Foto: NFL

LJUBITELJI NFL-a napokon su došli na svoje. Nakon nekoliko mjeseci teških pregovora, lockout je napokon okončan. To razdoblje neizvjesnosti moglo bi se u velikoj mjeri odraziti na uigranost nekih momčadi koje su mijenjale puno igrača, a nedostatak trening kampova najviše je zapravo pogodio novajlije u ligi kojima je uskraćena mogućnost da u nekom normalnom vremenskom periodu nauče playbook svoje momčadi. I prijelazni rok je bio turbulentan i kondenziran, jer momčadi nisu znale hoće li imati cap za sklapanje momčadi, pa su se odluke morale donositi hitro i bez gledanja u retrovizor. No to je sad već iza nas, što je napravljeno napravljeno je, i sve je spremno za početak još jedne spektakularne sezone.

AFC East

Pregled nove sezone počinjemo s divizijom AFC East u kojoj bi se bitka za prvo mjesto trebala voditi između New England Patriotsa i New York Jetsa. Ove dvije momčadi tradicionalni su rivali, ali je to suparništvo dobilo novu dimenziju otkad je prije dvije godine kormilo Jetsa preuzeo Rex Ryan koji je svojim osebujnim i pomalo arogantnim stilom privukao dosta medijske pozornosti na svoju ekipu, ali time stavio i veliki teret na leđa svojih igrača. Ostale dvije momčadi, Miami Dolphins i Buffalo Bills, pokušat će izboriti pokoju pobjedu, ali teško da mogu ozbiljno kandidirati za play off.

New England Patriots

Što reći za Patriotse? Momčad je to koja može učiniti tisući rošada u rosteru bez da se to odrazi na rezultate, jer su uistinu bitna samo dvojica - Bill Belichick i Tom Brady. Prvi je trener koji je stvorio dinastiju Patriotsa, sa tri osvojena naslova u prošloj dekadi, te slovi za najboljeg trenera lige koji je uvijek sposoban smisliti nešto novo da iznenadi suparnike. Belichick već godinama uporno  pokušava dokazati da nisu bitni igrači i zvijezde, već sistem unutar kojeg svatko treba naći svoje mjesto. Naravno, to bi bilo prilično teško dokazivo da quarterback njegove momčadi nije Tom Brady. Bradyja ne morate voljeti, kao što ga mnogi u ligi i ne vole zamjerajući mu da je zanovijetalo koje je od sudaca bolje zaštićeno nego
bengalski tigar, ali mu se mora priznati da je jedan od najboljih, ako ne i najbolji na svojoj poziciji.

Prošla sezona bila je statistički sjajna za Bradyja, koji je ima čak 36 touchdownova i samo 4 presječena dodavanja, ali se ponovno pojavio problem koji ih već godinama muči - dominacija tijekom regularnog dijela sezone, a onda brzi poraz u doigravanju. Dogodilo im se to prije dvije godine od Ravensa, a prošle godine upravo od najvećih "neprijatelja" Jetsa. Zbog toga su Patriotsi tijekom prijelaznog roka bili malo aktivnije nego inače, te su doveli dva velika, iskusna, ali i vrlo kontroverzna igrača - Chada Ochocincoa i Alberta Hayneswortha. Obojica su vrlo svojeglavi igrači koji baš ne trpe autoritet, ali ako itko zna kako izaći na kraj sa zvijezdama onda to zna Belichick. Igračke kvalitete nisu sporne, a za Patriotse je najvažnije samo to da obojica začepe usta - Ochocinco kako bi napokon prestao blebetati, a Haynesworth kako bi napokon prestao žderati.

Što se napada tiče, sve je prilično slično kao i lani. Dvojac mladih running backova, Danny Woodhead i BenJarvus Green-Ellis, prošle sezone je igrao neočekivano dobro, a ove godine se od njih očekuje da to ponove, jer bi u protivnom napad mogao biti jednodimenzionalan. Ergela wide receivera izgleda solidno - Bradyjev "najbolji prijatelj" Wes Welker u potpunosti se oporavio od ozljede koljena, tu su pouzdani Deion Branch i Julian Edelman, dok bi iz Bengalsa pridošli Ochocinco trebao dobiti rolu koju je nekad imao Randy Moss. Dva velika Bradyjeva aduta i ove godine će biti mladi tight endovi Rob Gronkowski i Aaron Hernandez, koji su prošle godine bili noćna mora za obrane u red zoneu, kombiniravši čak 16 touchdownova.

