ili nije. Na ovo se može primijeniti ona iz Balaševićeve pjesme: "Vlast je vlast / i ja to poštujem, tu su paragrafi pa zagrabi / nek isto je i đavolu i đakonu / pa nek se zna."

Navoditi da je to "stari hrvatski pozdrav" je licemjerno

Cijela priča oko "Za dom – spremni!" iznimno je licemjerna. Izmišljaju se razni konteksti "starog hrvatskog pozdrava", što jednostavno ne stoji. Budimo iskreni – to je Pavelićev pozdrav. Ustaški i Pavelićev pozdrav. Sam pozdrav je i vraćen u upotrebu od HOS-a 1991. upravo jer je ustaški i Pavelićev pozdrav. Jer se tako plašilo neprijatelja.

Imali smo u hrvatskoj povijesti milijun verzija "za dom", imali smo pjesme, imali smo opere, imali smo stihove, ali krilatica je takva ustaškog pokreta. Slavko Kvaternik je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske na Radio Zagrebu 10. travnja 1941. završio sa "Bog i Hrvati! Za dom spremni!".

Kasnije se, kako je HSS upao u nemilost (Maček je bio neko vrijeme interniran u Jasenovcu), "Bog i Hrvati!" više nije koristio. A imamo i lijepo opisano i digitalizirano "Tumačenje Ustaškog pozdrava za Ustaške junake", davno smo o tome pisali.

Čak je kasniji emigrantski tisak pisao o tom pozdravu, tako je vrlo zanimljiv jedan broj glasila "Hrvatska straža", s podnaslovom: "Glasilo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Europi", gdje se prenosi stari razgovor s Pavelićem oko nastanka tog pozdrava.

Tako da ako koristite taj poklič – pošteno je reći čiji je. Da, koristio ga je i HOS, ali znamo čiji je.

Zbor narodne garde imao je 1991. svoj pozdrav, ima ga i Hrvatska vojska danas – i to nije Pavelićev pozdrav. Drugi je. Primjeren. Niti od lijevih niti od desnih, nije Tuđman bez veze uveo novi pozdrav, demokratska Hrvatska nije trebala repove.

Možete ili zabraniti ili dozvoliti, ali ovo nema smisla

No, vratimo se na temu. Ili će Pavelićev poklič biti ilegalan ili neće. U liberalnoj državi ne bi trebalo ništa zabranjivati – pa neka viče tko što želi. Možemo sva ta ograničenja ukinuti, pa dok nitko izravno ne prijeti nekoj skupini ili iznosi govor mržnje – neka viče što tko želi.

Možemo s druge strane reći da sve do 1990. nije baš valjalo, jer realno i nije, pa zabraniti i lijeve i desne pokrete i znakove – neka ostane samo poklik na amblemu HOS-a, neka ostane petokraka na boci piva i ponekom spomeniku, a ostalo – zabrana za sve izvan muzeja. Zabrana i za ustaške pokliče, ali i za partizanske (uostalom ono "Smrt fašizmu – sloboda narodu!" apsolvirali smo 1943. kada je Italija kapitulirala).

Posebno idemo zabraniti ona tri ispružena prsta, jer pozdrav kojim su pozdravljali jednako Ante Pavelić i Vuk Drašković nikako ne može biti dobar! Ali onda će imati prilično posla i policija i sudovi i cijeli represivni sustav – oko čega? Tumačenja pozdravljanja? Imaju li možda pametnijeg posla?

Ništa ne treba zabraniti osim govora mržnje

Ako ćete liberalni stav – ne bi trebalo ništa od tih pozdrava biti zabranjeno, zabranjen treba biti samo govor mržnje. Pri tome, ljude bi trebalo malo više educirati tko i što je bio Ante Pavelić. Da provedete par sati čitajući izvorne zapise blaženog Alojzija Stepinca gdje on spominje Pavelića i Stepinčeva pisma Paveliću (počnite ogorčenjem Stepinca kada je saznao za pokolj Srba u Glini 1941. godine), Pavelićev pozdrav vam ne bi više bio tako cool.

Ovo sada, gdje je malo legalno malo nije, gdje bi to mogli izgovarati zastupnici, ministri i popularni pjevači, ali bi policija pokretala postupke protiv anonimnog posjetitelja koncerta – e to vam nije ni moralno, ni pravno. Propisi moraju biti jednostavni. I propisi moraju vrijediti za sve jednako. U suprotnom, to više nije pravo – to je sprdnja s pravom.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala