SRPSKI košarkaši su prije dva tjedna osvojili brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu, a odmah su to proslavili poprilično ludo. Susret za treće mjesto počeo je, naime, u 11 sati, a do dodjele medalja Srbi su morali čekati sve do završetka finala, koje je počelo u 21:30. Vrijeme između svoje utakmice i dodjele iskoristili su za raspojasanu zabavu i slavlje.

Internetom tako kruže videozapisi srpskih košarkaša kako pjevaju, plešu i piju. U središtu provoda najčešće je Nikola Jokić, najveća zvijezda reprezentacije, a američki mediji ističu kako Jokić izgleda puno sretnije zbog brončane medalje nego kada je osvojio NBA titulu. U jednom trenutku je Jokić i na mikrofonu zapjevao pjesmu Prokleta je Amerika i zlato što sja, a Srbi su tu atmosferu prenijeli i na dodjelu medalja. Na snimkama se vidi da je Jokić na ceremoniji tako alkoholiziran da ga suigrači moraju pridržavati kako ne bi pao.

"I ja sam osvajao svašta i slavili smo uspjehe, ali..."

Andrija Gerić, čuveni bivši srpski odbojkaš, koji je osvojio olimpijsko i europsko zlato te svjetsko srebro sa Srbijom, dok je u klubovima osvajao nacionalna prvenstva i Ligu prvaka, sada je jednako uspješan sportski psiholog. Na Olimpijskim igrama je bio psiholog srpskih vaterpolista koji su osvojili zlato pobjedom nad Hrvatskom. Zanimljivo je komentirao slavlje košarkaša u Parizu:

"Njihovo slavlje je okej, ali nije bio trenutak za takvo nešto. Prvo je trebala proći dodjela medalja. A to što ih ne mogu naći gdje su... u kafani, to meni osobno nije simpatično, ali jest srpskom narodu. Na neki način je nekultura i nepoštovanje drugih sudionika turnira.

I ti drugi su nešto postigli. I uvijek moraš poštovati svog protivnika, to je vrijednost sporta koju prvo trebaš naučiti! I ja sam osvajao svašta i slavili smo uspjehe, ali mislim da su preuranjeno slavili na taj način", izjavio je Gerić za Nedeljnik. Izdvajamo njegove odgovore na još dva pitanja:

Slave li Srbi generalno pretjerano sportske uspjehe?

Sport je nešto u čemu smo mi jako dobri na svijetu, a malo je toga, i onda se ljudi projiciraju u te uspjehe sportaša i uspjeh pojedinaca ili momčadi je uspjeh cijele nacije. I to tako treba biti. Jedan pjesnik mi je rekao: ja vama zavidim zato što vi možete oduševiti cijelu naciju, ogroman broj ljudi, u jednom trenutku, a ja pišem pjesme i tko zna tko će ih jednom pročitati i osjetiti sve te emocije. A vi te emocije prenosite u sekundi. I zato je sport lijep. I ja sam plakao kad je Novak osvojio medalju, siguran sam da je pola Srbije plakalo. Svi smo to nekako priželjkivali i to je njemu bilo važno. To je mehanizam projekcije u sportu.

Kako komentirate držanje Nikole Jokića?

Nismo svi isti, svi smo različiti. On konkretno je introvertan tip, koji ima mehanizam obrane takav da kad ne igra košarku, onda se bavi drugim stvarima – konjima, obitelji, onim što voli. To mu je način da drži hladnu glavu. Jer on nije u košarci 24/7. Kad je završio NBA, rekao je "idem kući", a ovdje je slavio i sve drukčije doživljava. Svaki sportaš je prvo čovjek sa svojim strahovima i emocijama, mehanizmima obrane i načinom na koji komunicira, i upravo je to poanta da trener nauči komunicirati i motivirati različite tipove ljudi.