Kad je u pitanju obrana, najveća promjena je prelazak sa sistema 3-4 na 4-3, što bi trebalo popraviti poraznu lanjsku statistiku za Patriotse, koji su bili najgori u ligi u sprječavanju third down konverzije. Dolazak Hayneswortha će podebljati defenzivnu liniju predvođenu Vinceom Wilforkom, te bi bolji pass rush trebao ublažiti boljke u obrani od dodavanja što je bila rak rana Patriotsa. Secondary je doživio jednu veliku promjenu, kada se Belichick pri završnom rezanju rostera pomalo neočekivano odlučio riješiti usluga iskusnog safetyja Brandona Meriweathera. Međutim, to pomlađivanje obrane proces je koji u Patriotsima traje već dvije godine, a mladi Patrick Chung i Sergio Brown naprosto su nadigrali Meriweathera u predsezoni i dvojbe za trenera nije bilo. Mladosti ne nedostaje ni na poziciji linebackera, gdje se iskustvom mogu pohvaliti samo Rob Ninkovich i Jerod Mayo.

New York Jets

Jetse će ove godine zadovoljiti samo jedan rezultat, a to je Superbowl. Sve ostalo bit će pušiona, ali za tako visoku (i nerealnu) ljestvicu očekivanja sami su so krivi. Trener Ryan je pred dvije godine preuzeo momčad i odmah objavio kako su daleko najbolji u ligi i da idu do kraja. Snimali su se dokumentarci, "trash talkalo" se na sve strane, da bi na kraju samo pukom srećom ušli u play off. Međutim, u doigravanju su pokazali zube i došli do konferencijskog finala, što su zatim ponovili i prošle godine. Ryan i dalje stoji pri svojim riječima, i ove godine nema izlika.

Najveća prepreka na tom putu mogao bi biti QB Mark Sanchez, koji iza sebe ima dvije sezone sjajnih rezultata, ali ne i bajnu statistiku. Dojam je da Sanchez posjeduje talent, ali da je on istovremeno krajnje limitiran. Stoga je pred njim sezona u kojoj mora dokazati da je on taj koji može nositi momčad, a ne obrnuto, kako je bio slučaj dosad. Jedan veliki upitnik predstavljat će skupina wide receivera, koja je malo promijenjena u odnosu na lanjsku sezonu. Provjereni Santonio Holmes je ostao, te bi trebao biti prva Sanchezova opcija. Braylon Edwards otišao je u San Francisco, a umjesto njega dovedeni su prekaljeni Derrick Mason iz Ravensa te Plaxico Burress, koji ima sve potrebne atribute da bude jedan  od dominantnijih igrača lige, osim glave. Naime, gospodin Burress tu i tamo voli pištoljem propucati vlastitu nogu, a suigrače će tijekom putovanja moći zabavljati i anegdotama iz zatvora u kojem je proveo zadnje dvije godine. Prokušana opcija za Sancheza bit će i mladi TE Dustin Keller, koji raste iz godine u godinu. Međutim, čini se kako hvatačkoj grupi općenito nedostaje brzine i eksplozije. Stoga bi se napad trebao prvenstveno oslanjati na ground and pound igru, što je bio i temelj dosadašnjih uspjeha Jetsa. Od mladog RB-a Shonna Greena prošle se godine očekivala eksplozija, da bi tijekom sezone pao u sjenu legendarnog LaDainiana Tomlinsona. Ove bi godine Greene trebao ipak voditi glavnu riječ, jer je LT-jevom tanku sve manje goriva.

