Foto: Getty images

DAVOR ŠUKER novi je stari predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, a iako se nekom autsajderu na prvi pogled to može činiti kao sasvim normalna pa i velika stvar (nekadašnji najbolji promotor Hrvatske u svijetu kreće u svoj drugi uspješni mandat), to ocrtava svu korumpiranost i jad društva kauboja u kojem živimo.

Bio je srpanj 2015. kad su Dinamo i Hajduk igrali derbi pred gotovo trideset tisuća ljudi, a krcati Maksimir slavio USKOK-ovo zatvaranje Zdravka Mamića. Činilo se kako stižu nova i bolja vremena, a vjerojatno nije bilo osobe kojoj po završetku tog susreta glavom nije odzvonilo "natrag više jednostavno nema". Iako ovo nije tekst o Zdravku Mamiću, nego o Davoru Šukeru i sasvim je nebitno je li ovaj i dalje njegov poltron ili se usputno odmetnuo, poanta je ista - baš ništa nije se promijenilo. Hrvatski nogomet i dalje je talac nekolicine ljude i nakon novih izbora u HNS-u opet najveći gubitnik.

Zašto se stado poslušnika tako jeftino prodaje?

Većina nas bila je dovoljno naivna da povjeruje kako stižu bolja vremena, a ne da ona nisu bolja, nego su svakim danom sve gora. Dok se prvoligaši valjaju u infrastrukturnoj i financijskoj kaljuži, a reprezentativci naočigled svih muljaju po sudovima, nogometna vrhuška prestala je skrivati i prijezir kojim gleda hrvatski puk, a kamoli ono što radi. U svemu tome, Davor Šuker tvorevina je egocentrizma kakva je gotovo nezabilježena na ovim prostorima. Za razliku od Zdravka Mamića koji je konstantno imao potrebu uvjeriti javnost da radi dobre i velike stvari te da ga ruše samo mrzitelji svega hrvatskog, Šukera to ni najmanje ne zanima.

S mravima koje on svojim luksuznim cipelama gazi nema se što komunicirati. Oni mogu kmečati koliko ih volja, ali to njega ne dira ni najmanje. Šuker nema nikakvu potrebu opravdavati ni objašnjavati svoje postupke i to je ono što je najtragičnije i najopasnije. Čovjek se s pravom treba zapitati u kakvom to društvu živimo kad predsjednik HNS-a koji većinu godine putuje po svijetu nezainteresiran za ovdašnja događanja i s kojim ne postoji dijalog, ne samo da je ponovno izabran, nego je uza sve napore bio i jedini kandidat.

Zašto se to stado poslušnika tako jeftino prodaje i zašto smo dozvolili da si čelni ljudi HNS-a podignu takav bedem oko sebe, pitanja su na koja ćemo još dugo tražiti odgovor. Dovoljno je vidjeti izjave nekolicine istaknutih političara da bi se shvatilo da su oni danas po svemu NEDODIRLJIVI. Iza Davora Šukera toliko je kretenskih afera i nezamislivih verbalnih ispada da se o tome može napisati knjiga, a oporba je i dalje ne može pronaći bilo kakav instrument da ga sruši. Nažalost, ali to je današnji presjek Hrvatske, politički i društveni.

Otići će tek kad isišu sve što mogu iz hrvatskog nogometa

Aktualni predsjednik nogometnog saveza čovjek je koji je veličao ustaškog poglavnika Antu Pavelića koji se družio sa zagrebačkim podzemljem i kojeg se povezivalo s Antom Šapinom. Čovjek je to koji apstrahira medije i navijače te sramoti sebe i Savez gdje mu se pruži prilika. Šuker od prvog dana nije skrivao kako mu je jedini cilj preko HNS-a ući u Izvršni odbor Uefe i posljednje je četiri godine trošio novac kako mu se prohtjelo, a koliko je istovremeno bio osjetljiv na njega govori podatak da se za vrijeme Mamićeva uhićenja koji je potresao Hrvatsku odmarao na Tajlandu.

I nakon današnjeg dana neki će se tješiti kako su riječki naslov prvaka, suđenje Zdravku Mamiću ili pojava Darija Šimića kao zapaženog oporbenjaka jednoumlju pokazatelji da stvari idu nabolje i da im se kraj bliži, ali vrijeme je da se prestanemo lagati. Svakim danom sve je jasnije kako će ovi ljudi otići tek kad isišu sve što se iz hrvatskog nogometa isisati može. Sve ovo što imamo priliku gledati samo je loše ušminkana pozornica koju su vrijeme i afere toliko brutalno ogoljele da je više nema smisla ni lickati.

Nešto slično Maksimiru koji je tako najbolji simbol hrvatskog nogometa posljednjeg desetljeća...