Foto: Drago Sopta (Cropix)

DA JE Velimir Zajec u svega nekoliko mjeseci za kormilom zagrebačkog kluba u Maksimir donio dosta dobra uopće nije sporno. Zeko je u vrlo kratko vrijeme postao ljubimac navijača, a isti su pak po prvi put nakon dugo vremena skandirali jednom treneru Modrih. Još od vremena Josipa Kuže...

> Pogledajte Mamićeve akrobacije: Od Zajeca i Sammira do novog obračuna s novinarima

> Zajec je bio prijetnja za Zdravka Mamića

> Mađarski mediji: Kaos na Maksimiru, Dinamo pred Gyor smijenio trenera

> Zajec: Nažalost, moj pokušaj stvaranja nogometne igre nije bio prihvaćen

Svakako pozitivna stvar je, iako mnogi dvoje o pravim razlozima istih, i djelomično suzbijanje moći Mamića, koji su praktički istjerani iz kadrovskih i taktičkih planiranja ususret i tijekom službenih utakmica. Zoran Mamić tako nije bio ni na klupi neke utakmice iako je već tradicionalno bilo gledati ga kako se razmahuje trenerskim gestama za vrijeme dvoboja.

Zeko doveo Rukija

Ako se transfer Ante Rukavine u Dinamo može nazvati pogotkom, onda svakako veliki plus zaslužuje i dojučerašnji trener Modrih, koji je zbog svog velikog utjecaja u Grčkoj imao glavnu riječ u pregovorima i dovođenju nekada iznimno talentiranog napadača Šibenika. Rukavina će vjerojatno biti dostojna zamjena za Mandžukića i u tom svjetlu može se reći kako je Zajec oplemenio napad Dinama za neka buduća vremena. Pogotovo što se na Rukavini još može i zaraditi.

Na koncu pod Velimirom Zajecom proigrala je i najosporavanija igračka vrijednost, Brazilac Sammir, koji ove sezone zaista djeluje preporođeno. Zeko je Sammira gurnuo iza dva napadača, gdje se ovaj snašao upravo izvanredno. I sam je igrač priznao da je za njegov procvat zaslužan trener. Taj vječni talent Modrih prošlih se godina gubio na lijevom krilu ili na mjestu zadnjeg veznog, a dobre partije stizale bi svakih pet utakmica. Sada se Brazilac ipak ustalio u kvaliteti svojih izvedbi na terenu.

Velike oscilacije i taktička nedorečenost

U svakom slučaju, koliko god Dinamo imao nevjerojatne padove na početku sezone, ne može se reći da su Modri pod Zajecom igrali loše. Bilo je tu i dobrih partija, štoviše, vrlo dobrih, međutim oscilacije su jednostavno bile nevjerojatne. Nepojmljivo je da jedna ekipa može jednu utakmicu odigrati kako spada, a drugu katastrofalno, a pogotovo kada se to odnosi na još kraće vremenske periode, poput poluvremena utakmice.

S druge strane, nazovimo je tako, era Velimira Zajeca ima, naravno, i negativne konotacije. Prije svega, vidljivo je kako Zajec nije iskusni trenerski taktičar. Naime, niti jednu utakmicu nije počeo s istom postavom, a u najvažnijim utakmicama često bi posezao za privremenim i gotovo neshvatljivim rješenjima, poput guranja Ettoa u vezni red. Slabo je Zeko i odabirao koga i kako mijenjati, što u globalu čini sliku trenera koji reagira spontano bez ikakvog reda i plana, što mu je zamjerao i Zdravko Mamić.

Odlazak u Tiranu najveća zamjerka

Možda najveća zamjerka koja se može uputiti Zajecu jest odlazak u Tiranu na skautiranje potencijalnog protivnika, dok je njegova momčad u grču branila stečenu prednost iz Zagreba. Bio je Dinamo na rubu ispadanja i samo je sreća Modre ostavila u natjecanju. Takvo što jednostavno je neoprostivo, a nije ni čudo što je takva njegova odluka rezultirala opuštanjem kod igrača.

Da rezimiramo. Ništa što je Zajec učinio ili nije učinio nije pravi i jedini precizni razlog ovogodišnjih Dinamovih partija. Zagrebačka momčad je prepuna limitiranih igrača i morao je Maminho znati da ne može dovijeka prodavati. Ova ekipa ne može bolje i najveća je pogreška tražiti čudotvorca iz inozemstva, umjesto opredijeliti se za strpljivi rad.