Prema tome, opći uspjeh momčadi ovisiti će o tome hoće li napad uspjeti napraviti korak naprijed. Obrana bi kao i dosad, trebala biti jedna od najopasnijih u ligi. Jedina relativno slaba točka je defenzivna linija koja nije sposobna generirati pass rush sama od sebe, ali defenzivni mastermind Rex Ryan tu je boljku dosad uspješno maskirao nenormalno kompliciranim i originalnim blitz shemama. Naravno, često "blicanje" sa sobom nosi i određene rizike jer bekove ostavlja u jedan na jedan situacijama, ali si to Ryan može priuštiti jer ima možda i najbolji tandem cornerbackova u ligi. Riječ je, naravno, o jedinstvenom Darrelleu Revisu koji najbolje protivniče hvatače isključuje iz utakmice kao HEP neplatiše kad im ponestane para, a društvo mu pravi odlični Antonio Cromartie. Ukoliko obrana bude na istoj razini kao i protekle dvije godine, Jetsi će imati šansu za osvajanje divizije i poziciju domaćina u play offu, iako će za to presudna biti sposobnost pobjeđivanja u tijesnim utakmicama, koju Patriotsi imaju, a Jetsi tek moraju steći.

Miami Dolphins

Čini se kako bi Miami ove sezone trebao igrati ulogu spoilera, jer imaju dovoljno kvalitete da namuče sve protivnike i otmu pokoju pobjedu, ali ih od mogućnosti za neki konkretan uspjeh naprosto odvaja činjenica da imaju jednog od najnekonzistentnijih QB-ova lige Chada Hennea. Henne ima talenta, ali ga nije sposoban pokazati svakog tjedna, pa bi ova sezona mogla biti zadnja šansa da zadrži svoj posao u Dolphinsima, a isto vrijedi i za trenera Tonyja Sparana.

Međutim, ono što bi trebala biti prava snaga Dolphinsa, koja bi ih trebala držati u utakmicama, jest obrana koja izgleda prilično solidno. Mike Nolan jedan je od najboljih defenzivnih koordinatora lige, a jezgra linebackera također spada među elitne. Nju predvodi Cameron Wake koji je lani imao sjajnu sezonu, a tu su još i mladi Koa Misi, iskusni Karlos Dansby i Kevin Barnett, te legendarni Jason Taylor, koji je doduše već jednom nogom u penziji. Defenzivna linija ne obiluje je zvijezdama, ali je prilično duboka i vrlo podcijenjena. Dodajmo tome dva dobra cornerbacka Vontae Davisa i Seana Smitha, te pouzdanog safetyja Yeremiaha Bella i postaje jasno da će postizanje poena protiv ova obrane biti problem za protivnike.

Napad je najveću promjenu doživio na poziciji RB, gdje su se Dolphinsi oprostili od veteranskog tandema Ronnie Brown i Ricky Williams, koje su zamijenili polivalentni Reggie Bush i rookie Daniel Thomas. To bi zasigurno trebalo ubrzati igru Dolphinsa, ali je ipak riječ o potezu koji u sebi nosi zamke. Bush predstavlja noćnu moru za protivničke koordinatore, jer vas može napasti na sve moguće načine, ali objektivno u Saintsima nikad nije ispunio svoj potencijal, pa nije sigurno da će to napraviti i u Miamiju. Osim toga, zbog njegovog načina igre i sklonosti ozljedama, Bush nikad nije bio niti će ikad biti igrač koji sam može nositi running game, a staviti taj teret na leđa rookiea Thomasa velika je kocka. Ofenzivna linija pojačanje je dobila u centru Mikeu Pounceyu, a Vernon Carney je sa RT pozicije prebačen na RG, te se Dolphinsi nadaju da bi ove godine mogli bolje štititi Chada Hennea. Ni njemu neće nedostajati oružja, jer je tu WR Brandon Marshall - svojeglavo čeljade, ali i jedan od najboljih igrača na svojoj poziciji kada misli samo na igru. Prošle godine on i Henne nisu djelovali baš uigrano, što se može pripisati činjenici da im je to prva sezona zajedno, ali ove godine izlike za Hennea više neće biti. Tu su još i hvatači Davone Bess i Brian Hartline, i TE Anthony Fasano. Na papiru sve to ne izgleda loše, ali, kao što je već rečeno, sve će ovisiti o tome hoće li Henne izdržati pritisak i zaigrati onako kako navijači od njega očekuju, ili će definitivno potvrditi da je još jedan bust.

