KAKO se bliži početak Europskog prvenstva u košarci, prisjećamo se najvećih legendi hrvatske košarke, ovom prilikom smo se pozabavili Tonijem Kukočem.

Da nije bilo Igora Karkovića, trenerske legende Splita, Toni Kukoč danas bi vjerojatno bio nogometaš. Vjerovali ili ne, stvari su zaista mogle krenuti sasvim drugim tokom. Kada je Toni imao petnaest godina, Karković ga je "snimio" na splitskom kupalištu. Po hitnom postupku, Toni je Bačvice zamijenio Gripama.

Danas je sasvim sigurno da je to bio potez njegova života. Kao klinac Toni je bio opčinjem sportom. Uz nogomet je trenirao i stolni tenis, te se s četrnaest godina okitio naslovom prvaka države u konkurenciji svojih vršnjaka.

Toni je imao veliku sreću što je Karković na vrijeme uočio njegove vrhunske karakteristike koje su ga kasnije obilježile kao jednog od najboljih europskih krilnih igrača. Sjajna orijentacija kao i brzina, te tehnika nogu dovele su ga do košarkaških visina dostižnih samo najboljima.

Njegov otac dugo je razbijao glavu oko toga hoće li Toni ikada zavoljeti košarku. A on ne samo da ju je zavolio, nego je postao njezina ikona. Zna se što znači kad nacija koja je izmislila košarku, Amerikanci, stisnu ruku jednom Europljaninu i priznaju mu da je odličan u onome što oni ipak najbolje rade.

A počelo je tamo gdje počinju mnoge priče. Grad pod Marjanom i slavna Jugoplastika. Kukoč i Rađa bili su cijela jedna generacija. Nakon dolaska trenera Božidara Maljkovića slavni dvojac uz Sretenovića, Ivanovića i Sobina tri godine za redom osvaja Jugoslavensku ligu. Zadnje dvije od tih godina donijele su Jugoplastici i titulu prvaka Europe, čemu se u to vrijeme malo tko nadao.

Toni je znao da uspjeh leži u pojedincu koji ima snagu lidera i koji od svojih suigrača izvlači posljednju kapljicu znoja, a sve to u korist homogenosti ekipe koja kao takva jednostavno mora pobijediti. I Toni je imao pravo.

Nakon odlaska nekoliko važnih igrača, ali i trenera Maljkovića navijači su prilikom slavlja povodom zadnje titule radost zamijenili suzama.

No, Toni je stvar uzeo u svoje ruke, koje se danas mjere u milijunima dolara. 1990. i 1991. bile su godine kada je s reprezentacijom pokorio cijeli svijet.

Nakon četiri sjajne splitske sezone potpisuje ugovor sa Benettonom iz Trevisa, klubom kojem je donio prvi naslov prvaka države ikad. 1993. godine s istim klubom osvaja i talijanski kup, ali nakon toga Toni Europi nije imao više što pružiti.

Prvo izgubljeno klupsko europsko finale protiv tada Maljkovićevog Limogesa dovelo ga je do zaključka kako ne može toliko asistirati koliko Talijani mogu promašivati. U NBA otišao je kao najbolji europski košarkaš.

Chicago Bullsi bili su prekretnica. Iako mnogi košarkaški stručnjaci već godinama ističu kako bi se Toni mnogo više dokazao igrajući za neku momčad koja je imala normalne "pick and roll" napade. Triangl napadi, početna ljubomora Pippena, ali i Jordanova sebičnost jednostavno mu nisu davali dovoljno prostora. Ipak, Kukoč je s Bullsima osvojio tri titule NBA prvaka, bio je član najboljeg košarkaške momčadi svih vremena, a u sezoni 1995./1996. proglašen je za šestog najboljeg igrača lige.

Nakon raspada slavne dinastije Kukoč je bio kapetan momčadi u kojoj je prednjačio u skokovima, poenima i asistencijama.

U sezoni 1999./2000. Kukoč odlazi u Philadelphia 76-erse, gdje se pridružio Allenu Iversonu, a sve pod budnim okom Larryja Browna. Nakon klupe i spletki koje su ga tamo dočekale, niti ugovor od 8 milijuna nije pomogao da Philadelphiu zapamti po dobru.

No, Atlantu zato sasvim sigurno hoće. Prvi put u NBA ligi Toni je dobio slobodu i odriješene ruke. No, ozljede i neuigranost s velikim Shareefom Abdur-Rahimom rezultirale su nezadovoljstvom i razočaranjem, tako da je Toni zamijenjen s Glenom Robinsonom iz Milwaukee Bucksa.

Iako je priželjkivao odlazak u Bullse, ni Milwaukee nije bio smak svijeta. I dan danas Toni u istoj momčadi igra svoju jedanaestu sezonu najjače svjetske košarkaške lige.

Možda ga nije uvijek išlo, možda su mu govorili kako je jedino mjesto koje zavrjeđuje klupa, a možda i nije napravio rezultate kojih je dostojan. No, jedno se mora priznati; Kukoč je po mnogima najbolji europski košarkaš koji je ikad prešao "veliku baru".