KAO PRVO, koliko je glupo slušati sve žive koji već tri dana neprestano tupe o "trijumfu pravne države" nakon Indexa? Kao da se živi na divljem zapadu, pa je normalno stanje kaos, a neki privid uvođenja reda nešto što treba pozdravljati kao ultimativni spas. Nadalje, malo znači privođenje pokojeg profesorčića, kad imate parlament kakav imate.

Naše gore listovi

Tu je jedinstveni i neponovljivi bivši magistar Anto Đapić. Taj doduše nije studirao na ekonomiji, prometu ili agronomiji u Zagrebu, ali je zato godinama prije cijele farse oko studija odigrao prethodnika profesorima, studentima i ispitima sa cijenom. Đapićeva bravura s prepisanim magisterijem, kojeg dovoljno dugo nije uočio nitko u cijeloj akademskoj zajednici, zapravo je krunski dokaz patetičnog stanja, smrdljivog mulja u kojemu visoka znanost gaca već 20 godina.

Nije on naravno sam, tu je i Đurđa Adlešić(č?š?). Ona tek dođe kao prethodnica svih tih makinacija oko diploma. Pomalo je već zaboravljeno da je ta žena, apsolutno ničim izazvana, prije dvije godine uhvaćena na djelu kad je na stranici HSLS-a u svojoj biografiji napisala da je završila Pedagošku akademiju u Zagrebu, dok ju je u stvarnosti završila u Banja Luci.

Kasnije se ona doduše pokušala izvući iz cijele zbrke, raznoraznim objašnjenima, ali ostaje činjenica da je žena iznijela neistinu, te da ju je pokušala prikriti kad ju se pitalo. Nije neka velika tajna zašto je izbjegavala spominjati Banja Luku, budući da je taj grad u Jugoslaviji bio ekvivalent zagrebačkom Prometnom fakultetu u Hrvatskoj.

I eto ti "kazne" pravne države. Đapić se na sudu izvukao i nakon toga preuzeo gradonačelničko mjesto Osijeka, kojeg bi zadržao do dan danas, samo da nije bio tako pohlepan, a Adlešić (kako god) je od gradonačelnice Bjelovara napredovala na mjesto u Vladi.

"Last but not least", tu je sam Ivo Sanader, čije je "dr" u "Dr. Ivo" već više puta dovedeno u pitanje, točnije postoje sumnje da on u Austriji nije dobio titulu doktora znanosti, nego srodnu titulu koja se tada dijelila na austrijskim sveučilištima.

Nema posljedica, nema kazne

Nikom ništa, reklo bi se. Zašto i bi? Hrvatska se već solidnih dvadeset godina bori s najvećim od svih protivnika, ljudskom glupošću. Na najbitnija mjesta u državi su zasjeli ljudi bez ikakvih skrupula, kojima su akademske titule samo sredstvo prevladavanja svojih malograđanskim kompleksa, koje se već dvadeset godina drži na tim pozicijama, s kojih im je cijela država i sve u njoj servirano na srebrnom pladnju, a kojima se uvijek iznova dopušta da nastavljaju s tom vladavinom korupcije. Svake četiri godine minus ono razdoblje kad je u nesretno vrijeme umro Čača.

Za svih tih dvadeset godina fakulteti su leglo korupcije kakvom može parirati samo Hrvatski fond za privatzaciju, također jedna od institucija koju se pod istragu stavilo kad je već bilo prekasno. Da se Index proveo deset godina ranije, ne bi bilo potrebno voditi "undercover" operaciju, bilo bi dovoljno ispuniti indeks, staviti u njega tisuću njemačkih maraka i hapsiti sve, od profesora do čistačica. Sad je kasno, a nešto nam govori da će i ova "spektakularna akcija" završiti slično kao Maestro, bez ikakvih rezultata.

U međuvremenu je možda najbolje od svega prepustiti vladanje nad državom ljudima kao što je HDZ-ov saborski zastupnik Stjepan Fiolić, koji je po stručnoj spremi "SSS-mesar". Tada bismo bar bili sigurni da nam lobotomiju vrši čovjek koji zna kako izgleda ako ne ljudski, a onda bar svinjski mozak.