Buffalo Bills

Za Billse bi ove sezone najveća novost u odnosu na prošlu mogla biti ta da su napokon promijenili ružne dresove. Sve ostalo vjerojatno će biti isto kao i prošlih godina - vodstvo kluba će tvrditi da polagano stvaraju pobjedničku momčad za budućnost, samo što prema tom cilju konstantno idu u ritmu korak naprijed, nazad dva. Čini se da će vojska frustriranih navijača Buffala još neko vrijeme čekati povratak na stare staze slavnih devedesetih, koje su doduše bile jednako tako frustrirajuće uzevši u obzir da su Billsi jedina ekipa koja je igrala u četiri Superbowla zaredom - i sva četiri izgubila.

Gotovo svaki segment momčadi ima nekakve rupe, iako se čini kako stvari malo bolje stoje u obrani. Rookie DE Marcel Dareus i iskusni NT Kyle Williams čine dobar temelj za slaganje kvalitetne defenzivne grupe u budućnosti. Secondary je prilično dvojben, a jedini koji izgleda potpuno pouzdano je Jairus Byrd, koji je bio jedno od ugodnijih iznenađenja lige prije dvije godine. Linebackeri također ne izgledaju uvjerljivo, iako je korak naprijed postignut dovođenjem Shawnea "Lights out" Merrimana, koji je nekad bio jedan od najdominatnijih igrača lige, ali zadnje četiri godine iz raznoraznih razloga nije igrao ozbiljan football. Bljeskove sjajne prošlosti je pokazao u utakmicama predsezone, ali pitanje je hoće li to biti dovoljno.

 Svu dezorijentiranost vodstva kluba pokazuju potezi napravljeni pri slaganju napada, gdje je misao vodilja: "Ako se nešto pokaže dobrim, idemo se toga riješiti." Prvo su se prošle sezone odrekli možda i najboljeg RB-a Marshawna Lyncha, te su spiskali pick prve runde drafta na njegovu zamjenu C.J. Spillera koji nije pokazao apsolutno ništa. Ukoliko postoji jedan trend U NFL-u koji se prošlih godina pokazao istinitim, onda je to onaj da RB-a ima u izobilju i da na njih nema smisla trošiti visoke pickove na draftu. Međutim, Billsima to ne znači puno. Na istom tragu je i ovogodišnji potez, kada su najboljeg WR Lee Evansa poslali u Baltimore u zamjenu za mizerni pick četvrte runde. Istina, Billsi imaju dobar izbor mladih  receivera punih potencijala, predvođenih Steveom Johnsonom, ali ukoliko žele pobijediti odmah, nema smisla rješavati se ono malo dobrih igrača koje imaju. Osim ako Billsi svjesno ne žele gubiti "ko ludi", kako bi osigurali prvi pick na draftu dogodine, kada će na dispoziciji biti mladi QB sveučilišta Stanford Andrew Luck, koji bi mogao biti dugoročno rješenje za Billse na najvažnijem mjestu u momčadi. Jer aktualni QB Ray Fitzpatrick to ipak nije. On s vremena na vrijeme pokaže bljeskove, ali evidentno nije ta klasa koja će skupinu mediokritetskih igrača podignuti na razinu play off kandidata. Bit će to još jedna duga godina za Billse.

