Foto: Index, Hina

"Sretna je zemlja koja ima takvu omladinu.“
Josip Broz-Tito

ZNATE li koje je društveno uređenje najbolje? Pa naravno – socijalizam! Nema boljeg društvenog uređenja od socijalizma! Zašto? Pa jer se socijalizam bavi svakim čovjekom, svakim pojedincem i omogućava mu razvoj u sklopu šire društvene zajednice. Svakome, dobrom i lošem, radišnom i lijenom, stručnjaku i onom koji nema pojma – socijalizam nalazi mjesto da se taj iskaže, da izvuče ono najbolje i profesionalno i privatno od njega. Tek u socijalizmu čovjek se ostvaruje u one tri osmice – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja.

A gdje je socijalizam najbolje tekao i gdje je najviše razvije – pa u Jugoslaviji. Bila je to jedna divna zemlja, koja je pomagala svima – i onima koji su se držali tokova revolucije i onima koji su eto, malo ideološki zastranili. Svatko, ali baš svatko, pa čak i državni neprijatelji su imali tamo šansu izrasti u pune, skladne, stabilne ljude.

Karamarko u zemlji zlatnog žita

Znate li zašto je jugoslavenski grb imao klasje? Pa zato jer su svi u toj zemlji biti siti, žito se u jesen bogato previjalo opterećeno teškim zlatnim plodovima. Toliko su bila sjajna jugoslavenska polja, da si morao gledati naočalama za varenje onih par dana pred žetvu.

I u toj Jugoslaviji, a posebno Socijalističkoj Republici Hrvatskoj svaki radni čovjek, svaki drug, svaki pojedinac je imao radno mjesto. Imao je osiguran posao, a nakon nekog vremena i stan. Imao je mogućnost razviti se u punog, sjajnog pojedinca koji radi za svoju socijalističku državu, pa onda i za sebe. Za zajedništvo, za bratstvo-jedinstvo, pa onda i sve nas!

Naravno, neki su imali i malih problema sa sustavom, pa ih je trebalo prevaspitati, pardon, preodgojiti. Kaže tako biografija Tomislava Karamarka kako mu pod optužbom za kleronacionalizam tadašnje komunističke vlasti oduzimaju 1982. putovnicu. Vraćena mu je tek 1989. godine. Ali, čini se da je sustav lijepo brinuo za našeg Tomislava, kao vrijednog člana još više vrijedne jugoslavenske zajednice.

Naime, godine 1987. ta sjajna država, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, odnosno njena federalna jedinica, Socijalistička Republika Hrvatska, nalazi Tomislavu Karamarku posao – dobiva radno mjesto u Državnom arhivu kao arhivist povjesničar na odjelu za takozvani "Kaptolski depozit"! Zamislite tog divnog, plemenitog političkog sustava, koji nekom "narodnom neprijatelju“ nalazi posao u Državnom arhivu, fini, uredski posao, i to još na moguće osjetljivom mjestu.
Zamislite, nije bilo nikakvih protekcija, veza, potrebe da netko bude "provjeren“ za takvo radno mjesto – štoviše, dobio je radno mjesto, čak i na relativno osjetljivom mjestu, narodni neprijatelj, "kleronacionalist“!

Netko čini se ima problem

A sada ozbiljno. Jugoslavija nije bila nikakav raj, već totalitarna država koja je pazila na sve. Kako stvari stoje, trenutno Tomislav Karamarko ima ozbiljan problem objasniti kako to da je bio proganjan u bivšem režimu, a dobio je 1987. radno mjesto u Državnom arhivu kao arhivist povjesničar na odjelu za takozvani "Kaptolski depozit", što tada nije bilo baš za svakoga, a posebno ne proganjane.
Ljudi koji su tada imali optužbu za nacionalizam – vrlo teško su dobivali osjetljivije poslove, imao sam osobno priliku čuti vrlo tužnih priča ljudi koji radi verbalnog delikta nisu smjeli raditi u struci niti na bilo kojim iole osjetljivijim poslovima – i kada čujete kako je bivša država uništavala ljudima snove i živote, zgadi vam se i Jugoslavija i socijalizam i cijela priča oko toga. Posla za sve nije ni bilo, dobar dio sela po Zagori je bilo prazno, djeca kod bake i djeda, roditelji u Njemačkoj, na "privremenom radu“ kako se tada zvalo.

A upravo u tom nenarodnom, jugoslavenskom, komunističkom, totalitarnom, petokraka režimu Tomislav Karamarko, veliki borac protiv svega toga dobiva fino, ugodno i mjestom osjetljivo namještenje! Državni arhiv! Mogućnost pristupa papirima, puno toga…

Dobro, može se reći, i drugi su dobivali poslove – Budiša je dobio posao u NSK, ali Dražen Budiša je i javno rekao kako je to bilo – pomogao mu je osobno Stipe Šuvar, koje je kada su se drugovi rukovodioci iz NSK "pohvalili“ da eto nisu zaposlili Dražena Budišu rekao: "Zašto ne?“. Pa je samo za Budišu otvoren novi natječaj.

Kleronacionalist - čuvar Kaptolskog depozita u socijalizmu

Svjedočeći 2012. godine na suđenju politologu Darku Petričiću, kojega je Mesić tužio za klevetu zbog izjave da je njegovu kampanju financirala albanska mafija, Tomislava Karamarka iznerviralo je Petričićevo pitanje je li radio u UDBA-i.

Karamarko je rekao doslovno: "Ma dajte, molim Vas. Nemojte se baviti izmišljotinama. Ja sam od 1982. kao student ostao bez putovnice zbog kleronacionalizma."

Dakle, netko optužen 1982. zbog kleronacionalizma 1987. dolazi raditi u Državni arhiv na odjel za takozvani "Kaptolski depozit"! Znate li što je tamo? Prenosimo sa stranica Državnog arhiva:
"Odjel Nadbiskupijskoga arhiva u Zagrebu činio je do kraja 2010., zajedno sa sadašnjim Odjelom Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije jedinstveni Odjel (Depozit) Zagrebačke nadbiskupije Hrvatskoga državnog arhiva, koji svoj početak ima u 1914. godini kada je Zagrebačka nadbiskupija sklopila ugovor sa Zemaljskom vladom o pohrani arhiva Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga u tadašnji Kraljevski zemaljski arhiv. Ugovor se dosada obnavljao tri puta (1966., 1984. i 1996.). Važećim ugovorom iz 1996. godine Zagrebačka nadbiskupija predala je u pohranu Hrvatskom državnom arhivu svoje arhivsko i knjižno gradivo (Zagrebačka nadbiskupija 1134–1945, Zagrebački kaptol 1181–1945, Čazmanski kaptol 1232–1945. i Prebendarski zbor zagrebački 1777–1945. te Metropolitanska knjižnica)."

Dobro, 1987. tamo vjerojatno nisu bili vrlo zanimljivi i vrlo osjetljivi podaci Kaptola o radu do 1945., no ipak – Karamarko duguje neka objašnjenja. Ili režim nije bio represivan, ili Karamarko nije bio neprijatelj režima.

U najmanju ruku licemjerno za čovjeka koji politiku bazira na borbi protiv "crvenih".