PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992., službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana možete pročitati 30 priča o ključnim događajima te intervjue s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.

U prvih 30 godina HNL-om je prodefiliralo ukupno 40 klubova, ali samo ih je pola u njoj izdržalo više od četiri sezone. Dio njih se ugasio, dio krenuo ispočetka, a većina ih danas nije niti u drugoj ligi. Tko su bili jednokratni prvoligaši i što se s njima dogodilo?

SAMO četiri kluba, ona koja se ove godine bore za naslov prvaka, u Prvoj HNL provela su svaku od prvih 30 sezona, kao i ovu aktualnu 31. Među njima samo još Osijek nikad nije osvojio titulu prvaka, a od onih koji jesu, samo Zagreb više nije u društvu najjačih.

Pjesnici su među prvoligašima proveli 24 sezone, baš kao i Slaven Belupo, a slijede Cibalia (22), Varteks (21), zaprešićki Inter i Zadar (po 20), a popis klubova koji za sobom imaju dvoznamenkasti broj sezona u najjačem rangu aktualni su prvoligaši Šibenik (19), Istra 1961 (15) i Lokomotiva (12), dok će im se nakon ove sezone priključiti i Hrvatski dragovoljac (9).

Još je nekoliko klubova ostavilo značajan trag u HNL-u, tri su zaigrala i u europskim natjecanjima (RNK Split, Kamen Ingrad, Segesta), ali ovo je priča o prolaznicima kroz prvu ligu, koji su se u njoj zadržali tako kratko da se mnogi danas tih izleta ni ne sjećaju.

Čačić je vodio Dubravu do pobjede nad Croatijom

Prvi među njima je Dubrava, klub iz najvećeg zagrebačkog kvarta, koji su još nakon Drugog svjetskog rata osnovali dotadašnji igrači HAŠK-a, Građanskog i Concordije. Najveći uspjeh u povijesti klub je ostvario 1993. osvojivši Drugu ligu, čime je izborio jedini nastup u Prvoj HNL, u sezoni kada je liga proširena na nakaradnih 18 klubova.

Dubrava je završila na 17. mjestu i bila jedan od četiri kluba koja su ispala, prije nego što će se liga za sezonu 1994./1995. vratiti na format sa 16 klubova. Ostvarila je sedam pobjeda, među kojima je svakako najveća bila ona nad Croatijom 1:0 u jesenskom dijelu sezone kada ju je vodio budući izbornik i trener Dinama Ante Čačić.

U toj je utakmici strijelac za pobjedu bio Nenad Boršić, a za Dubravu su te sezone igrali neki od kultnih igrača HNL-a poput Ivice Beljana, Josipa Gašpara, Nermina Šabića, Besnika Prenge i Siniše Odorjana.

Većinu godina od osamostaljenja Hrvatske Dubrava je provela u nižim ligama, a 2019. se vratila u Drugu ligu, u kojoj igra i ove sezone pod imenom Dubrava Tim Kabel.

Neretva otkinula po bod Croatiji, Osijeku i Rijeci

Umjesto Dubrave u Prvu HNL 1994. je ušla Neretva iz Metkovića i u svojoj jedinoj sezoni među prvoligašima zauzela 15. mjesto u konkurenciji 16 klubova. Ostvarila je samo četiri pobjede, ali je kod kuće osvojila po bod protiv Croatije, Osijeka i Rijeke.

Za Metkovčane je te sezone branio dotadašnji Hajdukov golman Vatroslav Mihačić, gol za bod protiv Croatije postigao je Mario Ivanković, poznatiji po nekoliko sezona u Varteksu, a povremeno je ulazio Goran Granić, kasniji stoper Varaždinaca, pa kratko i Hajduka. U dijelu sezone na klupi je bio Luka Bonačić.

Iduću sezonu Neretva je igrala u novoformiranoj Prvoj B HNL, čiji je pobjednik išao u Ligu za prvaka s pet najboljih klubova Prve A HNL. Bila je to najkompliciranije osmišljena od 30 sezona HNL-a, u kojoj su se tehnički 22 kluba mogla smatrati prvoligašima, a među njima i požeška Slavonija i kliški Uskok, koje nismo uračunali u popis od 40 klubova.