Prognoza raspleta divizije: New England Patriots 12-4, New York Jets 10-6, Miami Dolphins 6-10, Buffalo Bills 5-11

AFC North

Slično kao i u AFC Eastu, i na sjeveru će se bitka za prvo mjesto voditi između dvije momčadi - Pittsburgh Steelersa i Baltimore Ravensa. Samo što bi u ovom slučaju u toj bitci zaista moglo biti i poginulih. Rivalstvo Ravensa i Steelersa postalo je jedno od najintrigantnijih u novijoj povijesti lige, a igrači nakon njihovih obračuna teren u pravilu napuštaju barem šepajući, ako ne na nosilima. Riječ je o dvije fizički najdominantnije momčadi lige, a objema je trade mark brutalna obrana koja tuče jače nego francuska žandarmerija. A sad ono najbolje - prvi međusobni susret na rasporedu je već u prvom kolu. Diviziju upotpunjavaju simpatični Cleveland Brownsi koji su po tko zna koji put u procesu obnove momčadi, iako se čini da bi ovaj put čak mogli biti i na dobrom tragu, te Cincinnati Bengalsi koji trenutno djeluju kao razbijena vojska. Ove dvije momčadi teško da će i primirisati play off, ali će, kako tradicija radničkog/ratničkog AFC Northa već nalaže, barem pokušati skupo prodati svoju kožu.

Pittsburgh Steelers

Steelersi su prošle godine došli do Superbowla, gdje su izgubili od Green Bay Packersa. Ove sezone prva misao bit će izbjegavanje "Superbowl mamurluka" koji ih je mučio u prošlosti, kada je nakon sudjelovanja u najvećoj utakmici u pravilu slijedila loša sezona. Prostora za neko opuštanje i lagani ulaz u sezonu nema, jer im Ravensi pušu za vratom i, kao što je već rečeno, već im ove nedjelje žele pokazati da je vladavina Steelersa napokon završila. Najveća prednost Steelersa nad Ravensima bit će upravo taj psihološki moment i svijest da, onda kad je to zaista bitno, uvijek oni budu ti koji iz dvoboja izađu kao pobjednici.

U tom pogledu sve kreće od QB-a Bena Roethlisbergera, koji izgleda nezgrapno, tromo, nema baš sjajnu mehaniku bacanja, ali zato zna jedno, a to je ono najvažnije - kako momčad odvesti do pobjede. Big Ben je najbolji onda kada akcija koju je trener zacrtao propadne i kada krene u improvizaciju. Scena Big Bena kako bježi terenom i od sebe otresa protivničke linebackere kao muhe, a zatim uspješno kompletira neko nemoguće dodavanje valjda je viđena već milijun puta. Grdosiju se naprosto ne može srušiti, pa makar imao iščašen gležanj, slomljen nos i misao kako sutra mora u sudnicu zbog optužbe o silovanju. Iako se igra Steelersa u napadu tradicionalno zasniva na konstantnom probijanju koje iscrpljuje protivničke obrane, za što će i ove godine biti zadužen solidni RB Rashard Mendenhall, Big Ben na raspolaganju ima i prilično solidan izbor WR-a. Kao prva opcija tu je neuništivi Hines Ward, koji je već debelo zagazio u pozne godine ali je i dalje dovoljno čvrst i beskompromisan da se pokefa s protivničkim obranama, a osim njega tu su superbrzi Mike Wallace i Antonio Brown, te iskusni Jerricho Cotchery koji je došao iz Jetsa. TE Heath Miller godinama je konstanta na koju se Roethlisberger može osloniti u kriznim situacijama. Međutim, najveća boljka napadačke igre, koja bi mogla ugroziti ostale segmente, je ofenzivna linija kroz koju je prošlih godina curilo na sve strane. Da kojim slučajem Big Ben nema konstituciju grizlija već normalnog čovjeka, zbog njihove igre bi vjerojatno već uredno uživao u prijevremenoj mirovini i primao čekove invalidnine.

Međutim, za čekove invalidnine trebala bi se pobrinuti obrana, jer jao onom tko im se nađe na putu. Linebackerska osovina Harrison - Timmons - Farrior - Woodley valjda bi utjerala strah u kosti i Supermanu i Lexu Luthoru zajedno. Ova mašina za mljevenje koju je stvorio koordinator Dick LeBeau nikad se ne gasi, i najčešće se pobrine da do kraja prve četvrtine protivnik izgubi i ono malo morala s kojim je možda ušao u utakmicu. Defenzivna linija Smith - Hampton - Keisel već je prilično stara, ali i dalje ubitačno efikasna, a poslu se već naučio i puno mlađi Ziggy Hood. I kao da to nije dovoljno, iz pozadine uvijek vreba sveprisutni Troy Polamalu, najbolji SS lige. Protivnici najčešće ne vide kud se Polamalu sakrio, a kada se ispred njih odjednom stvori njegova novom Schaumom tretirana bujna kosa, već je prekasno - lopta je vjerojatno izgubljena. Jedina Ahilova tetiva ove dominantne obrane mogla bi biti pozicija cornerbacka, točnije dubina pozicije. Steelersi su produžili ugovor Ikea Taylora, koji će s McFaddenom činiti solidan startni dvojac, ali sve iza toga je vrlo upitno. Ipak, trener Tomlin će sigurno znati zamaskirati i tu boljku i nema sumnje da će i ove godine obrana Steelersa biti jedna od najdominantnijih.

Baltimore Ravens

Baltimore Ravensi- uvijek tako blizu, a tako daleko. Najbolji je to opis rezultata Ravensa posljednje tri godine, kada su uredno ulazili u play off kao wild card momčad, dobivali prvu utakmicu u gostima, da bi njihove snove o Superbowlu dvaput raspršili Steelersi i jednom Indianapolis Coltsi. Ljestvica je i ove godine postavljena visoko, a prvi korak na tom putu je pronalaženje načina da pobijede Big Bena.

Upravo je to ono što mora dokazati QB Joe Flacco, koji već ima skalp Steelersa, ali nikad ih nije pobijedio kad je igrao Roethlisberger. Flacco je u offseasonu bio, po meni pomalo neopravdano, na meti mnogobrojnih kritičara, ponajviše zbog loše igre u play offu gdje je njegova efikasnost bila znatno niža nego u regularnoj sezoni. Ipak, Flacco iz godine u godinu statistički i igrački napreduje, te bi ove sezone mogao još više eksplodirati, naravno, ako mu to dopusti ofenzivni koordinator Cam Cameron. Upravo je on često bio na piku navijača Ravensa zbog svog konzervativnog stila i neodlučnosti da povlači hrabre poteze u pravo vrijeme. Iz Baltimorea najavljuju kako će Flacco u svojoj četvrtoj sezoni dobiti više ovlasti u vođenju napada i to je priča koju će biti zanimljivo pratiti.

Ipak, temelj napada i dalje bi trebao biti running game, za kojeg će biti zadužen sjajni Ray Rice. Ovom momčiću osmijeh s lica ne silazi ni kad ga zatrpa lavina pretilih linijaša, nakon čega odmah ustaje i nastavlja poput zvrka ordinirati terenom. Kao ispomoć mu je umjesto McGaheea stigao Ricky Williams, a put bi mu, umjesto nadobudnog McClaina, trebao krčiti puno bolji bloker Vontae Leach, koji je prošle godine u Houstonu Fosteru omogućio sezonu karijere. Hvatačka ekipa doživjela je velike promjene. Ravensi su se zbog salary capa odrekli veterana Masona, Heapa i Houshmandzadeha i odlučili okrenuti mladosti. Na draftu su uzeli brze receivere Smitha i Dossa, a TE poziciju preuzeli su Pitta i Dickson. Najveće pojačanje za Ravense je dolazak Lee Evansa iz Billsa, koji će napokon biti Flaccov deep threat koji će rastegnuti teren, od čega bi trebao profitirati prvi WR na rosteru Anquan Boldin. Da ne bi sve izgledalo sjajno, pobrinula se ofenzivna linija koja ni prošle godine nije bila sjajna, a u predsezoni je izgledala katastrofalno. Birk i Yanda su vidali rane u toplicama, Oher je djelovao izgubljeno na LT, Reid tek uči, a Cousins je samo potvrdio da ne može blokirati ni Marka Grubnića. Međutim, u pet do dvanaest vodstvo kluba je iz Minnesote dovuklo Bryanta McKinniea koji bi trebao preuzeti LT, što će Oheru omogućiti vraćanje na RT na kojem se puno bolje snalazi. Došao je i C Gurode, koji bi trebao biti odlična polica osiguranja za Birkova onemoćala koljena. Sad ova skupina izgleda reprezentativno, ali se tek trebaju uigrati i pokazati to na terenu.

Forte ove momčadi, kao i uvijek, bit će obrana kojom će već 16. godinu za redom komandirati Ray Lewis. Legendarni linebacker je u karijeri na zemlju položio više protivničkih RB-a nego Jadranka Kosor kamena temeljaca, te je možda malo sporiji nego nekad, ali i dalje toliko dobro razumije igru da uglavnom zna koju će akciju protivnik odigrati prije njihovog koordinatora. Društvo će mu praviti jedan od najboljih rushera lige Terrell Suggs, Johnson, McClain te Sergio Kindle koji lani nije odigrao niti jednu utakmicu svoje rookie sezone, jer je kod kuće pao niz stube i slomio lubanju. Osim ovih sjajnih linebackera, teror bi trebala sijati i defenzivna linija predvođena možda i najboljim NT lige Halotijem Ngatom, a tu su još i golemi Terrence Cody, kraj kojeg i Žak Houdek izgleda kao Palčica, te Redding i rookie McPhee koji je imao odličnu predsezonu. Prošlih godina najveći problem su predstavljali cornerbackovi, a i ove godine bi nad njima mogao stajati veliki upitnik. Istina, čini se kako ova grupa napokon ima dubinu, ali ne i istinski pouzdanog igrača. Nominalno prvi corner Foxworth je zapravo najveća rupa, Carr je premalen, Webb prenaivan, isto vrijedi i za fizički impresivnog rookiea Jimmy Smitha, dok je Carry Williams previše sklon
oscilacijama. Srećom po njih, leđa im čuva najbolji "ball hawk" lige Ed Reed, na čiju se polovicu terena protivnički quarterbackovi rijetko odlučuju bacati loptu, jer znaju da to najčešće završava interceptionom. Zamjenu za SS Landryja pronašli su u Pollardu, a dubinu na poziciji osiguravaju Zbikowski i Nakamura. Najveća promjena zapravo je odlazak konzervativnog koordinatora Mattisona, na čije mjesto je uskočio Chuck Pagano koji je najavio mnogo više agresije i raznovrsnijih blitz paketa.

Cleveland Browns

Brownsi su zadnju dobru sezonu imali otprilike u doba dok je hrvatska košarkaška reprezentacija još bila faktor na velikim natjecanjima. Već godinama su u nekom procesu obnove momčadi, ali to nikad nije donijelo nekakav rezultat. Međutim, čini se da su ovog puta zaista odlučili biti strpljivi i mladim igračima pružiti priliku za razvijanje talenta.

Prije svega to se odnosi na mladog QB-a Colta McCoya, koji je prošle godine kada je dobio priliku pokazao mnogo dobrih stvari. Naravno, prisutne su tu i boljke koje prate sve mlade igrače na najodgovornijoj poziciji, ali izgleda kao da mu momčad vjeruje i da bi on napokon mogao biti dugoročno rješenje za Brownse. U prilog McCoyu ide solidna ofenzivna linija, predvođena Joeom Thomasom koji regularno dobiva pozivnicu za Pro Bowl. Osim toga, novi trener Pat Shurmur odlučio je uvesti West Coast stil napada, što bi trebao biti napredak u odnosu na sistem koji je vodio Eric Mangini. Ipak, takav stil zahtijeva i dobre receivere, a to je ono što Brownsi definitivno nemaju. Robiskie, Massaquoi, Cribbs i rookie Greg Little imaju i brzine i talenta, ali moraju još mnogo kruha pojesti da bi mogli razarati moćne obrane u ovoj diviziji. Stoga će Brownsi još neko vrijeme biti run-first tim, barem dok još ima goriva u tanku RB-a Peytona Hillisa, koji je bio otkriće prošle sezone. Hillisov stil trčanja je beskompromisan, što mu je donijelo mnogo yarda, ali i mnogo batina, zbog čega bi mogao imati ograničen rok trajanja. Priskrbilo mu je to i naslovnicu ovogodišnjeg izdanja igrice Madden, što je veliki prestiž, ali i razlog za brigu zbog poznate kletve da igrač koji se pojavi na naslovnici sljedeće godine doživi tešku ozljedu ili naprosto ima groznu sezonu. 

Situacija je slična i u fazi obrane. Brownsi su se prešaltali na sistem 4-3, ali je defenzivna linija sastavljena od golobradih rookiea Sheada i Taylora, Mitchella koji formalno ima pet sezona iza sebe ali nijedan start, te Rubina koji jedini ima nekakvog iskustva. Scott Fujita jedina je istinska klasa među linebackerima, dok je prvo ime secondaryja Joe Haden, koji je lani imao odličnu rookie sezonu. Sve u svemu dobar je to temelj za nadogradnju, ali morat će proći još neko vrijeme da Brownsi dosegnu razinu Steelersa i Ravensa. Ako ništa drugo, barem više neće biti kanta za napucavanje.

Cincinnati Bengals

Ulogu kante ove bi godine od Brownsa mogli preuzeti Bengalsi, gdje je došlo do laganog raspada sistema. Prije dvije godine iskoristili su lošu sezonu Steelersa i spektakularno pomeli diviziju. Prošle godine od njih se očekivao napredak,u predsezoni se spominjao i Superbowl, da bi sve završilo omjerom 4-12. Čini mi se da bi ove godine za Bengalse i taj rezultat mogao biti izazov. Naime, Bengalsi su odlučili "počistiti kuću" i riješiti se stožernih imena, što možda, na kraju krajeva, i nije loša ideja. Dugogodišnji QB Carlson Palmer želio je trade, vlasnik kluba se zainatio i odbio ga, zbog čega je Palmer trenutno u mirovini. Njegov "najbolji prijatelj" Chad Ochocinco također je napokon otišao, što je u jednu ruku loše za Bengalse, jer su izgubili objektivno najboljeg igrača, a u drugu fenomenalna vijest, jer su se riješili igrača koji je u svlačionici ostavio više crnila nego BP u Meksičkom zaljevu. U usporedbi s Chadovim ponašanjem prošle sezone čak je i Terrell Owens izgledao kao pitom i pozitivan dečko.

Kao zamjenu za Palmera, Bengalsi su na draftu uzeli Andyja Daltona, koji u predsezoni baš i nije izgledao bajno. Naravno, mlad je, treba učiti, ali nešto mi govori da neće dugo biti u Bengalsima, bar ne kao starter. Umjesto Ochoa, na draftu su uzeli A.J. Greena, koji može rastegnuti teren, ali mu vjerojatno neće tko imati baciti loptu. Stoga bi se napad trebao oslanjati na probijanjima Cedrica Bensona. Međutim, pitanje je kojeg će Bensona Bengalsi dobiti? Sretnog, zdravog i produktivnog Bensona ili onog čangrizavog koji fumblea kao da u rukama nosi električnu jegulju, a ne loptu?

U obrani su se riješili linebackera Dhanija Jonesa, koji ionako više voli putovati nego igrati, a njegovo mjesto trebao bi zauzeti solidni Rey Maualuga, koji će napokon dobiti priliku na svojoj prirodnoj poziciji. Najveći udarac za obranu Bengalsa predstavlja odlazak cornerbacka Jonathana Josepha u Houston. Rupe u secondaryju pokušali su pokrpati dovođenjem iskusnjare Natea Clemensa i Taylora Maysa, ali ostaje dojam da ovoj obrani kronično nedostaje brzine. Sve u svemu, ove godine Bengalsi rezultatski vjerojatno neće imati sezonu za pamćenje, a glavni cilj bi zapravo trebala biti uspostava dobre atmosfere u momčadi.

Prognoza raspleta divizije: Baltimore Ravens 12-4, Pittsburgh Steelers 12-4, Cleveland Browns 6-10, Cincinnati Bengals 3-13