Foto: Neja Markičević/Cropix

NAKON što je protekle subote prekinuta 72-godišnja tradicija te se novi broj Vjesnika nije moglo naći na kioscima, već samo na internetu, Sindikat novinara Hrvatske oglasio se priopćenjem u kojem poručuju kako se "Vlada mora malo više potruditi oko Vjesnika", a kojeg vam prenosimo u cijelosti:

"Vlada se mora malo više potruditi oko Vjesnika"

"Sindikat novinara Hrvatske s najvećom zabrinutošću prati što se zbiva s listom Vjesnik i s njegovim zaposlenicima. Iznenadni prestanak tiskanja novina i višemjesečnu neisplatu plaća novinarima i ostalom osoblju ne bismo očekivali niti od jednog vlasnika a kamoli od hrvatske države personificirane u Vladi RH.

Ne vidimo ozbiljan napor Vlade u pronalaženju rješenja za list koji izlazi već 72 godine i istinsko je hrvatsko kulturno dobro. Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem trebala bi ustaše i partizane ostaviti povjesničarima, a malo se više potruditi oko hrvatskog gospodarstva, a to znači i oko očuvanja poduzeća koja su u teškoćama i - što je najvažnije - spašavanja radnih mjesta.

"Politika je Vjesnik dovela u teškoće, politika ga mora i izvući iz njih"

Politika je Vjesnik dovela u teškoće, politika ga mora i izvući iz njih. Možda je to prilika da se u postupku revizije pretvorbe i privatizacije s početka devedesetih razmotre svi događaji i radnje kojima je rastočen bivši SOUR Vjesnik. Uostalom, kad se pogledaju zemljišne knjige, vidljivo je da oko poznatog Vjesnikova nebodera, zaštitnog znaka Zagreba, i njegove okolice (su)vlasnički odnosi uopće nisu riješeni. Dapače, vrlo su zamršeni s čudnim vlasnicima i tajanstvenim zabilježbama.

Argument za ukidanje Vjesnika pojedini ministri pronalaze u gubitku koji je taj list proizveo posljednjih godina, no ne pitaju se kako je i zbog čega do pada naklade pa i tih dugova došlo. Time se kod građana želi proizvesti osjećaj da je gašenje Vjesnika neminovnost, no od tih se građana istodobno krije podatak da su Vjesnikovi gubici (ukupno 14 milijuna kuna) prava sitnica u odnosu na dotacije koje Vlada neizravno i posve netransparentno daje ostalim medijima, posebno onima u vlasništvu krupnog kapitala, tolerirajući neformalne oblike angažiranja novinara koji državu (proračun i fondove) oštećuju za 70 milijuna kuna godišnje.

Suzbijanjem te sive zone u hrvatskom medijskom prostoru Vlada bi učinila puno na jačanju slobodnog novinarstva (novinari bi bili neovisniji od vlasnika), bez kojega nema niti istinske demokracije. A tjerajući izdavače da kod zapošljavanja poštuju Zakon o radu, vratila bi novinarima pravo na štrajk koje im je na ovaj način praktično dokinuto, što se najbolje vidjelo u slučaju štrajka u Večernjem listu".