Liga se nakon pola sezone dijelila na tri skupine - za prvaka, rezultatski nebitni play-off Prve A HNL i play-off Prve B HNL za popunu prve lige u idućoj sezoni. Neretva nije uspjela izboriti povratak u najjači razred, nego je još jednu sezonu odigrala u Prvoj B HNL, koja je tada i formalno postala druga liga. Od 1998. Metkovčani su bili stabilni član 3. HNL Jug do kratkoga gašenja i ponovnog rođenja pod istim imenom, kada je igrala Prvu županijsku ligu i odmah se vratila u 3. HNL Jug, u kojoj je i danas.

I Orijent je doživio Neretvinu sudbinu

Kroz play-off Prve B HNL tada se u najviši rang probio riječki Orijent, ali završio je na 14. mjestu od 16 klubova, prvom ispod crte za direktno ispadanje. Od pet pobjeda najvrjednija mu je bila ona protiv Varteksa, a uzeo je i bod Hrvatskom dragovoljcu, koji je te sezone bio treći.

Najpoznatiji igrači te momčadi Orijenta bili su bivši zagrebaš Damir Biškup i kasniji dugogodišnji Hajdukov bek Vlatko Đolonga, a u prvom dijelu sezone trener je bio legendarni Ilija Lončarević, osvajač prvog Hrvatskog kupa s Inkerom.

Idućih sedam sezona Orijent je proveo u drugoj ligi, a od 2004. do 2014. u 3. HNL Zapad. Tada je doživio istu sudbinu kao Neretva, ugasio se i ponovno je osnovan pod istim imenom, uz dodatak 1919. Novi klub krenuo je u županijskoj ligi, 2018. je ušao u treću, a godinu dana kasnije u drugu ligu, u kojoj je trenutačno na visokom četvrtom mjestu, odmah iza Dubrave.

U Samoboru je branio budući bundesligaš, a prve prvoligaške utakmice odigrao Bišćan

Riječane je iduće sezone zamijenio Samobor, koji je pomeo tadašnju Prvu B HNL, ali zbog novog mijenjanja formata natjecanja u Ligu 12, to mu nije bilo dovoljno, već je povijesni uspjeh izborio kroz dodatne kvalifikacije pobjedama nad Marsonijom i Dubrovnikom.

U prvom dijelu prvenstva ostvario je šest pobjeda, ali u Ligi za ostanak samo još tri u 10 kola protiv slabije konkurencije te je završio posljednji i ekspresno se vratio u niži rang. 

Branio je dugogodišnji golman Segeste i kasniji bundesligaš Tomislav Piplica, a u napadu su igrali Albanac Fatmir Vata i jedna od ikona šibenskog nogometa Klaudio Vuković, koji je te sezone zabio devet golova. Prve prvoligaške minute okusio je Igor Bišćan i zabio prvi gol, dok je u jesenskom dijelu bio na posudbi iz Croatije. Na klupi se izmijenio cijeli niz trenera, a pet puta momčad je vodio Zlatko Kranjčar.

Danas se Samobor natječe u Jedinstvenoj zagrebačkoj županijskoj ligi, u kojoj je 2022. godinu dočekao kao jesenski prvak.

Vukovar je ispao, a cijelu sezonu nije smijenio trenera

Početak rata prekinuo je rad svih sportskih klubova u Vukovaru, a 1991. su u Zagrebu prognanici osnovali NK Vukovar '91., koji se kasnije fuzionirao s vukovarskom Slogom kako bi postao njen sljedbenik i imao pravo na viši rang natjecanja. Klub je 1998. nastavio s radom i dekretom je uvršten u drugu ligu, koju je u prvom pokušaju osvojio.

Tako je Vukovar '91. u svojoj drugoj godini natjecateljskog rada već bio prvoligaš, ali trajao je samo jednu sezonu, završivši na posljednjem mjestu Lige 12, koja se tada igrala trokružno. Među sedam pobjeda bila je i 3:1 protiv trećeplasiranog Osijeka, a po bod su Vukovarci uzeli Rijeci i Dinamu, koji je usred te sezone vratio staro ime.

Za Vukovar je igralo dosta "dobrih prvoligaških igrača", poput Albanaca Vate i Zele, Miroslava Bojka i Siniše Sesara, koji je iduće sezone zaigrao i za Dinamo. Na golu je bio Vladimir Balić, koji je poslije imao odličnu sezonu u Osijeku, a posljednjih šest godina karijere proveo u Hajduku. Kuriozitet je da klub koji je ispao iz lige nije smijenio trenera, cijelu je sezonu odradio Davor Mladina.

NK Vukovar '91. zatim je godinama igrao u drugoj ligi, a svoj je kraj dočekao 2012. kada se ugasio zbog dugovanja, pa uskrsnuo na ljeto pod blago modificiranim imenom HNK Vukovar 1991. Sada je trećeligaš.

Selo s niti 1000 ljudi dobilo prvoligaša

U sezoni 2001./2002. prva je hrvatska liga dobila klub iz najmanjeg mjesta u svojoj povijesti, TŠK iz Topolovca, sela desetak kilometara udaljenog od Siska, koje je prema tadašnjem popisu stanovništva imalo manje od 1000 stanovnika, ali i stadion kapaciteta 1500 posjetitelja, iako će u Prvoj HNL morati biti domaćin u Sisku.

Nije TŠK-u tamo bilo mjesto, zbog ponovnog širenja lige na 16 klubova dobio je priliku iako je u drugoj ligi bio tek peti, imao je praktički isključivo domaći kadar i ni približno dovoljno novca za održavanje prvoligaškog statusa. Bio je posljednji s 14 bodova, a sve ih je osvojio u prvih 14 kola, prije nego što će završiti svoj prvoligaški vijek sa 16 poraza u nizu.

Iz te se momčadi donekle pamti ime Tina Lovrekovića, koji je u jesenskom dijelu sezone zabio sedam golova. Nedugo nakon ispadanja TŠK je rasformiran, a ponovno se pojavio 2007. pod imenom TŠK 1932. Natječe se u županijskoj ligi, ali je 2013. osvojio naslov veteranskog prvaka Hrvatske, a najbolji strijelac bio je - Tin Lovreković.

Kopić debitirao na prvoligaškoj klupi, ikona HNL-a završila igračku karijeru u Lučkom

Posljednji na listi jednokratnih prvoligaša još je jedan klub iz Zagreba. U samo tri sezone Lučko je dvaput izborilo promociju u viši rang i 2011. debitiralo u Prvoj HNL.  Iza njega završila su tri kluba, ali Lučko je tada bilo žrtva tko zna koje promjene sustava natjecanja i skraćivanja lige sa 16 na 12 klubova.

U posljednjem izdanju (ne ponovilo se!) Lige 16 Lučko je osvojilo 13. mjesto s respektabilnim 31 bodom. Čvrsta momčad Željka Kopića, koji je kao prvoligaški trener debitirao u 6. kolu baš protiv svog sadašnjeg kluba Dinama, izgubila je samo 11 utakmica, ali uz šest pobjeda imala 13 remija, najviše u ligi.

Od tih šest pobjeda najviše je odjeknula ona na Poljudu nad Hajdukom 2:1, što je jedini kiks Splićana od svih klubova koji su u Prvoj HNL proveli samo jednu sezonu. Vođa te momčadi na klupi je bio Kopić, a na terenu Krunoslav Rendulić, jedna od ikona HNL-a, četvrti na listi igrača s najviše nastupa (368). On je na kraju te sezone završio karijeru i postao trener.

Nakon ispadanja iz prve lige Lučko je bilo stabilan drugoligaš do 2019., kad je ispalo u 3. HNL Središte, u kojoj je i danas.

Dvije je godine potrajalo osam klubova

Osam je klubova u Prvoj HNL provelo po dvije sezone, a još četiri po tri, među kojima je i Gorica, koja trenutačno igra četvrtu prvoligašku sezonu. No treba napomenuti da u prva dva izdanja nitko nije ispao, nego se liga samo širila na 16 pa 18 klubova, što znači da su svi originalni prvoligaši imali zagarantirane tri sezone u društvu najjačih. Među njima je bio i Dubrovnik, koji je ispao prvom prilikom i nakon uvodne tri sezone nikad se nije vratio.

Slična je priča s velikogoričkim Radnikom i Pazinkom, koji su se priključili u drugoj, a ispali u trećoj sezoni. Po dvije godine prvoligaški život okusili su još Primorac iz Stobreča (1993.-1995.), Čakovec (2000.-2002.), Pomorac iz Kostrene (2001.-2003.), Croatia Sesvete (2008.-2010.), Rudeš (2017.-2019.) te NK Varaždin, koji je osnovan nakon propasti Varteksa, a proteklog je ljeta (zasad) okončao svoju prvoligašku avanturu.