Foto: Arhiva

UPRAVO u danu u kojem je premijer konstatirao da su ljudi "nervozni, frustrirani i bijesni", njegova Vlada pronašla je način da ih dodatno isprovocira.

Ministarstvo kulture pustilo je u javnost najavu novog medijskog poreza. On bi zamijenio dosadašnju HRT-ovu pretplatu, ali s nekim bitnim izmjenama.

Za porez vam ne treba ni televizor

U prvom redu, za plaćanje tog poreza/pretplate neće biti potrebno čak ni posjedovati televizor. Dovoljno je samo živjeti u Hrvatskoj. Zatim, istu uslugu ne bi svi plaćali jednako, već bi ona ovisila o visini plaće. Nezaposleni ne bi plaćali ništa. A bogati bi plaćali najviše. A pored toga, cilj ovog poreza navodno jest da "društvo opremi medijima u demokratskoj i obrazovnoj funkciji".

Svi bi, dakle, plaćali televiziju koju ne gledaju, financirali medijsku kuću koja ne obavlja javnu funkciju i pritom u formi nelojalne konkurencije uništava medijsko tržište, plaćali program koji ne valja, zajedno s neradom i nekompetencijom njezinih urednika i novinara s tržišnim plaćama i radnom sigurnošću državnih službenika.

Neka ukinu reklame

Ovaj prijedlog novog poreza namijenjenog spašavanju kuće koja je uništila samu sebe, pa konkurenciju, pa medijski prostor, ne prati najava ukidanja reklama na javnoj televiziji, izbacivanja komercijalnog sadržaja, rezanja troškova i restrukturiranja, kao ni ideja da se novinare koji se plaćaju iz poreza stavi u rang državnih službenika.

Ovo je projekt zajedničkog spašavanja HRT-a, htjeli mi to ili ne.

Javna disfunkcija

Bez obzira što iz Ministarstva kulture objašnjavaju kako će se iz tog poreza fnancirati "različiti mediji i medijski sadržaji od javnog interesa", odnosno mediji usmjereni "društvenim, a ne tržišno definiranim ciljevima", kao što su "pravovremena, potpuna i svakome dostupna informacija koja ispunjava funkcije obrazovanja i orijentacije u društvu i politici", jasno je da će sve biti potrošeno na Prisavlju.

Za financiranje televizije koja javnu funkciju oduvijek stavlja iza privatne, političke, financijske, tržišne, koruptivne, parazitske, zatupljujuće...

Ostali mediji, među kojima ima mnogo onih koji javnu, informativnu i demokratsku funkciju obavljaju kvalitetnije i poštenije od HRT-a, bit će ostavljeni na milost i nemilost tržištu.

Radmanova televizija

Ako svi oni propadnu, ostat će jedna televizija koju će morati plaćati svi, oni koji je ne gledaju, oni koji je ne cijene i ne vjeruju joj previše. Baš kao što je to bilo kad je Goran Radman zadnji puta bio ravnatelj.

Ta ista televizija izigrava nelojalnu konkurenciju na medijskom tržištu, gdje zahvaljujući pretplati snižava cijene oglasa i tako nanosi direktnu štetu ostalim medijima koji samo od tih oglasa žive. Otima se za dragocjene reklame na osakaćenom tržištu, pod obrazloženjem da joj više od milijardu kuna godišnjeg prihoda nije dovoljno za pokrivanje stotina dobro plaćenih neradnika.

Politika i dalje drži oko, a ponekad i šapu, na HRT-ovu informativnom programu, dok je demokracija na koju se sada pozivaju predlagači ovog poreza, upravo na prisavskom poprištu doživjela neke od najvećih poraza.

I nema sumnje da će ih doživjeti još.

Zašto su ugasili Vjesnik?

U svjetlu ovog poreza nije stoga jasno zašto je Vlada ugasila Vjesnik. Bio je gubitaš, ali ne puno gori od HRT-a. Bio je devastiran profesionalno i tiražno, ali ne puno gore od HRT-a. Služio je politici, ali samo malo gore od HRT-a. Nije preživio na tržištu, ali zapravo nije ni trebao. 

Pa ako je Vlada već željela osnažiti javne medije nasuprot komercijalnim, onda je mogla spasiti Vjesnik i prikopčati ga na istu poreznu infuziju s javnom televizijom.

Tržišni uvjeti

Ovako, samo jedna televizija ima javnu funkciju, ostali mediji neka se snalaze kako znaju i umiju. Neka propadnu zajedno s tržištem, a država će se pobrinuti za javnu kuću koja se ponaša tržišno, traži tržišne uvjete i povodi se za tržišnim kriterijima u kreiranju javnog sadržaja.

Onima koji su zbog tog novog poreza, zbog HTV-a i zbog svega ostalog "nervozni, bijesni i frustrirani", ne bi pomoglo čak ni da razbiju televizor. Porez bi i bez njega morali platiti.

Ono što bi ih spasilo jest gubitak radnog mjesta. Eto, nije svako zlo za zlo.

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje