DEJAN LJUBIČIĆ (27) stigao je u Dinamo ovog ljeta kao jedno od većih imena nakon čistke Zvonimira Bobana i rekonstrukcije momčadi. Igrač s pedigreom igranja u austrijskoj ligi kroz bečki Rapid i nastupima u njemačkoj prvoj i drugoj Bundesligi kroz Köln, u najboljim je igračkim godinama stigao u SHNL kao jedan od predvodnika nove momčadi s novim trenerom Marijom Kovačevićem.

Ljubičić je 187 centimetara visok veznjak rođen u Beču. Nogometnu karijeru započeo je u Rapidu, za koji je odigrao 131 utakmicu, zabio osam i namjestio deset golova. Köln ga je 2021. doveo kao slobodnog igrača, a u njegovom je dresu odradio 120 nastupa. Zabio je 16 i asistirao za osam golova.

Protekle sezone bio je važan dio momčadi koja je osvojila drugu njemačku ligu, dok je u prošlosti skupio 83 nastupa u Bundesligi. Iako ima hrvatske korijene, opredijelio se, za razliku od brata Roberta, nastupati za Austriju, za koju je zaigrao devet puta. 

Ljubičić je dao intervju za Index

Za sada je jedan od standardnih igrača u novoj sezoni te je nastupio u svih šest Dinamovih utakmica u SHNL-u, dok je jedinu poštedu dobio u Hrvatskom kupu protiv imenjaka iz Predavca. U statističku rubriku upisao se jednom, u utakmici protiv Rijeke na Rujevici, kada je sjajnom prizemnom loptom asistirao za Diona Drenu Belju, koji je tada zabio prvi gol na utakmici u pobjedi 2:0.

Kovačević ga je u svojem 4-3-3/4-2-3-1 sustavu pretežito koristio na poziciji desne osmice, na kojoj Ljubičić ima obaveze "box to box" igrača, s odgovarajućim defenzivnim i napadačkim zadacima. O dobrom startu sezone, porazu protiv Gorice, nadolazećem derbiju s Hajdukom i drugim detaljima iz svoje karijere Ljubičić je govorio u Indexovom Intervjuu tjedna.

"Bit će mi veliki šok igrati u SHNL-u zbog stadiona, ali ja sam došao ovdje vratiti trofeje na Maksimir", rekli ste na predstavljanju. Imate iza sebe šest SHNL utakmica, osim Maksimira igrali ste u Varaždinu, na Rujevici, u Osijeku. Je li bilo tog šoka o kojem ste pričali, kako ste se prilagodili?

Stadioni na kojima smo na početku igrali nisu bili loši. Osijek ima dobar stadion, Rijeka... To mi se sve svidjelo, nije ništa bilo užasno. Naš stadion je takav kakav je, ali travnjak je jako dobar.

Pred vama su još gostovanja u Gorici, Koprivnici, Istri i Vukovaru koja niste iskusili, bili ste u Predavcu na malo opuštenijoj kup utakmici.

Drugačije je, pogotovo kup utakmica. U Njemačkoj sam naviknuo igrati protiv drugoligaša i trećeligaša, to je atmosfera kao u prvoj ligi. Ali i ovo je interesantno, a najvažnije je da smo mi pobijedili.

Poljudska atmosfera vam, vjerujem, neće biti strana.

Čuo sam da je tamo ekstra atmosfera, ali nisam ovdje zbog stadiona. Došao sam pobjeđivati s Dinamom, da vratimo titulu u Zagreb. To mi je najvažnije.

Kako taj početak izgleda iz vaše perspektive? Krenuli ste sjajno, pobjede u prve četiri utakmice, a i protiv Varaždina se nema previše za zamjeriti unatoč remiju. Što se dogodilo protiv Gorice?

Mi smo u svakoj utakmici imali po poluvrijeme gdje smo odigrali odlično, a onda poluvrijeme u kojem nismo odigrali kao što smo očekivali od sebe. Moramo naći ritam, kada sačuvati loptu, kada pritisnuti. Onda je došla zadnja utakmica, dogodilo se to da nije ništa funkcioniralo. Nismo radili ono što smo trenirali cijeli tjedan, ono što nam je govorio trener Kovačević.

Bez energije, bez želje, bez toga da ćemo dati sve od sebe da pobijedimo. Ušli smo u utakmicu tako da smo još prije nje razmišljali: "Dobit ćemo to lagano." To nije bilo tako zato što je Gorica dala svoj maksimum, i ja im čestitam na tome.

Složili biste se s time da pristup nije bio dobar?

Da, ako bih nešto istaknuo iz toga, to je energija. Nedostajala nam je, možda smo na neke 50/50 lopte razmišljali: "OK, nećemo ići na njih." Baš nam je to falilo, da smo imali energiju dobili bismo utakmicu.

Trener je nakon utakmice rekao da je trening bio dobar, da nije očekivao tako nešto.

Na treningu je kvaliteta velika, teško je dobiti kad igramo međusobne utakmice. Svatko želi igrati, tako da nam se ovo ne smije događati protiv Gorice. Treba nam puno više energije.

Hvalilo se i trenera Carevića, govorilo se da su vam njegove prilagodbe dosta otežale situaciju.  Možete li i tome pripisati tmurno prvo poluvrijeme, u kojem Dinamo osim one vaše šanse nije previše napravio?

OK, Gorica je to odlično radila. Uz to, bacali su se, kad smo dobili crveni karton počeli su igrati na vrijeme da se ta utakmica završi. Bili su agresivni, došli su na Maksimir, htjeli iznenaditi i uspjeli su.

Smatrate li odugovlačenja sportskim dijelom igre ili je to bilo previše za Vaš ukus?

Iskreno, prvi put u karijeri sam doživio da to tako dugo traje, da je sudac tek oko 80. minute dao žuti karton vrataru. Ali nema veze, čestitam Gorici, znam da bih i ja da igram protiv bolje ekipe radio svašta da uzmem tri boda.

Kako vam odgovara uloga desne osmice? Djeluje da ste pravi box-to-box igrač. Često sudjelujete i u napadu.

Došao sam u novu ekipu. Igram na desnoj strani, Kovačević mi daje šansu, moram puno više pokazati. Pokazao sam u nekim utakmicama, prvenstveno protiv Rijeke, a onda sam imao faze u kojima nisam dobro igrao. Bitno mi je ući u ritam, onda znam da mogu puno više. Na meni je da treniram i pokazujem se treneru, konkurencija je velika. Došao sam igrati.

U prijateljskim utakmicama bili ste raspucani, čekamo prvijenac u službenim nastupima.

Na pripremama sam dobro igrao, zabijao golove. Znate kako je to, kad imate golove i asistencije, odmah vam se manje gledaju druge pogreške. Sad mi nedostaje ta statistika. Mogu reći da nisam još u top formi, ali radim na tome da budem ono što Dinamo od mene očekuje i da budem lider.

Slijedi vam utakmica s Hajdukom u najvažnijem mogućem trenutku. Pozitivan rezultat na Poljudu mogao bi vam usmjeriti sezonu prije početka Europe, a i za odvajanje u SHNL-u. Vidite li je kao susret koji morate dobiti?

Derbi je uvijek bitan, neovisno na kojem si mjestu. Ako smo mi na primjer zadnji, a Hajduk prvi i dalje je to derbi, nikad ne možeš reći kako će na kraju biti. Sad smo mi prvi, Hajduk drugi, interesantno je ljudima, i to ne samo u Hrvatskoj.

Važno je pokazati energiju, uvjeren sam da ćemo uzeti tri boda ako to pokažemo. Dosta naših igrača je naviklo na tu atmosferu, igrali su po velikim klubovima i mislim da to neće biti problem. Naglašavam, energija i želja koja nam je nedostajala protiv Gorice će biti ključna.

Pristup ne bi trebao biti problem u derbiju.

Tako je. Hajduk igra isto dobar nogomet, nisam puno gledao, ali po onome što sam vidio vjerujem da će biti interesantno i da ćemo uzeti tri boda.

Vjerujem da ste već odradili dio pripreme za Hajduk i način na koji Gonzalo Garcia igra. Što nam možete reći o njima da bi se moglo izdvojiti?

Nismo još gledali analize, ali po mom dojmu dobri su na lopti, vole je čuvati. Bitno je da budemo čvrsti u duelima, da idemo u presing, da oduzmemo loptu i budemo s njom mirni.

Na Poljudu ćete sigurno imati veliku podršku BBB-a. Igrali ste u Njemačkoj pred punim stadionima, ali kakav su dojam oni ostavili na vas?

Odlična atmosfera, baš je glasna bez obzira na konstrukciju stadiona. Prijatelji su mi dolazili na utakmice i posebno su to istaknuli. Mislim da bi s modernim stadionom to bilo fascinantno. Ovim putem zahvaljujem navijačima na podršci. Iako nismo bili pravi u zadnjoj utakmici, nadam se da će nastaviti s takvom podrškom.

Rekli ste da vas je Zvonimir Boban brzo uvjerio na prelazak u Dinamo. Kako je reagirao brat Robert?

Čujem se dosta s njime, imao sam i druge ponude pa sam pitao za njegovo mišljenje. Kad sam bio sto posto siguran da hoću u Dinamo, javio sam mu se i rekao: "Robo, idem u Dinamo, nastavit ću tamo gdje si ti bio." Bilo mu je baš drago, rekao mi je sve najbolje o klubu, ništa negativno. Rekao je: "Osjetit ćeš kad zaigraš za Dinamo koliko je to velik klub."

Iako ste obojica igrali za Rapid, a sada i Dinamo, nikad niste igrali zajedno na terenu za istu momčad. Je li vam to želja?

Volio bih. Robo je imao dobre utakmice u Dinamu, igrao je na poziciji na kojoj nije htio igrati, a svejedno je bio dobar. Velika mi je to želja.

Vijest ste morali priopćiti i roditeljima, koji su prošli tešku životnu priču i preselili u Beč zbog rata. Je li im bilo drago što stižete u Zagreb?

Tata nam je uvijek govorio da je Dinamo velik klub. Tako smo i postali navijači, uvijek smo pamtili Dinamo, to je bio jedini klub u kojem smo željeli igrati ako odemo u Hrvatsku.

Je li vam takva poslijeratna situacija utjecala na odrastanje, iako se, vjerujem, znalo u kojem ćete smjeru ići? Prošli ste omladinski pogon Rapida, mlade selekcije austrijske reprezentacije…

Robert i ja odrasli smo u desetom "becirku" u Beču. Tamo su svi navijali za Austriju Beč. Počeli smo igrati u Favoritner AC-u, voljeli smo nogomet, bili cijeli dan vani. Uvijek nam je bio cilj postati profesionalci. Otišli smo u Rapid, ja sam došao do prve momčadi, a i Robo se okolnim putem vratio u Rapid.

Kako je bilo odrastati s Robertom, jeste li kao braća bili rivali ili ste se držali skupa?

Većinom smo se držali skupa, bili smo rivali na terenu. Privatno smo najbolji prijatelji.

Za kraj, spomenuli ste da se želite vratiti u austrijsku reprezentaciju. Vjerujete li da ste na dobrom putu, sada slijede i utakmice u Europi, prilika da se pokažete na međunarodnoj sceni.

To je isto jedan razlog zbog kojeg sam došao u Dinamo. Klub igra velike utakmice protiv europskih protivnika, možeš se pokazati. Sada sam bio na pretpozivu, sve je na meni. Moram pokazati svojim igrama da "moram" biti pozvan.