Foto: BBC News

ŽESTOKI sukobi suprotstavili su u nedjelju snage sirijskog režima i džihadiste IS-a nakon što je ta skupina preuzela kontrolu nad nekoliko sektora u Palmiri, gdje se nalaze ruševine antičkog grada, javlja Sirijski opservatorij za ljudska prava.

Po toj nevladinoj organizaciji, džihadisti i provladine snage pokušale su osvojiti teren ispaljujući granate s jedne i druge strane.

IS je u subotu preuzeo nadzor nad većim dijelom sjevera Palmire gdje su se odvijali intenzivni sukobi s lojalnim snagama. Po Opservatoriju, poginulo je najmanje 29 osoba među džihadistima a 47 među pripadnicima vladinih snaga.

Većina monumentalnih ruševina nalazi se na jugozapadu grada. Radi se o jednom od najvažnijih kulturnih središta u antičkom svijetu, upisanom u svjetsku baštinu čovječanstva UNESCO-a.

Guverner pokrajine Homs Talal al-Barazi kazao je u subotu navečer da su vladine snage blokirale napredovanje IS-a u Palmiri te da su džihadisti zatražili slanje pojačanja iz njihova uporišta u Raki i Deir Ezoru.

"Pripremili smo potrebne mjere da se zajamči humanitarna podrška predviđajući masovni egzodus iz grada", dodao je on, procjenjujući da u njemu ima 70.000 stanovnika, .

No, u nešto kasnije stižu bolje vijesti. Militanti Islamske države (IS) povukli su se iz dijelova povijesnog grada Palmire koje su zauzeli u subotu, objavili su sirijski dužnosnik i Sirijski opservatorij za ljudska prava u nedjelju.

Maamoun Abdulkarim, vladin dužnosnik zadužen za starine, rekao je da je sirijska vojska preuzela kontrolu nad cijelim gradom i da su drevne građevine na jugozapadu neoštećene.

Napad džihadista na taj grad poznat i kao Tadmur izazvao je bojazan da bi njegove drevne građevine pod zaštitom UNESCO-a mogle doživjeti istu sudbinu kao i one koje je ta radikalna skupina uništila u Iraku.

Opservatorij je objavio da su se borci IS-a povukli iz sjevernog dijela grada, ali da i dalje drže selo sjeverno od Palmire.

BBC: Palmira zauzima važno mjesto u povijesti Bliskog istoka

Palmira je zadnje mjesto na kojemu bi bilo tko očekivao šumu kamenih stupova i lukova. Putnici iz 17. i 18. stoljeća svaki su put bili ponovno oduševljeni onim što su vidjeli - prostranim poljem ruševina usred sirijske pustinje, negdje na pola puta između sredozemne obale i doline Eufrata.

Posjetiteljima je, međutim, glavni razlog razvoja i napretka toga mjesta odmah vidljiv - drevna Palmira nalazi se na rubu oaze datuljinih palmi i vrtova. Smještena je na izvoru vode i na trgovačkom putu s istoka, a samo joj ime kazuje da palme i dalje dominiraju krajem.

Za grad na tako izoliranoj lokaciji, Palmira zauzima važno mjesto u povijesti Bliskog istoka.

Od skromnih početaka u prvom stoljeću prije Krista Palmira je postupno dobivala na važnosti pod vlašću Rima dok u trećem stoljeću gradski vladari nisu izazvali rimsku vlast i stvorili vlastito carstvo od Turske do Egipta.

Priča o kraljici Zenobiji koja se borila protiv rimskog cara Aurelija dobro je poznata. Manje se zna da je Palmira ratovala s još jednim velikim carstvom, onim Sasanidskih Perzijanaca. Sredinom trećeg stoljeća kad su Sasanidi napali Rimsko Carstvo i zarobili cara Valerijana, upravo Palmirci su ih porazili i potisnuli natrag preko Eufrata. Nekoliko desetljeća nakon toga Rim je bio prisiljen oslanjati se na palmirsku vlast kako bi obnovio svoj utjecaj na istoku.

Palmira je veliko bliskoistočno postignuće, grad kao nijedan drugi u Rimskom Carstvu, jedinstven s umjetničkog i kulturnog aspekta. U drugim gradovima glavnu su riječ vodile političke elite, dok je u Palmiri najvažniji bio stalež trgovaca. Njihovim vojnicima specijalnost je bila zaštita trgovačkih karavana kroz pustinju.

Poput Venecije, Palmira je stvorila golemu trgovačku mrežu, no u ovom je slučaju pustinja bilo njezino more, a deve njezini brodovi.

Bogatstvo stečeno trgovanjem s istokom Palmira je uložila u impresivne arhitektonske projekte u gradu.

Dobro očuvani ostaci svetišta palmirskim bogovima (Belov hram), široka ulica s kolonadama i kazalište i danas su očuvani. Arheološke iskopine ukazuju na nekad živu bliskoistočnu kulturu s upečatljivim vlastitim identitetom.

Palmirani su svoje monumentalne zgrade ponosno ukrašavali vlastitim semitskim pismom i jezikom umjesto da se oslanjaju na grčki i latinski - norme ondašnjeg antičkog svijeta.

Palmira je razvila vlastiti umjetnički stil, svoju klasičnu arhitekturu. Ukrasi na zgradama i način odijevanja govore o širokoj povezanosti s istokom i zapadom. Bila je to u ono doba kozmopolitska kultura.

No o Palmiri se još uvijek zna relativno malo. Iskopan je samo djelić gradskog prostora. Većina još uvijek leži tek nešto ispod površine, a ne u dubokim slojevima, zbog čega je gotovo nadohvat ruku pljačkašima.

Poput drugih sirijskih mjesta i Palmira je bila pljačkana u povijesti, no s obzirom na ponašanje Islamske države u Iraku postoji opravdana bojazan od sustavnog uništenja padne li Palmira u njezine ruke.

Ako se to dogodi, važno poglavlje bliskoistočne povijesti i kulture postat će još jednom žrtvom tragičnog sukoba u Siriji.