Foto: FAH

ELIZABETA GOJAN i Hloverka Novak Srzić, znaju to i gledatelj i sudionici zbivanja na HRT-u, nemaju što raditi u istoj rečenici. Ali im je Goran Radman otkaz svejedno uručio u paketu, zbog gotovo identičnog verbalnog delikta.

Novak Srzić na Prisavlju je kroz godine postala sinonim za čistke i cenzuru, za provođenje stranačke (HDZ-ove, naravno) politike, za revanšizam i sukob interesa. Elizabetu Gojan, s druge strane, kolege smatraju jednom od najkvalitetnijih HRT-ovih novinarki kojoj nije manjkalo hrabrosti da se suprotstavlja svojim šefovima u borbi za medijske slobode i neovisnost javnog radiotelevizijskog servisa.

U istom košu

Iako su nepomirljive razlike između Gojan i Novak Srzić dobro poznate i Radmanu, glavni ravnatelj HRT-a ipak ih je odlučio strpati u isti koš. Nema nikakve sumnje da je Radman time zapravo povukao vješti taktički manevar; jednim potezom riješio se i zagovornice suprotstavljene političke opcije koja je protiv njega rovarila unutar kuće i HND-ove predstavnice koja mu se javno suprotstavljala.

Time je Radman u neugodnu situaciju doveo i lijevi i desni klan na HRT-u. Oni koji žele braniti Hloverku i osporavati njen otkaz, istovremeno se moraju zalagati i za prava Elizabete Gojan. I obrnuto. Pa će mnogi stoga vjerojatno tek slegnuti ramenima i cijelu priču shvatiti kao šahovski manevar: jedna naša za jednu njihovu. Poštena razmjena.

Osim što ničeg poštenog u ovoj Radmanovoj odluci nema. Čak i ako sa strane stavimo činjenicu da je besmisleno i nepravedno da itko (a posebno netko tko se bavi novinarskom profesijom) dobiva otkaz zbog javno izgovorene riječi, već i letimični pogled u prošlost otkriva da se kroz godine moglo naći i više nego dovoljno razloga i povoda da se Hloverku Novak Srzić ukloni s javnog servisa, dok se za Elizabetu Gojan ista stvar nikako ne može reći.

Povijest bolesti

No, stvar postaje jasnija ako se prisjetimo povijesti odnosa između Gojan i Radmana koji su od prvog dana bili, blago je reći, nategnuti. Gojan je Radmanu rukavicu u lice bacila kada je svog kuma Željka Rogošića imenovao za glavnog urednika Prvog programa HTV-a, otvoreno ga prozivajući za klijentelizam i tražeći Rogošićevu smjenu.

Zamjerila se Gojan Radmanu i kada je na intranetu javnog servisa objavljen poziv zaposlenicima da potpišu peticiju podrške Radmanu, koji je tada zbog nizanja afera bio na rubu smjene. Tu peticiju Gojan je u priopćenju koje je medijima uputila zajedno s predsjednicom Sindikata novinara na HRT-u Sanjom Šegedin - Miriovsky nazvala mobbingom, te "opasnim i ucjenjivačkim pritiskom na djelatnike HRT-a".

Gojan se Radmanu suprotstavljala i kad je Zoran Šprajc smijenjen s mjesta rukovoditelja Informativnog medijskog servisa (IMS) zbog neostvarivanja zacrtanih ciljeva. Gojan se tada upitala gdje je u cijeloj priči odgovornost Radmana i tadašnjeg ravnatelja programa Gorana Rotima koji su odlučili na Prisavlje implementirati IMS i postaviti Šprajca za rukovoditelja. Radman je tada reagirao tako što je Gojan prijavio Etičkom povjerenstvu HRT-a. 

Žestoko je Gojan napala Radmana i na tematskoj sjednici saborskog Odbora za medije sazvanoj nakon tragičnog samoubojstva Snježane Abdurahmanović i izvanrednog otkaza kojeg je Radman uručio njenoj prijateljici Marini Pavičić. Tada je Gojan optužila Radmana da je na HRT uveo izvanredno stanje zbog kojeg se ljudi boje i pričati, a ustvrdila je i da je zaposlio 30 novih rukovoditelja na izvanredno plaćena, a nerijetko izmišljena radna mjesta.

Kada se sve nabrojane činjenice uzmu u obzir, nepristranom promatraču nemoguće se ne zapitati je li Radman samo čekao bilo koji razlog, bez obzira koliko bezazlen, da se riješi HRT-ove novinarke koja mu je konstantno stvarala probleme. I nije li u paketu s njom otpravio i Hloverku Novak Srzić, osobu sasvim drugačijeg profesionalnog i političkog profila, samo da mu nitko ne bi mogao prigovoriti neobjektivnost.