Foto: Shutterstock/Index

UMIROVLJENI profesor na katedri za sociologiju Splitskog sveučilišta Zoran Malenica u tekstu za magazin Banka objašnjava kako je moguće da statistike lažno prikazuju poboljšanje situacije u Hrvatskoj, dok je sve više korisnika socijalne pomoći i javnih kuhinja.

Kako piše Malenica, bez obzira na to što nemamo dovoljno novijih empirijskih istraživanja o proširenosti siromaštva u hrvatskom društvu, imamo niz indikatora iz svakodnevnog života koji pokazuju da sve više pojedinaca i obitelji imaju problema sa zadovoljavanjem primarnih ili egzistencijalnih potreba (nemogućnost plaćanja komunalnih usluga, nemogućnost kupnje školskih udžbenika ili marende za školsku djecu...). Također, prema podacima centara za socijalnu skrb u posljednje dvije-tri godine značajno je porastao broj građana koji primaju socijalnu pomoć (u ovome trenutku taj broj prelazi 130 tisuća građana). U isto vrijeme raste broj korisnika skloništa za beskućnike kao i onih građana koji se hrane u javnim kuhinjama. U takve indikatore može se ubrojiti i blokada računa sve većeg broja obitelji koje ne mogu servisirati kredite koje su u prethodnom razdoblju uzeli.

Međutim, najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi rizika od siromaštva za 2013.godinu kao da demantiraju navedene indikatore. Prema rezultatima tog istraživanja ispada da je stopa rizika od siromaštva u 2013.godini bila za jedan posto manja nego u 2012.godini (19,5% : 20,5%). Ovaj nalaz pokazuje da linija ili granica siromaštva kako je definira EUROSTAT (Statistički ured Europske Unije) nije prikladan za praćenje promjena u stvarnom životnom standardu stanovništva. Naime, ta linija siromaštva se određuje kao 60 posto medijana nacionalnog dohotka.

Kako zbog dugotrajne gospodarske krize kod nas mnoge društvene skupine raspolažu manjim dohotkom, to je linija siromaštva izražena u kunama niža u 2013.godini u odnosu na 2012.godinu. Tako je granica siromaštva za jednočlano kućanstvo na godišnjem nivou u 2013. godini bila 22.916 kuna, a u 2012. godini 24.000 kuna. Za četveročlano kućanstvo te brojke su bile: u 2013. – 48.124 kune, a u 2012. – 50.400 kuna.

Kako ističe Malenica, upravo zbog ovog smanjivanja granice siromaštva izraženog u kunama došlo je i do prividnog smanjivanja postotka siromašnih u hrvatskom društvu.

Najugroženiji djeca i mladi

Da bismo došli do realnijeg i preciznijeg uvida u stanje siromaštva u hrvatskom društvu u posljednjih nekoliko godina potrebno je uzeti u obzir i neka druga novija, iako parcijalna, istraživanja, ističe Malenica. Jedno od tih istraživanja je UNICEF-ovo istraživanje o utjecaju gospodarske krize na socijalni položaj djece i mladih u 41 razvijenoj državi. Istraživanje je obuhvatilo razdoblje od 2008., odnosno početka krize, do 2012.godine. Prema njegovim nalazima, u Hrvatskoj se postotak djece koja žive ispod granice siromaštva u četverogodišnjem razdoblju povećao od 15,1 na 27,6 posto.

Hrvatska je bila među pet zemalja u kojima je pogoršanje socijalnog položaja djece bilo najveće (tu su još Grčka, Španjolska ...). Ni položaj mladih između 15 i 24 godine starosti nije bio bolji. U spomenutom vremenskom razdoblju udio mladih koji su izvan rada (nezaposleni) ili sustava obrazovanja porastao je od 10 na 19 posto.

I rezultati istraživanja Siromaštvo i materijalna dobrobit predškolske djece u Republici Hrvatskoj (istraživanje je obavljeno prošle godine) ukazuju na rapidno pogoršanje socijalnog položaja djece i mladih u našoj zemlji. To je istraživanje utvrdilo da 68% obitelji korisnika socijalne pomoći s djecom predškolske dobi nedostaje novca za hranu; da 65% djece iz siromašnih obitelji živi na selu; da 62% djece predškolske dobi iz siromašnih obitelji na selu i 39% u gradu ne idu u vrtić jer im ga roditelji ne mogu platiti; da 47% djece iz siromašnih obitelji na selu nema vlastiti krevet i da skoro četvrtina siromašne djece predškolske dobi živi u kućanstvima u kojima nitko nije zaposlen. Godine 2012. U Hrvatskoj je 20,5% djece mlađe od 6 godina živjelo ispod praga relativnog siromaštva. Izraženo u apsolutnoj brojci to je oko 52.000 djece mlađe od 6 godina.

Siromaštvo na selu je hrvatska specifičnost

Kućanstva čiji su nositelji žene imaju viši rizik siromaštva od kućanstava čiji su nositelji muškarci. Siromaštvo je posebno izraženo u kućanstvima čiji su nositelji žene starije od 65 godina.

Također je utvrđeno da su kućanstva s malom djecom izrazito pogođena rizikom siromaštva. Broj takvih kućanstava se povećao od 2008. godine jer je gubitkom posla bio pogođen nemali broj mladih ljudi i ljudi srednje dobi (između 25 i 40 godina).

Kako ističe Malenica, posebna specifičnost populacije siromašnih kod nas, u usporedbi s razvijenim zapadnim društvima, jest da je ona prostorno više razmještena u seoskim negoli u gradskim sredinama. Tako je u istraživanju iz 2004.godine utvrđeno da područje visokog siromaštva obuhvaća ruralnu središnju ( središnja Hrvatska) i ruralnu istočnu regiju (Slavonija). U tim regijama je tada živjelo oko četvrtine stanovništva Hrvatske (oko 1 050 000 stanovnika), ali više od polovine siromašnih (oko 460 000 stanovnika). Situacija se u međuvremenu zasigurno nije bitnije promijenila.